Sidebar

21
Sub, Lis

Veliki treneri - John "Jock" Stein

Typography
"Football is nothing without fans" - Nogomet je ništa bez navijača! Rečenica koju je izrekao čovjek koji je preminuo na trenerskoj klupi. Jedan od najtrofejnijih u povijesti nogometa, prvi koji je osvojio "triple" sa jednim klubom (prvenstvo, kup, kup/liga prvaka) i prvi koji je odveo jedan klub sa otoka do naslova prvaka Europe: Jock Stein!

Bio je veliki prijatelj sa sunarodnjakom Billom Shanklyjem koji ga je nakon trijumfa u kupu prvaka 1967. godine sa Celticom proglasio besmrtnim. Još jedan iz niza nezaboravnih škotskih trenera, poput Fergusona ili Busbyja. Uživao je u nogometnoj igri, obožavao navijače bez kojih mu je ta igra uvijek bila nezamisliva, a oni su mu uzvraćali na isti način.  

Jednostavan čovjek, iz skromne radničke obitelji, uz pomoć nogometa uspio je pobjeći rudnicima ugljena u Lanarkshireu gdje je radio prije nego li je potpisao prvi profesionalni ugovor. Doduše, novac koji je zarađivao igrajući za Albion Roverse nije bio dovoljan, pa je i dalje morao kopati preko tjedna, a nogomet je igrao vikendom. Iako je sa Roversima 1948. ušao u prvu ligu, prvi put je u potpunosti bio posvećen samo nogometu kada je Škotsku zamijenio Walesom i potpisao za Llanelli Town.

Doma je ostavio ženu i kćer, a kada su oni došli za njim u kuću u domovini mu je u kratkom roku dva puta provaljeno. Upravo to je bio razlog zbog kojeg se na jugozapadu britanskog otoka nije zadržao dugo. Prihvatio je poziv Jimmyja Gribbena koji ga je poželio u rezervnoj momčadi Celtic Glasgowa. Imao je tada već 29 godina pa su ga navijači smatrali prestarim, a zapravo je još veći problem bila njegova vjera. Znamo da je u Glasgowu i danas bitno da li si katolik ili protestant, a u to vrijeme se tome davala još viša pozornost. Biti protestant u to vrijeme podrazumijevalo je i biti navijač Rangersa, najvećeg rivala Celtica, pa Stein na početku nije bio najbolje prihvaćen. I otac mu je zamjerio taj prelazak smatravši ga "izdajom korijena". Sam Jock je izjavio: "Izgubio sam nekoliko prijatelja zbog ovog poteza, ali ako je to ono što im je bitno, onda ih i ne trebam kao prijatelje!"

Serija ozljeda dovela ga je do nastupa u prvoj momčadi gdje je se ubrzo dokazao kao pouzdan stoper. U hipu je osvojio simpatije trenera i suigrača, a kapetan Sean Fallon ga je '52. proglasio svojim zamjenikom. Nedugo potom Fallon je slomio ruku, a sa kapetanskom vrpcom "The Big Man" je postao još važniji kotačić u momčadi koja je 1953. postala neslužbeni prvak Velike Britanije, pobijedivši na turniru "Coronation cup", igranom u čast kraljice, Aberdeen, Rangerse, Arsenal, Manchester United i u finalu Hibernian. Kapetan je ostao i nakon povratka Fallona.

Sezonu potom prvi put nakon 1938. godine "The Bhoys" osvajaju prvenstvo Škotske, a prvi put nakon 1914. godine duplu krunu - dakle i FA Cup. Kao nagradu za osvojene trofeje, klupsko vodstvo igračima plaća put i boravak na SP 1954. u Švicarskoj. Koliko je šokiran bio lošim nastupima, pogotovo fizičkom spremom svojih Škota, toliko su ga oduševile "kontinentalne" momčadi koje su igrale taktički zrelije. Pogotovo je bio zadivljen mađarskom "Lakom konjicom" koju je prvi put uživo gledao godinu ranije, u onoj famoznoj prijateljskoj utakmici na Wembleyu, kasnije prozvanoj "utakmicom stoljeća". 6:3 slavili su Hidegkuti, Puskas & co, a Stein je s ushićenjem ispratio Mađare u svlačionicu shvativši da je najlakši put do pobjede - igrati nogomet!

Sa 34 godine na plećima, u siječnju 1957. godine, okačio je kopačke o klin. Bol u gležnju koji je ozlijedio nekoliko mjeseci ranije na jednoj prijateljskoj utakmici zaustavio ga je na 148 utakmica za škotskog velikana.

Trenersku karijeru započeo je kao vođa druge momčadi Celtica i već tu pokazao nevjerojatan talent. Sa igračima koji su kasnije činili okosnicu nikad jačih "The Celts" (Mc Neill, Murdoch, Clark) uzeo je "Reserve Cup" sa ukupnih 8:2 u dvije utakmice protiv omraženih Rangersa. Klub mu je ponudio da preuzme brigu o kompletnoj omladinskoj školi, no on odbija i odlazi u Dunfermline kako bi vodio prvu momčad. I to kako!

To razdoblje u klubu kojeg Škoti nazivaju "The Pars" danas je poznato kao "The golden age" - zlatno doba! Najprije ih je spasio ispadanja, zatim iduće sezone osvojio kup, a onda ostavio traga i u europskim utakmicama. Primjerice izbacivanjem Evertona iz kupa velesajamskih gradova 1962. godine ili stizanjem zaostatka od 0:4 protiv Valencije iste godine. 6:2 je bilo u uzvratu, a Španjolci, kasniji pobjednici tog natjecanja (u finalu protiv našeg Dinama) su prošli dalje u trećoj, odlučujućoj utakmici sa minimalnih 1:0.

Atletičari su igrali lijep nogomet, tehnički dotjeran, i sa svakim protivnikom su išli u nadigravanje. "Najbolje mjesto za obranu je protivnički šesnaesterac!" znao je reći.

U veljači 1964. mediji su objavili kako Stein napušta Dunfermline na kraju sezone kako bi preuzeo Hibernian. Nekoliko tjedana kasnije, nakon poraza u polufinalu kupa protiv Rangersa, vodstvo kluba mu dopušta trenutačni odlazak u Edinburgh. Klub se nalazio na 12. mjestu, duboko u borbi za ostanak, a "Big Man" je od rasturenog društva napravio pobjednike koje je ne samo spasio od ispadanja, nego sa njima osvojio prvi trofej nakon deset godina. Istina, "samo" takozvani "Summer Cup", ali ipak trofej. Početkom naredne sezone poziva Real Madrid na prijateljsku utakmicu, Hibsi pobijeđuju 2:0, a sezonu nastavljaju boraveći konstantno pri vrhu ljestvice. 

Na otoku se sada već pročulo za njega, skrenuo je na sebe pozornost i engleskih klubova, a prvi koji ga je pokušao dovesti u svoje redove bio je Wolverhampton. Stein je tada savjet potražio kod predsjednika Celtica, Boba Kellyja. Kasnije će priznati da je taj "savjet" zapravo bilo "davanje na znanje", odnosno svojevrsno nuđenje. Celtic je zavolio kao igrač, i bio mu je cilj trenirati "The Bhoys". "Za razliku od većine Celtcsa ja ne mogu tvrditi da mi je Celtic prva ljubav. Ali zato vam jamčim da mi je zadnja!" govorio je još kao igrač.

Kelly je bio svjestan da nešto mora poduzeti kako Stein ne bi završio u Engleskoj. Krenuli su teški pregovori. Predsjednik je nudio razne opcije - da bude pomoćni trener, da vodi momčad u suradnji sa Fallonom. No Stein je htio punu kontrolu, znajući da je spreman da preuzme svoj bivši klub, i znajući da jedini razlog nećkanja Kellyja leži u činjenici da je Jock protestant.

Na kraju je ipak popustio. John Stein postao je prvi trener u povijesti katoličkog Celtica koji nije katolik! On je to, u svom tipičnom stilu, prokomentirao šarmantno: "25 % trenera Celtica su protestanti!" (Stein je bio tek četvrti trener u tada 78-godišnjoj klupskoj povijesti)

"Napuštanje Hiberniana bilo mi je najsramotnije iskustvo u životu!" govorio je kasnije, no nije želio propustiti priliku da vodi klub svog srca. Pobrinuo se za nasljednika u vidu Boba Shanklyja iz Dundeeja, ostavio klub iz glavnog grada na drugom mjestu na ljestvici i u ožujku 1965., netom nakon što je iz četvrtfinala kupa izbacio Rangerse, preuzeo Celtic. I dan danas je, statistički gledano, sa 62 % pobjeda najbolji trener Hiberniana u povijesti.

To sa Celticom je bilo nešto posebno, još iz igračkih dana bila je to posebna ljubav, i bilo je jasno da će trajati dugo. Uostalom, još kao igrač je, upitan za najponosniji trenutak u životu, odgovorio: "Svaki petak, kada vidim ploču na Celtic Parku i svoje ime na njoj u najavi sastava za subotnju utakmicu!"

Šest tjedana nakon njegova dolaska ubire prvi trofej - škotski kup. I to pobjedom u finalu protiv bivšeg kluba, Dunfermlinea. U prvenstvu je uspio stabilizirati momčad na osmom mjestu što je, s obzirom na stanje u kakvom je klub zatekao, bilo više nego odlično.

Dovođenjem Joea McBridea iz Mothrewella tog ljeta čini odličan potez i kreće u stvaranje jedne od najboljih momčadi u povijesti nogometa. Omaleni napadač je zabijao kao na traci, sa 31 golom bio najbolji strijelac lige skupa sa Alexom Fergusonom. Šteta što ga je u narednoj sezoni ozljeda zaustavila da napravi još veću karijeru, jer zaista je bio strijelac sa urođenim instinktom za postizanje zgoditaka. 

U prvoj sezonu koju je "The Big Man" u cijelosti vodio momčad, Celtic nakon 12 godina čekanja napokon osvaja naslov prvaka Škotske. Nikada više, do danas, nije se dogodilo da su tako dugo razdoblje ostali bez titule najboljeg u zemlji Bravehearta. Uz to osvajaju liga kup protiv Rangersa, a FA kup odlazi u ruke najvećeg rivala tek u ponovljenoj utakmici. U kupu pobjednika kupova tek u polufinalu ih zaustavlja Liverpool. U prvoj utakmici "The Hoops" su svladali Engleze 1:0, dok su u uzvrati poraženi 2:0. S tim da valja napomenuti kako su pet minuta prije kraja postigli gol koji bi ih odveo u finale, ali koji je neopravdano poništen zbog zaleđa. 

Uoči sezone 1966./67. Jock proročanski najavljuje: "Možemo osvojiti sve!" Imao je beskonačno povjerenje u momčad, iako je povremeno znao biti grub prema njima u svojim izjavama. Prevelika doza častohleplja ga je nekad tjerala na radikalne poteze, pa je znao od igrača tražiti da igraju ozlijeđeni, ili zanemariti njihove osobne probleme. No sve u svemu je sa većinom svojih pulena imao dobar odnos. Uostalom, uspjeh ih je zbližavao. A njega je bilo na pretek...

Te sezone su zaista osvojili sve! Obranili naslov u prvenstvu škotske i liga kupu, a pred 127.000 gledatelja u finalu FA kupa pobijedili su Aberdeen 2:0 golovima Williama Wallacea. U čitavoj sezoni izgubili su tek dvije utakmice u prvenstvu, obje protiv Dundee Uniteda. Zanimljivo, preostala dva poraza te sezone zeleno-bijelima nanijeli su klubovi iz tadašnje Jugoslavije! Dinamo Zagreb u zimskoj stanci, u prijateljskoj utakmici na Celtic Parku, te Vojvodina Novi Sad nekoliko dana kasnije u prvoj utakmici četvrtfinala kupa prvaka. Postao je prvi trener koji je osvojio sva natjecanja u kojima je sudjelovao u jednoj sezoni, prvi koji je odveo jedan britanski klub na krov Europe. Štoviše, Celtic je bio prvi klub kojeg ne možemo svrstati u južni dio kontinenta, a da je postao prvak. Do tada je ta čast pripadala samo Realu, Benfici i Milanskim klubovima.

To je svakako bio pothvat koji ga je gurnuo među legende, ili kako je rekao Shankly - u besmrtnost! Relativno lako Celti su prošli prva dva kola. Zürich s ukupno 5:0, Nantes dva puta po 3:1. Nekako najviše mučenja bilo je sa Vojvodinom. 0:1 u Novom Sadu, 2:0 u Glasgowu, s tim da je gol za prolazak Novosađana postignut u 90. minuti (McNeill). Svjedoci vremena kažu da je u polufinalu protiv Dukle, u uzvratnoj utakmici u Pragu, također bilo gusto. No, nakon pobjede doma od 3:1 na Juliska stadionu su uspjeli sačuvati čistu mrežu i proći u finale.

Ono se igralo 25. svibnja 1967., a biješe to dan kada su rođeni "Lisbon Lions" - lisabonski lavovi! Protivnik je bio milanski Inter, favorit i jedna od najboljih momčadi tog vremena. Talijani su već 1964. i 1965. okusili kako je biti najbolji, a 1966. tek u polufinalu zaustavio ih je Real Madrid. Vođeni još jednim genijalnim trenerskim umom, Heleniom Herrerom, bili su uvjereni u trijumf.

Sve je krenulo prema njihovim očekivanjima. Sedma minuta, prekršaj Craiga nad Cappellinijem u šesnaestercu, penal puca Mazzola - 1:0 za Talijane. Više od njih nismo vidjeli. "La grande Inter" se povukao, zaigrali su svoj čuveni "Catenaccio", a "Big Jock" je svoje tjerao još više u napad nego inače. Redala se šansa za šansom, no golovi su pali tek u drugom poluvremenu. Gemmell u 63. i Chalmers u 84. donijeli su veliko slavlje za preko 20 tisuća svojih navijača na nacionalnom stadionu u Lisabonu. Apsolutno zasluženo. Jimmy Johnstone, jedan od oslonaca pobjedničke ekipe, kasnije će reći da su "Bhoysi" tada igrali "like the Dutch speeded-up", dakle ubrzanu verziju nizozemskog totalnog nogometa. 

"We did it by playing football. Pure, beautiful, inventive football" bilo je Steinovo objašnjenje. "Igrali smo nogomet. Čist, predivan, domišljat nogomet!" I to je zapravo jednostavna filozofija koju je slijedio čitavu karijeru. Igrati nogomet bez previše taktičkih okova. Postići gol više.

Nikada nitko prije, a ni poslije "Lisabonskih lavova" nije osvojio naslov prvaka Europe sa isključivo domaćim igračima. Sve i jedan igrač koji su bili u kadru u finalnoj utakmici rođeni su u Glasgowu i okolici, maksimalno 50 km udaljenosti od Celtic Parka!

Zadržao se u svom omiljenom klubu do 1978. godine, osvojio ukupno deset naslova prvaka, osam kupova, šest liga kupova, igrao još jedno finale kupa prvaka 1970. godine koje su nakon produžetaka izgubili od Feyenoorda. U sezoni 77./78. Celtic se mučio, a Steina su uvjerili da je vrijeme da se povuče. Dopustili su mu da odabere nasljednika (Billy McNeill), ponudili mu mjesto u upravi što je on s gnušanjem odbio: "Žao mi je, ali ja nisam trgovac"

Produžio je u Leeds gdje ga je dočekao Manny Cussins, predsjednik koji je slavnog Briana Clougha 1974. godine najurio nakon samo 44 dana. Stein je bio silno razočaran atmosferom i slabom posjetom na Elland Roadu, nedostajao mu je uvijek krcati Celtic Park i pritisak da mora pobijediti u svakoj utakmici. Početni rezultati su bili prihvatljivi, Cussins je vidio napredak i želio ga zadržati, no nakon što je MacLeod odstupio sa dužnosti izbornika Škotske zbog lošeg nastupa na SP, Stein je prihvatio poziv saveza i nakon - vjerovali ili ne - 44 dana (!) napustio Leeds United.

Škoti su ostali bez nastupa na završnici europskog prvenstva '80. ali uspješno su odradili kvalifikacije za SP '82. u Španjolskoj. Unatoč dva dobra nastupa (protiv Brazila su izgubili uvjerljivo) lošija gol razlika od Sovjetskog Saveza ostavila ih je na trećem mjestu, pa se nisu kvalificirali za osminu finala. No navijači i vodstvo saveza bili su zadovoljni načinom na koji se momčad prezentirala, kao i napretkom koji je pod Steinovim vodstvom bio vidljiv. Ostao je još jedan ciklus.

U kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo 1986. pred posljednju utakmicu u Walesu Braveheartsima je trebao jedan bod kako bi se plasirali u završnicu. Mark Hughes je doveo domaćina u vodstvo, a škotski napori da Cardiff napuste neporaženi nagrađeni su devet minuta prije kraja kada je Cooper sa bijele točke donio izjednačenje. Napeta završnica bila je previše za 62-godišnjeg "Big Jocka". Previše je želio taj bod, previše patio... nekoliko sekundi prije kraja na klupi je doživio srčani udar. Iako su liječnici odmah reagirali, svaki pokušaj da mu se spasi život bio je uzaludan. Preminuo je vjerojatno kako je i želio - na nogometnom terenu!

Bio je iznimno zanimljiv čovjek, sa onom tipičnom dozom podlog britanskog humora. Kada mu je nakon osvajanja naslova europskog prvaka sa Celticom jedan navijač Rangersa pokušao nabiti na nos da su pobijedili samo zato što su u momčadi imali pet protestanata, Stein mu je odbrusio: "Vi ih imate jedanaest, pa niste osvojili ništa!" A uoči jednog od velikih derbija protiv Rangersa gostovao je na jednoj emisiji na televiziji skupa sa menadžerom Rangersa Scottom Symonom. Na kraju emisije voditelj ih je zamolio da prognoziraju ishod sutrašnjeg dvoboja. Symon: "Bit će 2:0 za nas!" Stein: "Samo idiot može prognozirati ishod Old Firm derbija!"

Još za života je stekao status legende među odanim navijačima Celtica. On, protestant, čovjek kojeg se zamalo odrekao i vlastiti otac nakon što je prihvatio biti jedan od "The Bhoysa". A on je već tada bio iznad toga i ispred svog vremena. Kako kao trener, tako i kao čovjek. 

"Nije problem religija, nego nedostatak religije!"