Sidebar

16
Sub, Pro

Veliki treneri - Guy Roux

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Prvo izdanje serijala o velikim trenerima. Danas predstavljam legendu Auxerrea, nezaboravnog Guya Rouxa

U članku objavljenom prošlog petka pod nazivom "Važnost trenera u nogometu" sam najavio da ću svaki tjedan jedan tekst posvetiti jednom od trenera koji su zadužili nogomet. Stoga će neke možda začuditi da je prvi na mom popisu Guy Roux. Nije bio svjetski prvak, nije osvojio ligu ili kup prvaka, nije bio niti izbornik neke zemlje. Međutim, kada pročitate sljedećih nekoliko redaka, vjerujem da ćete podijeliti sa mnom oduševljenje danas 74-godišnjim čarobnjakom. Guy Roux je pravi primjer šta se u nogometu može napraviti kada kao trener imaš viziju, ali i ljude koji će u tu viziju vjerovati. Bez milijuna nekog ruskog ili arapskog milijardera, bez političke podrške. I sve to u jednom malom gradu sa manje od 40.000 stanovnika. Strpljivim radom, a ne pokušajima da se uspjeha dokopa na brzinu. 

Rođen je 18. listopada 1938 u Colmaru na istoku Francuske, u blizini granice sa Njemačkom i Švicarskom. Kao igrač nije bio zapažen, igrao je za Poitevin, Limoges FC (tada prvoligaš, ali Roux u njemu nije imao neku bitniju ulogu) i Auxerre, u kojem je 1961. započeo trenersku karijeru u kojoj je trenirao samo dva kluba. Auxerre od 1961. do 2005. (44 godine!), i na dva mjeseca Lens u 2007. godini. U 44 godine klupu Auxerrea napustio je samo kako bio odslužio vojni rok (1962-1963) i na par mjeseci 2000. godine, kada je se povukao u menadžment kluba, ali nije dugo izdržao bez trenerskog posla. 

Zanimljiva je priča kako je Roux postao trener. 1961. godine došao je pogledati prijateljsku utakmicu između Auxerrea i Crewe Alexandra FC. Na poluvremenu je jedan od predstavnika kluba, na tribinama upitao da li ima netko tko govori engleski i da bi mogao igrati za Englesku momčad, jer su im se ozlijedila dva igrača. Kako je godinu ranije u sklopu projekta "Sport u Velikoj Britaniji" bio mjesec dana na probi i svojevrsnoj praksi u Crystal Palace pod Arthurom Roweom, govorio je pristojno engleski, te se javio i u drugom poluvremenu pomogao momčadi Crewe Alexandre.

Tadašnji predsjednik Auxerrea, Jean Garnault, bio je oduševljen fizičkim stanjem Rouxa, te ga je pozvao da pristupi njegovoj momčadi. Guy Roux je ponudu prihvatio, ali jedino pod uvjetom da bude trener-igrač. Isprva je njegov prijedlog odbijen, no nakon što se vratio u Limoges, na šest stranica je napisao program rada i razvoja kluba, te pismo poslao Garnaultu. I tu počinje priča o usponu jednog seoskog kluba do titule prvaka Francuske. No, kasnije je predsjednik priznao da su klupski gremiji mladog trenera odabrali jer je jednostavno bio jeftiniji od konkurencije. Mlađahni Roux tražio je naime samo 600 Franaka mjesečno, a kako je napisao u spomenutom pismu, bio je spreman za klub ako treba - sjeći drva u šumi.

Valjda ni sam nije očekivao da će u klubu i raditi baš sve. Legendarna je priča kako je seljake u okolini molio za gnjojivo kako bi sredio travnjak. Suprugu je zaposlio da šije opremu za trening i brojeve na dresove, a sam je provodio i po 16-17 sati u klubu.   

U prvoj godini pod njegovom komandom natjecanje su završili na petom mjestu u Division d'Honneur, koju možemo usporediti sa županijskom ligom u Hrvatskoj. Nakon te uspješne sezone, Roux je morao na odsluženje vojnog roka, a klub je u njegovom odsustvu osvojio tek 11. i 10. mjesto, jedva se spasivši od ispadanja. Novi predsjednik Jean-Claude Hamel, sa kojim je radio do konačnog povlačenja u 2005. godini dočekao ga je raširenih ruku. Njegovim povratkom, Auxerre se ponovno stabilizirao i osvajao četvrta i peta mjesta u idućih nekoliko godina. 

1966. godine Guy Roux odlazi na svjetsko prvenstvo u Engleskoj kako bi usavršio znanje i učio od najboljih trenera financirajući taj put tako što je pisao za L'Yonne republicaine, lokalne dnevne novine. U sezoni 1969/1970 klub se po prvi put u povijesti uspijeva probiti u Division 3, sa rekordnim učinkom od 15 pobjeda, šest remija i samo jednim porazom. Nakon toga, Roux definitivno prestaje igrati nogomet i koncentrira se samo na trenerski rad. Ponovno odlazi na svjetsko prvenstvo, ovaj put u Meksiko, gdje je podmitio policajca kako bi mogao iz blizine pratiti trening Brazilske reprezentacije. 

Već u prvih nekoliko sezona se vidjelo da Auxerre neće biti prolaznik u trećoj ligi. Treće mjesto 1971. i 1972., peto mjesto 1973. godine. U sezoni 1973/1974 zauzeli su četvrto mjesto iza rezervnih momčadi Lyona, Marseillea i St. Etiennea. Kako drugim momčadima prvoligaških klubova nije bila dozvoljena promocija, Auxerre je po prvi put ušao u drugu ligu. Guy Roux je već ranije puno pažnje pridavao radu sa mladim igračima, a ulaskom u drugu ligu je definitivno shvatio kako klub iz malog grada, u kojem nema jakih i velikih sponzora, teško može uspjeti u toj jakoj konkurenciji bez ulaganja u akademiju i scoutinga mladih igrača u čitavoj Francuskoj. Prvi od mnogih dječaka koje je otkrio bio je Jean-Marc Ferreri kojeg je u klub doveo kao 14-godišnjaka 1976. godine. Kako AJA tada nije imao vlastitu akademiju, Roux je mladića udomio kod sebe i narednih nekoliko godina se brinuo o njemu.  

1978. godine ide na svjetsko prvenstvo u Argentinu, a nakon toga posjećuje trening centar i akademiju Botafoga koja je stvorila mnoge poznate nogometaše poput Garrinche ili Caje. Mnoge ideje i način rada je Roux pokupio upravo u Brazilu i prenio je na Auxerreovu akademiju koja je otvorena 1982. godine i u kojoj su odrasli veliki Eric Cantona, Basile Boli, Boli Roger, Pascal Vahirua i mnogi drugi. 

1979. godine Auxerre je skrenuo pozornost na sebe probojem u finale kupa Francuske, izbacivši pritom iz natjecanja prvoligaše Lille i Strasbourg. Protivnik u finalu je bio u to doba ponajbolja francuska momčad, Nantes. Čak je i njih AJA natjerao u produžetke, međutim tu je do izražaja došla fizička spremnost prvoligaša, pa je kup otišao u ruke Nantesa pobjedom od 4:1. Ali, Auxerre više nije bio običan drugoligaš, sad su i oni sami postali svjesni da su spremni za više. 

To više dogodilo se već u narednoj sezoni. 21. svibnja 1980. pobjedom protiv Sedana u posljednjem kolu, Auxerre je postao prvoligaš, Guy Roux je postao prvoligaški trener! Ostao je to sve do kraja svoje karijere, a Auxerre se tek prošle godine, nakon 32 godine druženja sa Ligue 1, vratio među drugoligaše. U tom razdoblju Roux je postao rekorder po broju utakmica na klupi u prvoj ligi, 890 u svom Auxerreu i pet u povratničkoj epizodi kao trener Lensa. 

Kao i do tada, strpljivim radom i pametnim ulaganjima, Auxerre se etablirao u prvoj ligi i već 1984. osvaja treće mjesto te se tako po prvi put u povijesti kvalificira za nastup u nekom Europskom natjecanju, kupu UEFA, što im je kasnije uspjelo nekoliko puta. Najveći uspjeh u Europi ostvarili su 1993. godine plasmanom u polufinale kupa UEFA gdje ih je zaustavila Borussia Dortmund boljim izvođenjem jedanaesteraca.

1994. u vitrine stiže prvi trofej, kup Francuske. U finalu na Parku prinčeva Auxerre je sa 3:0 savladao Montpellier. Uz odličan dar za prepoznavanje talenta, Roux je rijetko griješio u dovođenju novih igrača. U sezoni 1995/96 uspio je dovesti Laurenta Blanca, vođu i kasnijeg kapetana svjetskog prvaka Francuske. Sa Rouxom na klupi, produženom rukom Blancom na terenu, Auxerre 1996. godine osvaja duplu krunu, kup i prvenstvo Francuske. Od županijske lige do naslova prvaka i - lige prvaka!

Ni u njoj nisu imali podređenu ulogu, dapače. Unatoč odlasku Blanca (u Barcelonu), Auxerre u skupini sa Ajaxom, Grasshoppersom i Glasgow Rangersima osvaja prvo mjesto i ulazi u četvrtfinale gdje ih je ponovno zaustavila Borussia Dortmund, kasniji osvajač natjecanja. 2003. godine još jedan uspjeh u kupu, kao i 2005. godine, u zadnjoj utakmici kao trener Auxerrea protiv Sedana, istog kluba protiv kojeg je 25 godina ranije proslavio ulazak u prvu ligu. 

Jako je držao do discipline igrača i po cijeloj regiji, pa čak i u nešto više od sat vremena udaljenom Parizu, imao je informante koji bi mu javili ako bi jedan od njegovih igrača bio viđen u kasne sate tamo gdje ne bi smio biti. Nerjetko je igračima provjeravao stanje km u autima nekoliko dana za redom, pa bi tako lako izračunao da li je se netko usudio provozati do Pariza. Godinama je Canal Plus imao pravo raditi intervjue sa igračima u poluvremenu ili čak prilikom zamjena. U svakom drugom klubu osim - pogađate, Auxerreu.

Bio je strog, ali pravedan, i nikada nije odstupao od svojih principa. Jedne prilike je izjavio: "Da bi bio dobar trener, moraš biti primjer i voljeti. Ako znaš da će igrač doći u 9 sati, ti moraš biti tu bar pola sata ranije. I moraš voljeti igrače. Ako ih ne voliš, oni to osjete, i to ti se vrati." Da je bio zapravo očinski brižan pokazuje i podatak da ga je Djibril Cisse, njegov bivši igrač, uzeo za kuma na vjenčanju. 

Od samog početka Auxerre je igrao u sustavu 4-3-3 koji se nije mijenjao niti protiv najjačih protivnika. "Ja sam taj sistem usavršavao, ali on je zapravo nebitan, jer je 80 % naše igre individualnost, 20 % zona, dok je kod drugih obrnuto". Nije sustav ostajao isti jer Guy Roux nije znao za drugi, nego zato što je znao da kada odlazak nekog igrača postane neminovnost, u akademiji u kojoj je provodio jednako vremena kao u prvoj momčadi, stasa jedan sličan. Naučen na nogomet à la Monsieur Roux. 

Koliko je važan kontinuitet? "U našoj drugoj sezoni u Ligue 1 u 30 od 38 kola mi smo bili na nekom od mjesta koja vode u drugu ligu. Moj predsjednik je vjerovao u mene i moj način rada".

"Auxerre bez Guya Rouxa je kao Pariz bez Eiffelovog tornja" izjavio je jedne prilike Basile Boli. Nažalost, bio je u pravu. Nekoliko godina nakon Rouxovog odlaska, Auxerre je u drugoj ligi. Iako me za taj klub kao navijača Dinama nikako ne vežu lijepe uspomene, želim im što brži povratak. Zbog Guya.  

Želite li usporedbu šta je Guy Roux napravio sa Auxerreom, recimo to ovako: zamislite da Dinara Knin osvoji prvenstvo Hrvatske i igra u ligi prvaka. Upravo to ostvario je Roux. 

Živuća legenda i jedan od najvećih trenera svih vremena.