Sidebar

21
Sub, Lis

Veliki treneri - Robert "Bob" Paisley

Typography
Igrao je samo za jedan klub, a isti taj klub je jedini koji je vodio kao trener. Unatoč tome i danas, 20 godina nakon njegove smrti, navijači mu i dalje skandiraju. Legenda, ne samo Liverpoola - Bob Paisley!

"Mind you, I've been here during the bad times too - one year we came second!" ili prevedeno: "Znate, ja sam bio tu i u lošim vremenima - jedne godine smo završili drugi!"

Naravno, izrečeno je u šali, ali poznato je da je u svakoj šali pola istine. A u njegovom slučaju i više od pola, jer u devet godina koliko je vodio slavni Liverpool FC čak šest puta je osvojio naslov prvaka! Jedina prava konkurencija u to vrijeme bio mu je Notthingham Forest Briana Clougha koji se osladio jednim naslovom, dok je Aston Villa iskoristila najlošiju sezonu LFC okončanu petim mjestom 1981. godine, a Derby County prijelaz sa Shanklyja na Paisleya 1975. godine. Ostalih šest šampionata otišlo je na Anfield. 

Upravo je legendarni Škot najzaslužniji da je nekadašnji lijevi vezni zakoračio na trenersku stazu. On ga je 1959. godine imenovao svojim pomoćnikom, formalno, u stvarnosti je bio puno više od toga - desna ruka velikom Billu. Prethodno je iskustvo skupljao vodeći drugu momčad kluba u kojem je proveo cijeli igrački vijek.

U njemu bi zasigurno napravio mnogo više, no baš kada je amaterski Bishop Auckland FC zamijenio profesionalnim Liverpool FC izbio je drugi svjetski rat u kojem je služio domovini u egipatskoj pustinji u borbi protiv nacista. Na debi je tako čekao preko šest godina, sudjelovao je u osvajanju prvog poslijeratnog prvenstva Engleske, a posljednje tri godine bio je i kapetan momčadi. Odigrao je 253 utakmice za Redse, postigao 10 golova. Više nego respektabilno, i to unatoč tome što je praktički najbolje igračke godine proveo na fronti.

Kada zbrojimo da je u devet godina osvojio 20 trofeja gotovo nevjerojatno zvuči kako su ga morali nagovarati da naslijedi svog šefa i samostalno preuzme kormilo kluba. Volio je biti u drugom planu pa mu je uloga "posebnog pomoćnika" itekako odgovarala. Srećom, direktori kluba sa Anfield Roada bili su uporni, pristao je postati glavni trener.

U prvoj sezoni je osvojio drugo mjesto iza Derby Countyja, a u kup-natjecanjima su ispadali u drugom (FA kup, UEFA kup) odnosno trećem kolu (liga kup). "Kada je drugo mjesto razočaranje, onda možete misliti koliki je pritisak i koliko velik je ovaj klub!" rekao je Bob uz dodatak: "Platio sam danak neiskustvu u samostalnom vođenju momčadi." Ipak, u almanahe kluba sa Merseysidea upisao se najvećom pobjedom u europskim natjecanjima (11:0 protiv norveškog Stromsgodseta) i pobjedom u engleskom superkupu, popularnom Charity Shieldu na otvorenju sezone protiv Leedsa.

Već u drugoj sezoni je bilo (još) bolje. Iako su je otvorili porazom kod Queens Park Rangersa (klub iz Londona će se kasnije pokazati kao najtvrđi konkurent u borbi za naslov) i remijem doma protiv West Hama, okončali su je trijumfalno - osvajanjem kupa UEFA u dvije finalne utakmice protiv Club Bruggea te naslovom prvaka Engleske osiguranim dva tjedna prije uzvratne utakmice u Belgiji. U posljednjih devet utakmica prvenstva samo je Aston Villa na svom terenu uspjela osvojiti bod, sve ostalo Liverpool je riješio u svoju korist i tako sa bodom prednosti ispred QPR po deveti put ponio naslov najboljeg engleskog kluba. Tako se puno lakše preboljelo novo ispadanje u drugom kolu FA kupa, jedinom natjecanju koje nije uspio osvojiti kao manager.

Nova sezona je opet otvorena pobjedom u Charity Shieldu na Wembley, završena 3:1 pobjedom nad Borussijom M'gladbach u finalu kupa prvaka u Rimu! Paisley je tako postao prvi engleski trener koji se uspeo na krov Europe! U gradu u koji je 33 godine ranije pobjednički umarširao kao vojnik kraljevske vojske Big Bob se svrstao među kraljeve nogometnih trenera! "Ne, neću popiti ni kap alkohola. Želim ostati trijezan i upiti svaki trenutak ove sjajne večeri. Ja i Papa ćemo biti jedini trijezni u Rimu večeras!" izjavio je nakon utakmice. Između toga, unatoč samo tri osvojena boda u posljednje četiri utakmice, obranjen je naslov prvaka, a čak i u nevoljenom FA kupu stigli su do finala gdje je bolji bio Manchester United. Ta utakmica igrana je samo četiri dana prije ove u kupu prvaka pa i u tome treba tražiti dio razloga za poraz. Valjda su glave dijelom već bile u talijanskoj prijestolnici. 

Bio je dovoljno pametan, uostalom i dio uspješnog Shankleyeva tima, pa je nastavio na temeljima koje je taj stručnjak postavio. I dodao još nešto svoga, pogotovo na psihološkom planu. Općenito se mnogo bavio psihologijom, osim što je imao nos za prepoznavanje talenta bio je meštar u podizanju momčadi nakon razočaranja ili pojedinaca ako bi ispali iz momčadi. Vraćali bi se motiviraniji i bolji nego prije! 

Taktički je, baš kao i prethodnik, bio ispred svog vremena, pogotovo kada je engleski nogomet u pitanju. Dok je većina otočkih ekipa tada napucavala loptu igrajući famozni "kick and rush" LFC je loptu držao na zemlji pokušavajući se do protivničkog gola probiti dodavanjima. 

Kada je nakon rimskog finala objavljeno kako Keegan definitivno odlazi, baš kako je i najavio nekoliko mjeseci ranije, predviđao se kraj dominacije Redsa. No, podcijenili su ti proroci menadžerske sposobnosti skromnog čovjeka sa sjeveroistoka zemlje. Kao zamjenu Keeganu doveo je igrača koji će također dosegnuti status legende i kao igrač, i kasnije kao trener. Kenny Dalglish je pristupio klubu za manje novca nego je dobio prodajom Keegana, a fenomenalni Škot je ostao do kraja karijere 1990. godine i postigao više od 100 golova za crvene koje je posljednje četiri sezone vodio kao trener-igrač. "Nikada za menje novce nismo napravili bolji biznis!" oduševljeno je rekao predsjednik kluba John Smith. 

Ipak, u prvoj sezoni nakon odlaska Keegana u prvenstvu se Nottingham pokazao kao jači, a isti klub ih je svladao u finalu liga kupa, i to u ponovljenoj utakmici nakon što je prva završila neodlučeno. Da ni ova sezona ne prođe bez trofeja pobrinuli su se u europskim natjecanjima osvojivši superkup protiv njemačkog Hamburga, i još važnije - obranivši naslov prvaka kontinenta pobjedom u finalu protiv Club Bruggea na Wembleyu. 

Nije bio veliki govornik, često bi znao reći: "Moja momčad na terenu priča za mene!" A oni ne da su pričali, nego su pjevali najljepše pjesme za uši navijača kluba sa Anfielda. Vođeni samozatajnim ali genijalnim trenerom koji se može pohvaliti da je otkrio neke od ponajboljih igrača svih vremena: Alan Hansen, Graeme Souness, Ian Rush, Bruce Grobbelaar... lista gotovo da je beskonačna. On im je bezuvjetno vjerovao, oni mu vraćali pobjedama i peharima. 

1979. novi naslov prvaka Engleske uz rekordnih 68 bodova (dva boda se tada dobivalo za pobjedu), samo 16 primljenih golova od čega tek četiri na svom stadionu i impresivnom gol razlikom od +69! Na taj način su zatomili razočaranje ispadanja u kupu prvaka protiv kasnijeg pobjednika Nottinghama. 

Naslovi su postali gotovo pa nešto sasvim uobičajeno, osvojili su ga i 1980., 1982. i 1983. godine, svaki put uvjerljivo, pogotovo '83. kada su na kraju imali jedanaest bodova više od drugoplasiranog Watforda iako su u finišu sezone u sedam utakmica osvojili tek dva! 

Međutim kruna Paisleyeve ere bila je treća titula prvaka Europe osvojena 1981. godine. Bez poraza su Redsi preko finskog Palloseura, Aberdeena sa Fergusonom na klupi, CSKA iz Sofije i Bavarskog giganta iz Münchena došli do finala koji se igrao na Parku Prinčeva u Parizu, a u kojem ih je čekao Real Madrid kojeg je vodio Vujadin Boškov. U tvrdoj utakmici pobjedu Englezima donosi Kennedy golom u 82. minuti.

Bob Paisley je postao prvi trener sa tri naslova prvaka Europe, i ostao je to do prije dvije godine kada mu se pridružio Carlo Ancelotti, a i danas je jedini kojem je to za rukom pošlo sa istim klubom!

"Kada si u protivničkom šesnaestercu i ne znaš šta sa loptu - zakucaj je u mrežu. Poslije ćemo onda raspravljati o opcijama!" je komentar koji oslikava jednostavnost njegova nogometa. Daj gol! Bez komplikacija, bez filozofiranja. 

Mnogi fanovi diva sa Merseya reći će da je riječ o najboljem treneru. Ne Liverpoola, nego svih vremena! "Da, Shankly nas je izvukao iz blata, od druge lige do naslova prvaka, ali svo to vrijeme Paisley je bio uz njega. Da, Ferguson je osvojio nekoliko titula više, ali Paisley je bio prvak Europe tri puta u samo devet godina, dok je Ferguson bio trener preko 30 godina! Definitivno, Bob je najveći svih vremena!" nerijetko ćete čuti iz usta navijača Redsa. I zaista, teško je pronaći protuargument!

I mnogi bivši igrači koje je vodio složiti će se sa tom procjenom, Kenny Dalglish: "Samo je jedan Bob Paisley, i bio je najveći od svih!" Njemu je na početku trenerske karijere (zapravo je bio trener-igrač) Paisley bio mentor, a u toj sezoni osvojili su double - prvenstvo i engleski FA kup. Tako je Robert u rukama napokon držao i jedini pehar koji mu je nedostajao u bogatoj zbirci trofeja.

Oni koji ga poznaju izvan nogometnog terena reći će da je kao čovjek bio još veći nego kao trener! Skroman, iskren, pošten. Čovjek koji bi mnogim današnjim "ufuranim" trenerima mogao biti uzor, jer mrzio je gubiti, ali znao je priznati nekome ako je bio bolji i sportski mu stisnuti ruku.

Kada je odstupio Liverpoolova riznica trofeja bila je bogatija za: 3 pehara prvaka Europe, 1 kup UEFA, 6 prvaka Engleske, 3 liga kupa, 1 UEFA Super-kup i 5 engleskih superkupova! 

Krajem osamdesetih godina obolio je od Alzheimera, a preminuo je u svom Liverpoolu 1996. godine u 77. godini života. 

Iako nije bio rođeni Scouser odavno je postao Liverpudlian: 

"Obožavam ovaj grad i ljude u njemu. Sa njima sam već tolike godine i borim se na njihovoj strani!"