Sidebar

16
Sub, Pro

Veliki treneri - Rinus Michels

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Prvi dio serijala o velikim trenerima sam iz osobnih simpatija posvetio Guyu Rouxu. Drugi dio je homagij najvećem - Rinusu Michelsu

Rinus Michels, punim imenom Marinus Jacobus Hendricus Michels, poznat i kao De Generaal, The Father of football (otac nogometa) ili jednostavno - genijalac. Trener ispred svoga vremena, avangarda, izumitelj nogometa kojemu danas teži veliki broj klubova i reprezentacija, a rijetki ga uspijevaju i igrati. On nije najtrofejniji trener, nije bio svjetski prvak, ali i čelnici FIFA-e  su shvatili koliki je njegov doprinos nogometu, te su ga 1999. godine proglasili trenerom stoljeća.      

Titulu general je dobio nakon izjave: "Nogomet je kao rat. Tko postupa preuglađeno, gubi." ali i zbog distance koju je uvijek držao prema igračima i vojničke discipline koju je zagovarao.  

Rođen je 9. veljače 1928. godine u Amsterdamu, u blizini stadiona na kojem su te godine održane ljetne Olimpijske igre. I kao igrač je dospio do reprezentacije Nizozemske, za koju je odigrao pet utakmica. Nizozemska u to vrijeme nije bila velesila kakvom je možemo smatrati danas, pa je svih pet utakmica u dresu Oranja izgubio, uz gol razliku 4:21. Danas su druga vremena, njegovi sunarodnjaci spadaju u sam vrh svjetskog nogometa, a to je uvelike zasluga Michelsa. Naravno, ne smije se zaboraviti utjecaj Ernsta Happela u usponu Nizozemskog nogometa, ali i veliki Austrijanac će logično dobiti svoj dio u ovom serijalu. 

Michels je cijelu igračku karijeru ostao vjeran Ajaxu, kojem se priključio još kao dječak, 1940. godine, a za prvu momčad debitirao 1946. Bio je jak napadač, odličan u igri glavom. Sa Ajaxom je osvojio dva naslova prvaka, a igračku karijeru okončao je sa samo 30 godina zbog ozljede. Zanimljivo je da nakon karijere isprva nije imao ambicije da ostane u nogometu, upisao je Academie van Lichamelijke Opvoeding, školu koja je njene polaznike pripremala za posao učitelja tjelesnog odgoja.

To mu je i bio stalni posao - učitelj tjelesnog odgoja gluhonijemoj djeci. Kada je nogometni savez početkom 60-tih godina održao prve trenerske seminare, Michels je stekao licencu nogometnog učitelja, te je uz posao u školi počeo raditi kao trener u nižerazrednim amsterdamskim klubovima. Najprije četiri godine u JOS Amsterdam, zatim godinu dana u AFC Amsterdam.

Kada je stigao poziv njegovog Ajaxa, momčad je bila u rasulu. Nedugo prije nego je prihvatio poziv svog kluba, veliki rival Feyenoord pregazio je Kopljanike sa čak 9:4, a klub je bio pred ispadanjem u drugu ligu. Posebno naglašena bila je nediscipliniranost igrača, pa je Michels, poznat kao fanatičan pobornik reda i discipline, došao kao spasitelj. Novi trener nije se libio u prvu momčad ubaciti tada mladiće Cruijffa, Suurbiera i Swarta. 

Ajax nije ispao, a već iduće godine Michels ih vodi do naslova prvaka. U Amsterdamu je se zadržao do 1971. godine, i u tom razdoblju prvak bio ukupno četiri puta, tri puta pobjednik kupa, finalist kupa prvaka i pobjednik tog natjecanja 1971. godine nakon pobjede protiv Atenskog Panathinaikosa u finalu. Od kluba koji je bio pred ispadanjem stvorio je najjaču momčad starog kontinenta. 

No, puno bitnije od samih titula bila je njegova vizija, način rada, ideja o ustroju kluba i omladinske škole. Ne treba napominjati da je Ajax desetljećima bio među vodećim klubovima Europe, sve do nesretnog Bosmana, a sve to na Michelsovim postulatima. Ofenzivni nogomet, kreacija, posjed, kratki pasovi, završavanje napadačkih akcija sa što više igrača, pokrivanje prostora, ofsajd-zamke, sustav 4-3-3 neovisno o protivniku, ali uz puno promjena mjesta. Jednostavno - totalni nogomet. I sve to od malih nogu. 

Michels je čovjek koji totalni nogomet nije izmislio, ta čast pripada dugogodišnjem Ajaxovom treneru Jacku Reynoldsu, ali ga je usavršio, i trener je čije su momčadi uvijek igrale atraktivno i uz puno postignutih golova. I to sve neviđenom lakoćom. No, i na tu opasku General je imao spreman odgovor: "Sve što u nogometu izgleda lako, najteže je postići". 

Nakon osvajanja kupa prvaka 1971. godine Rinus Michels napušta Ajax i odlazi u Barcelonu. Katalonski ponos 60-ih godina bilježi najturbulentnije razdoblje svoje povijesti. Zadnji naslov prvaka osvojen je 1960. godine, a treneri su se mijenjali puno češće nego je to bilo uobičajeno. Kratkoročno, niti dolazak Nizozemskog čarobnjaka nije puno promijenio, u prvenstvu su i dalje gledali u leđa Realu i Atleticu. Iako je već u prvoj sezoni došao do finala kupa velesajamskih gradova, činilo se da se neće dugo zadržati. Igrači Barcelone na početku nisu prihvatili ideje novog trenera, a sa svojim krutim, ponekad grubim načinom rada nije si stvorio prijatelje unutar momčadi. Na sreću, predsjednik mu je vjerovao, pa je Michels ostao do 1975. godine.

Dugoročno, kao i u Ajaxu, filozofija Michelsa, Voetbal total  i velika pažnja koju je usmjeravao ka radu sa mladim igračima, Barceloni su donijeli mnogo dobroga. Michels je naredio da se u Barceloninoj školi nogometa do 16. godine ne trenira snaga i kondicija, nego je težište treninga na tehnici, kvalitetnim dodavanjima i taktičkom shvaćanju nogometa. Kondiciju, izdržljivost i snagu polaznici La Masia steču isključivo kroz rad s loptom.

1973. godine iz Ajaxa dovodi Cruijffa, i Barcelona po prvi put nakon 14 godina postaje prvak Španjolske, a Cruijff postiže 16 golova iako je stigao tek nakon 6. kola. Sa jednim igračem koji je znao što od svojih štićenika traži Michels, sve je bilo lakše, pa je naslov osvojen uvjerljivo, sa osam bodova prednosti pred drugoplasiranim Atleticom.

Na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj Michels preuzima Nizozemsku reprezentaciju. Čeh Fadrhonc koji je se sa Elftalom kvalificirao za tu smotru, po prvi put nakon drugog svjetskog rata, postaje njegov pomoćnik. Kao i u Ajaxu i Barceloni, Michels insistira na disciplini i apsolutno profesionalnom pristupu.

Svi izvještaji, video snimke, svjedoci i sjećanja govore kako je Nizozemska na tom prvenstvu igrala najatraktivniji nogomet. 2:0 protiv Urugvaja, 0:0 sa Švedskom, 4:1 pobjeda nad Bugarskom. U drugoj fazi natjecanja još uvjerljivije: 4:0 protiv Argentine i po 2:0 protiv Brazila i DDR. Nizozemska je bez poraza i uz gol razliku 14:1 došla do velikog finala na Olimpijskom stadionu u Münchenu. 

I u tom finalu Nizozemska je bila dominanta, ali (ne)sreća, njemačka upornost, koncentracija i naravno kvaliteta Elfa spriječila je Tulipane da postanu svjetski prvaci, a Rinusa Michelsa da osvoji i jedinu veliku titulu koja mu nedostaje u karijeri. 

Nakon Barcelone iz koje je otišao 1975. godine slijedi povratak u Ajax na jednu godinu, pa onda ponovni odlazak u Kataloniju u sezonama 76/77 i 77/78, te dva druga mjesta. Uz to, kup 1978. godine za konačni oproštaj od svoje druge ljubavi, FC Barcelone. 

Pokušaji da se popularizira nogomet u SAD odveli su mnoge zvijezde krajem sedamdesetih u NASL, pa tako i Michelsa, u Los Angeles Aztecs. O razini nogometa u Americi, pogotovo u to vrijeme, ne treba gubiti previše riječi, pa je Rinus to vrijeme nazvao - plaćeni godišnji odmor. 

U Europu je se vratio da bi trenirao njemački 1. FC Köln. Slični problemi na početku, kao u Barceloni, u prvoj sezoni donijeli su klubu tek 8. mjesto. Međutim, u drugoj godini Köln je viceprvak iza najbolje europske momčadi tog vremena Hamburger SV. Treću, zadnju sezonu na zapadu Njemačke Michels osvaja kup i odlazi ponovno u domovinu gdje postaje tehnički direktor reprezentacije. 

Od 1986. ponovno je izbornik reprezentacije, a kruna karijere stiže 1988. na Europskom prvenstvu. Svi dugovi i nesreća iz 1974. stigla je na naplatu, na istom stadionu na kojem je 14 godina ranije izgubio finale svjetskog prvenstva, Michels je podigao pehar namijenjen prvaku Europe nakon pobjede protiv Sovjetskog Saveza. Usput se osvetio i domaćinu porazivši ga u polufinalu.

 

Jedini rezultatski neuspjeh doživio je kao trener Bayer Leverkusena, gdje se zadržao tek nekoliko mjeseci, netom nakon Europskog prvenstva. Otpušten je prije završetka sezone.

Za kraj karijere se po treći put vraća na izborničku klupu nakon za Nizozemce neuspješnog svjetskog prvenstva u Italiji. Odveo ih je do polufinala u Švedskoj gdje je bolja bila Danska, zahvalio se i definitivno okončao veliku trenersku karijeru.

 

Rinus Michels nije bio svetac, prema igračima je uvijek držao distancu, rijetko je se prema njima odnosio očinski, pogotovo u Kölnu su ga optuživali da igrače psuje, pa čak i vrijeđa na osobnoj razini. Iako je stvorio Cruijffa, kojeg su prije njegova dolaska u Ajaxu već htjeli otpisati jer je na svojih 180 cm imao tek 60 kg, a uz to je bio strastveni pušač, Michels nije volio zvijezde. Uvijek je forsirao momčadski duh, a pogotovo je držao do respekta prema njemu kao treneru i članovima stručnog stožera. Bio je poznat kao štedljiv čovjek, puno je čitao i imao smisla za humor, ali izvan svlačionice. 

Nagradu FIFA-e kao trener godine nije dobio zbog titula, makar je i njih osvojio pozamašan broj, već zbog toga što je još u šezdesetim godinama predvidio u kojem smjeru ide nogomet, i to odlično prenosio na svoje igrače kao i na druge trenere. Najveći Nizozemski i jedan od najboljih svjetskih igrača svih vremena Johan Cruijff nekoliko je puta izjavio: "Ni kao igrača, ni kao trenera nitko me nije naučio više od Rinusa Michelsa."

Rinus Michels preminuo je u Belgijskom Aalstu 3. ožujka 2005. godine.