Sidebar

16
Sub, Pro

Veliki treneri - Alex Ferguson

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Legenda Manchestera, čovjek koji je iz temelja promijenio poimanje nogometa u domovini ove najvažnije (sporedne) stvari na svijetu...

"Može li jedan aktualni trener, koji još uvijek radi?" bila je želja jednog čitatelja. Naravno, zašto ne bi moglo. Lopta je portal koji drži do svojih vjernih posjetitelja. A tko bi drugi od trenutno zaposlenih stručnjaka mogao doći u obzir nego Sir Alex? Iskreno rečeno, i bez ove spomenute želje, bio je njegov red. Najmanje što je zaslužio je da mu se ime spominje u jednom nizu sa Rinusom Michelsom ili Ernstom Happelom.  

Bilo je to vrijeme kada su rijetki mislili na nogomet. Rat je harao Europom, a ni hladnoća nije bila najbolji čovjekov prijatelj. Ipak, 31. prosinac te 1941. godine neće ostati zapamćen samo po nekakvoj operaciji negdje na bojištu, nekim pregovorima ili bombardiranjima. Pogotovo ljubiteljima lopte Silvestrovo 1941. je asocijacija na Alexa Fergusona. Tog dana je naime u Glasgowu rođen jedan od najboljih trenera današnjice, a po mnogima i svih vremena.

Povezat ćemo ga naravno sa Manchester Unitedom u kojem je sad već više od 26 godina, a u tom razdoblju je na Old Trafford donio 37 trofeja, računamo li i superkupove. Na tom stadionu već sada ima tribinu koja nosi njegovo ime, a ispred stadiona je tri metra visok spomenik. Šta čovjek više može dobiti, i to još za života?

Međutim, osobno njegov trenerski genij neću mjeriti količinom osvojenih trofeja sa MUFC, nego onim što ga je uopće dovelo na klupu tog engleskog kluba. Od 116 odigranih prvenstava Škotske, samo 19 puta prvak nije bio jedan od glasgowskih velikana, Rangers ili Celtic. Od 1966. godine pa sve do danas, samo je Dundee United 1983. prekinuo dominaciju dva spomenuta giganta iz Glasgowa. I - FC Aberdeen pod vodstvom Alexa Fergusona čak tri puta, '80., '84 i '85. Što bi rekao onaj lik u jednoj reklami - i to nije sve! Uz ta tri prvenstva u zemlji u kojoj su ona zapravo rezervirana samo za dva kluba, u Aberdeen je donio četiri škotska kupa i jedan liga kup. No, ni to nije sve. Aberdeen je u škotskim okvirima relativno velik klub, iako u debeloj sjeni Celtica i Rangersa, ali u europskim okvirima je praktički liliputanac. I takvog ga je Fergie doveo do naslova u Kupu pobjednika kupova 1983. godine, svladavši u finalu Real Madrid, a prethodno su iz natjecanja između ostalih izbacili i Bayern München. Potvrdu da je stvorio jednu od najboljih momčadi Europe dobio je u dvije utakmice UEFA Superkupa protiv pobjednika Kupa prvaka Hamburga. Nakon 0:0 u Njemačkoj, Aberdeen je na svom Pittodrie Stadiumu slavio sa 2:0. 

Pokušao sam prebrojati i sva individualna priznanja i titule koje je tokom godina dobio, i zapeo sam negdje oko brojke 40, ne računajući naslov "trener mjeseca" Premier lige čime je proglašen 27 puta. Između ostalog deset puta je bio trener godine u Engleskoj, UEFA-in trener godine 1999., trener 21. stoljeća po izboru IFFHS-a... 

Alexander Chapman Ferguson bio je sasvim solidan nogometaš, iako nije uspio dogurati do Škotske reprezentacije. Već sa 16 godina debitirao je u FC Queens Park Glasgow, i iako je redovito tresao protivničke mreže, nije dobio povjerenje i veću minutažu trenera. Zbog toga je 1960. godine otišao u St. Johnstone, ali i tu se nastavila ista priča - Ferguson nije bio standardan član prve postave. Zbog toga je jedno vrijeme razmišljao da emigrira u Kanadu. No, St. Johnstone nije uspio angažirati drugog napadača, pa je prije jedne utakmice protiv Rangersa trener morao dati povjerenje Fergusonu. U iznenađujućoj pobjedi postigao je hat trick, i tako skrenuo na sebe pozornost Dunfermline AFC koji ga je idućeg ljeta uzeo pod svoje skute. Tu je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor, jer je prethodno uz nogomet radio na brodogradnji.

U sezoni '65/66 Ferguson je prvi strijelac lige sa 31 golom, skupa sa Celticovim McBrideom. Zapeo je za oko skautima Rangersa, čiji navijač je bio od rođenja, i od iduće sezone nosi plavi dres. Za njega je tada plaćena rekordna odšteta kada su transferi unutar Škotske u pitanju, iznosila je 65.000 Funti. U finalu kupa 1969. godine bio je zadužen za čuvanje Celticovog kapetana McNeilla, a ovaj je već u trećoj minuti postigao gol. Taj propust su mu u klubu zamjerili, pa je prebačen u drugu momčad. Prema svjedočenju brata Martina, Alex je bio ogorčen takvim nastupom kluba za koji je navijao cijeli život, pa je razočaran bacio medalju koju je dobio u spomenutoj utakmici. Iako je Ferguson demantirao te priče, na veliko se spominjalo da su mu Rangersi zamjerili brak sa katolkinjom Cathy Holding. S obzirom na poznati antagonizam između protestantskih Rangersa i katoličkog Celtica, ne bi čudilo da je Ferguson imao "drugačiji" status.

Prvi dodir sa trenerskim poslom imao je u Falkriku kojem je pristupio u listopadu nakon te nesretne utakmice protiv Celtica. Tamo je jedno vrijeme bio trener-igrač do dolaska Prenticea, a igračku karijeru završava 1974. godine nakon jednogodišnje avanture u Ayr Unitedu.

Praktički bez pauze, odmah nakon završetka karijere prelazi na klupu, sa samo 32 godine postaje trener East Stirlingshireu. Od samog početka ga je pratio glas da je fanatičar discipline, pa je Bobby McCullay kojeg je tada trenirao izjavio kako se nikad nikog u životu nije bojao, ali Fergusona itekako. Nije se dugo zadržao u klubu iz Falkirka, tek četiri mjeseca. St. Mirren ga je poželio na svojoj klupi, ali Fergie se nećkao, želio je biti lojalan svom poslodavcu i klubu koji mu je prvi pružio priliku. St. Mirren je bio u istoj ligi, čak i niže plasiran, ali slovio je za veći klub od East Stirlingshirea. Presudan je bio savjet legendarnog menadžera Celtica Jock Steina, i Ferguson je prihvatio ponudu.

U St. Mirrenu će ostati do 1978. godine, a u tom razdoblju klub koji se borio za ostanak u trećoj ligi i igrao pred 1000 gledatelja, pretvorio je u prvaka druge lige 1977. godine. Već tada je imao nevjerojatan osjećaj za prepoznavanje talenta, pa je prosjek te šampionske momčadi bio jedva iznad 19 godina! I sve to uz atraktivan i ofenzivan stil igre. Međutim, St. Mirren će ostati jedini klub u karijeri ovog velikog trenera koji mu je uručio otkaz. Dok je klub tvrdio da je Ferguson kršio ugovor i prije isteka ugovora obavijestio neke igrače i suradnike da napušta klub i odlazi u Aberdeen, Ferguson je tužio klub zbog otkaza. Izgubio je parnicu jer je sud ustvrdio da se mladi stručnjak ponašao nezrelo, a predsjednik St. Mirrena Willie Todd je izjavio kako Ferguson nema nikakvih liderskih i menadžerskih sposobnosti.

Danas znamo da je upravo suprotno, a i Todd se u to mogao uvjeriti u narednih nekoliko godina, kada je Ferguson od prosječnog Aberdeena stvorio jednu od najboljih momčadi starog kontinenta. 1985. godine, nakon što je Jock Stein preminuo na utakmici Walesa i Škotske, Ferguson prihvaća poziv saveza i vodi Škotsku na SP u Meksiku. Braveharts ne prolaze skupinu, a izbornik daje ostavku na dužnost nakon završetka turnira.

Tokom godina u Aberdeenu, mnogi klubovi su ga vabili u svoje redove, između ostalih Wolverhampton, Liverpool i njegovi Rangersi. Sve ih je redom odbijao i ostao u Aberdeenu dok nije ispunio sve ciljeve koje si je zadao. U ljeto 1986. na stolu je imao ponude Arsenala i Tottenhama, ali odbio je oba kluba i ostao u Aberdeenu sve do studenog i poziva iz Manchestera. Njih nije odbio, nego je prihvatio ponudu i zamijenio na klupi Rona Atkinsona. 6. studenog ManU se nalazio na 21. mjestu engleske lige, a nakon prvih treninga razočarano je konstatirao kako nogometaši crvenih vragova previše piju i nemaju kondiciju potrebnu za ovu razinu. Za početak je poradio na disciplini i tjelesnoj spremi, pa je uspio dovesti momčad sa pretposljednjeg na 11. mjesto na kraju sezone.

U drugoj sezoni pojačava ekipu, na Old Trafford stižu Steve Bruce, Viv Anderson, Brian McClair i Jim Leighton. Liverpool je prejak, ali Manchester osvaja vrlo dobro drugo mjesto. Unatoč povratku Marka Hughesa iz Barcelone, naredna sezona je razočaranje sa tek 11. mjestom, međutim Ferguson je u te nepune tri godine primjenio svoj dokazani sluh za otkrivanje talenta, pa se u omladinskoj školi nalazi nekoliko igrača koji će obilježiti naredno razdoblje kluba.

Najteži period u 26-godišnjoj vladavini na klupi Manchestera, i jedini u kojem je njegova pozicija bila ozbiljno uzdrmana, bio je u sezoni '89/'90. Za nemale novce Ferguson je doveo nekoliko pojačanja (Webb, Ince, Phelan, Pallister...) i sezona je počela maestralnom izvedbom protiv branitelja naslova Arsenala i pobjedom 4:1. Nedugo zatim forma bitno pada, već u rujnu u gradskom derbiju ManU doživljava sramotan poraz od 1:5. Slijedi serija od osam utakmica sa šest poraza i tek dva mršava remija, i navijači su se okrenuli protiv Škota. Na jednoj utakmici je osvanuo transparent sa sadržajem "Tri godine isprika, i još uvijek gledamo smeće..."  I u medijima je prevladavalo mišljenje kako Fergie mora otići, ali srećom za klub, oni koji su o tome odlučivali prihvatili su Fergusonova objašnjenja kako je serija loših rezultata splet nesretnih okolnosti (ozljede, kartoni) i vjerovali su kako će reorganizacija skautinga i trenažnih procesa uskoro donijeti plodove. 

Ipak, i danas vlada uvjerenje kako je posao Fergusonu spasio Mark Robins golom u utakmici FA kupa 7. siječnja protiv favoriziranog Nottinghama. United je pobijedio 1:0 i do kraja sezone došao do finala u kojem je u ponovljenoj utakmici na Wembleyu svladao Crystal Palace. Bio je to prvi trofej Alexa Fergusona kao trenera Manchestera, gotovo četiri godine nakon što je sjeo na klupu crvenih vragova. Razdoblje od listopada do siječnja 1989. i 1990. godine Ferguson će i dan danas opisati kao najteže u njegovoj karijeri. Sezonu su završili tek na 13. mjestu, no osvajanje kupa spasilo je Fergusona i - kako se pokazalo - presudilo da ManU u nadolazećih 20-ak godina postane jedan od najboljih klubova Europe. 

Ono što je slijedilo je za anale, i svima dobro poznato. Ukratko - liga kup 1992. godine, dovođenje Cantone koje se pokazalo presudnim za osvajanje prvenstva (prvog nakon 26 godina) 1993., i berba titula nakon toga: još 11 puta prvaci Engleske, dva puta osvajači lige prvaka, četiri FA kupa, tri liga kupa. A "usput" uvijek novi talenti, nove zvijezde. Roy Keane, Ryan Giggs, Schmeichel, Beckham, Andy Cole, Dwight Yorke, Solskjaer, Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney i mnogi, mnogi drugi. 

Kada bi bilo koga od njegovih suradnika upitali kakav je, odgovor bi bio otprilike: Diktator kojeg obožavate. Ferguson ne preza od konflikta sa bilo kim, uvjeren da je samo njegovo stajalište točno i pravedno. Jedan od njegovih najomiljenijih neprijatelja, Arsenalov strateg Arsene Wenger, upitan da li Ferguson ima mana odgovorio je: "Samo jednu. To što misli da nema mana." Poznati su i sukobi sa najvećim zvijezdama kluba, kopačka koju je u naletu bijesa napucao, a ona završila na čelu Davida Beckhama i raskrvarila mu ga. Nitko i ništa ne smije biti iznad kluba. I iznad njega! Godinama je odbijao davati inače obavezne intervjue televizijskoj kući BBC, jer su 2004. godine prikazali prilog o njegovom sinu Jasonu, koji kao menadžer iskorištava ime i utjecaj svog oca. Klub je godinama plaćao kazne zbog toga što je Ferguson na termine sa BBC slao svoje pomoćnike. Zbog kritiziranja i vrijeđanja sudaca savezu je platio kazne u iznosu od preko 100.000 Funti, pa ga optužuju da te kritike rezultiraju sa previše sudačke nadoknade u kojima Manchester nerijetko rješava utakmice u svoju korist. Sudačku nadoknadu su novinari tako prozvali "Fergie time". 

S jedne strane pretjerano autoritativan i agresivan, sa druge zabavan i opušten. Ali u svakom slučaju genijalan.   

Još nije rekao svoju posljednju riječ u nogometu, u to sam siguran. A kada dođe vrijeme za odlazak, kako je sam objasnio, tada će sa svojim najdražim neprijateljem odjahati prema zalasku sunca...