Sidebar

21
Sub, Lis

Važnost trenera u nogometu

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Uloga trenera u nogometu je kod nas često podcijenjena. A zapravo se radi o jednoj od najvažnijih funkcija

Treneri su u Hrvatskim klubovima nažalost potrošna roba, mijenja ih se češće nego što se brišu stolice na našim stadionima. Puno češće. Valjda u ovom podneblju nismo svjesni o kako bitnoj funkciji se radi, koliko je važan kontinuitet i vrijeme. Zato ovaj tekst posvećujem trenerima, ali i onima koji o njima odlučuju. Možda poneka rečenica dođe i do njihovih ušiju, pa shvate da su ti ljudi bitniji od bilo koga u klubu.

Odmah na startu ću razdvojiti posao trenera i posao izbornika. Materija je ista, ali je različit pristup, preduvjeti, pa su potrebne i različite kvalitete. Uostalom, imate masu stručnjaka koji su odlični klupski treneri, ali ni blizu tome kao izbornici. Kod nas je to primjerice Otto Barić. Otto Maximale  je u gotovo svakom klubu (kao izuzetak mi na pamet pada jedino Stuttgart) imao rezultate, stvarao igrače, pravio čuda poput finala kupa UEFA sa Salzburgom. Kao izbornik, grijeh bi bio reći da je bio neuspješan, sa Hrvatskom je se kvalificirao na Euro 2004., sa Austrijom igrao dodatne kvalifikacije, što Austrijancima nije pošlo za rukom od uspješnih kvalifikacija za SP 1998. godine pa do danas. Ali ipak to nije bio taj Otto iz klubova. Jednostavno nije imao vremena da po svojim željama pripremi i uigra momčad kao što je to slučaj u klubu gdje su mu igrači svakodnevno pod komandom.

Šta je uopće dobar trener? Da li je to automatski onaj koji ima nekoliko osvojenih trofeja? Po meni, niti najmanje. Kada je 2008. godine predstavljen kao novi trener Bayerna, Jürgen Klinsmann je, upitan koji su mu ciljevi na klupi njemačkog velikana, izjavio: "Da svaki dan svakog igrača učinim malo boljim". Plavi anđeo na klupi Bavarskog diva nije izdržao dugo, niti je ostvario svoj zacrtani cilj, ali je u toj izjavi sažeo jedan bitan dio trenerskog posla. Prepoznati kvalitete svakog pojedinca i usavršavati ih, detektirati nedostatke i što bolje ih sakriti, pametnim psihološkim i pedagoškim mjerama raspoloženje svakog igrača držati na razini potrebnoj da bi se moglo vrsno raditi. I sve to skupa iskoristiti i ukomponirati u momčad i unaprijediti teamplay

Uz to, prepoznati loše točke (pozicije) u momčadi, pa u suradnji sa sportskim direktorom na tržištu odabrati pravo pojačanje, ili ga pronaći u vlastitom dvorištu. Za ovo drugo je potrebno biti što češće prisutan na treninzima i utakmicama mlađih uzrasta. Snimiti svakog protivnika do najmanje sitnice i pripremiti ekipu tako da iskoristi svaku njegovu slabost. Christoph Daum je kao trener Bayera iz Leverkusena satima gledao video snimke utakmice sljedećeg suparnika, posebno način na koji prima golove. Prije jedne utakmice protiv Eintrachta iz Frankfurta, Daum je uočio da Frankfurt često prima golove kada se udarci iz kuta izvode na prvu vratnicu. U tom tjednu je satima mučio igrače i uvježbavao taj način izvođenja kornera, prebačaj na drugu vratnicu ili u centar. Rezultat? Tri gola u mreži Eintrachta, od čega dva upravo na opisani način.   

Da je trenerski posao samo odabir formacije i gdje koji igrač igra, svaki šonjo bi mogao biti trener. Ali ne može, jer sve ono što se događa na terenu za vrijeme utakmice, plod je (ne)rada stručnog stožera u proteklom razdoblju, uključujući i pripreme. Važnost priprema osjetio je svaki igrač koji ih zbog ozljede, neke transfer-trakavice (Modrić) ili bilo kojeg drugog razloga nije prošao. Pripreme ne služe tome da bi se pomoglo turizmu i hotelijerima, ili prkosilo igračima tako što ih se odvoji od obitelji i prijatelja, nego da bi momčad stekla temelje za nadolazeću (polu)sezonu. Posebno fizičke, ali i taktičko-tehničke.

Ako ste igrali nogomet u bilo kojem klubu, makar u pionirima ili kadetima, a da ste pritom imali dva različita trenera, onda znate koliko je bitan taj čovjek pored aut linije. Već u tom uzrastu. Možda ste kod jednog bili blizu odustajanja, a kod drugog jedva čekali sljedeći trening i utakmicu. Kod jednog rezerva, kod drugog jedan od najboljih igrača. Kod jednog nakon pola sata igre disali na škrge, kod drugog letjeli terenom i u sudačkoj nadoknadi drugog poluvremena.

Toliko o sitnicama koje čine dobrog trenera. Međutim, ni tu stvari nisu tako jednostavne. Kombinacija svega opisanog ne jamči da će Stipe Stipić biti dobar nogometni strateg. Jer, postoje treneri koji su odlični u manjim sredinama, ali se izgube kada dobiju priliku u većem klubu (ili obrnuto), što ne znači da su loši, nego da bolje funkcioniraju kada mogu raditi bez prevelikog rezultatskog pritiska. Ili, majstori za prepoznavanje talenta i rad sa mlađim igračima koji ne uspijevaju izaći na kraj sa zvijezdama. Jedan od takvih je primjerice Ilija Lončarević. Sa Inkerom je napravio čudo osvojivši prvi kup samostalne Hrvatske, gdje je usput promovirao neke igrače, kasnije proslavljene reprezentativce poput Zvonimira Solde. U Dinamu se nije proslavio niti išta osvojio. Ostavimo po strani ono prvenstvo iz 1999. godine koje je osvojio netko drugi, a ne Ilija Lončarević. 

Utakmica dolazi kao šlag na tortu, kao test gradiva koje se učilo u prethodnim tjednima. Razumije se da i tu trener mora biti koncentriran, reagirati pravovremeno na zbivanja na travnjaku. U svlačionici prije utakmice igračima dati zadnji zamah prije izlaska na teren, a u poluvremenu u kratkom razdoblju sugerirati koje segmente igre treba poboljšati u nastavku. Momčadi koje je trenirao Guus Hiddink vrlo rijetko u drugom dijelu nisu izgledale bolje nego u prvom, što je također odlika dobrog trenera.

Stanko Mršić je prošle godine, tada još kao trener Cibalije, izjavio otprilike: "Volio bih vidjeti da li bi Guardiola vodio Cibaliju sa rukama u džepovima, kad mu je momčad sastavljena od igrača iz okolnih sela". Pitanje je retoričko, i svaka rasprava na tu temu bila bi čista špekulacija. Ali, istovremeno se radi o zanimljivoj tezi za raspravu. 

Kada bi popularni Pep zbilja došao u Cibalju, vinkovački nebeskoplavi ne bi automatski postali kandidat za osvajanje lige prvaka, vjerojatno ni za osvajanje HNL. Ali, vjerujem da bi uspio u onome o čemu je pričao Klinsmann prilikom ustoličenja na klupu Bayerna - da svaki dan svakog igrača učini malo boljim. Da iz momčadi izuvče maksimum. Još zanimljivije je pitanje da li bi Stanko Mršić, ili bilo tko drugi, sa Barcelonom postizao uspjehe i uspostavio igru kao što je to radio Guardiola. 

To nas dovodi do još jedne vrlo bitne stavke - strategija kluba. 

Guardiola klupsku filozofiju Barcelone ima u malom prstu, kao igrač koji je produkt poznate škole nogometa katalonskog kluba po imenu La Masia. Barcelona igrače od malih nogu uči igrati nogomet prema sličnoj shemi po kojoj igra i prva momčad. Nije slučajnost da Barca u prvoj momčadi ima niz igrača poniklih u omladinskoj školi. Ako pogledate popis trenera Blaugrane u posljednjih 40 godina, otkako je legendarni Rinus Michels postavio temelje današnje Barcelone, u oči upadaju dvije stvari. Prva je da je broj trenera, 23 od 1971. godine, uključujući Villanovu. S tim da su spomenuti Michels, Louis van Gaal i Helenio Herrera imali dva mandata, Herrera oba puta kao svojevrsna ispomoć, pa je broj trenera zapravo 20. Postoji li formula kojom se može izračunati broj trenera Dinama ili Hajduka u istom razdoblju? 

Indikativno je da je među njima, uz domaće trenere - većinom poput Guardiole i Villanove ljude koji su godinama uz klub, najviše njih dolazilo iz Nizozemske. Zemlje Voetbal total, ofenzivnog nogometa, filozofije koju Barcelona upravo traži. Nizozemci su se najduže i zadržali na klupi katalonskog velikana. Michels ukupno šest godina, Van Gaal tri i pol, Rijkaard pet sezona. Onaj koji se ne bi uklopio, koji gledateljima ne bi ponudio ono što su navikli gledati od svojih ljubimaca, koji ne bi nastavio graditi na spomenutim temeljima koje je iskopao Michels, bio bi vrlo brzo odstranjen. Bilo da se radi o igraču (primjer Ibrahimović) ili treneru (primjer Radomir Antić, Bryan Robson). 

Koja je klupska filozofija Dinama, Hajduka, Rijeke? Ne, ne vučem usporedbe između bilo kojeg našeg kluba i Barcelone, jasno mi je da teško možemo očekivati da Osijek sutra bude uz bok Barceloni, ali po kojem ključu se glavešine iz naših klubova odlučuju za dovođenje određenih trenera? Već sam pisao o tome u tekstu "A tko postavlja trenere", Dinamo je samo u posljednjih pet godina vodilo sedam različitih trenera (Ivanković i Jurčić po dva puta), a svaki od njih je imao drugačiji stil igre, a samim time i treninga, priprema, taktike. Kako očekivati iskorak, kako očekivati da će se bilo koji naš klub dugoročno moći nositi sa europskim klubovima?

U Hrvatskim klubovima se manje-više konstantno vrte ista imena, a ako se i pojavi netko novi, radi se o bivšem igraču kluba ili reprezentativcu. Čast vrlo rijetkim iznimkama poput Željka Kopića. Ne moramo, odnosno ne moraju li se odgovorni u HNS i akademiji zapitati da li rade dovoljno kvalitetno. Kako je moguće da u proteklih 20-ak godina nisu iznjedrili niti jednog hrvatskog Mourinha ili Sacchija, trenerske veličine koji nisu imali zapaženu igračku karijeru?

Ili se i tu radi o kratkovidnosti naših nogometnih dužnosnika koji trenere biraju po kriterijima: koliko para traži, koje mjesto na ljestvici je imao sa prošlim klubom i da li živi blizu stadiona. U ozbiljnim klubovima skauti i sportski direktori ne prate samo igrače koji bi mogli pojačati momčad, nego i trenere. Njihov rad i napredak. Pa se neupućeni šokiraju kada čuju da je Porto za novog trenera izabrao tada nepoznatog Mourinha. Ali, netko je pratio njegov rad u Benfici i Leirii, procjenio da pristaje uz Porto. Kao što je Berlusconi prepoznao kvalitetu Arriga Sacchia koji je prije Milana radio u trećoj i drugoj talijanskoj ligi. Rezultati su u oba slučaja poznati.    

Ne čudi da je Slaven Bilić jedini naš trener koji radi u ozbiljnijem klubu u inozemstvu, ali i on je pozitivno lud, lud za nogometom, pa je proizvod vlastite želje za usavršavanjem, nego trenerske akademije saveza. Naravno, uspjesi sa reprezentacijom nisu odmogli na tom putu. No, uspjehe sa reprezentacijom su imali i Ćiro Blažević ili Zlatko Kranjčar, pa se nakon Vatrenih nisu probili do jačih liga ili reprezentacija.   

Svi znaju da je Alex Ferguson već "tisuću" godina u Manchester Unitedu, točnije od 1986. Ali puno manje ih se zamara podatkom da Sir Alex nije uskočio na klupu Manchestera i počeo berbu trofeja. Točnije, prvi trofej je osvojio tek 1990. (kup), a prvu titulu prvaka 1993. godine! Međutim, ljudi koji su ga doveli procijenili su da radi dobro, mislili dugoročno i ManU plodove te strpljivosti bere i danas. Možete li zamisliti da na klupi Dinama sedam godina sjedi jedan trener, a da u tom razdoblju ne osvoji titulu prvaka? Smiješno pitanje. Znam, i usporedba je deplasirana, jer Manchester igra u Premier ligi, a Dinamo u HNL. Ali, ni za vrijeme Jugoslavije nije bilo drugačije, a tada je liga bila itekako jaka. 

Na ovaj članak me natjerala svojevrsna ljubav prema trenerskoj profesiji i prema ljudima koji su kod nas premalo cijenjeni, a vječito krivi, ali i aktualna situacija u Dinamu. Zbog toga sam lutao od opisa radnog mjesta i potrebnih kvaliteta sportskih učitelja, pa do svojevrsnih obveza klupskih čelnika kada je trener u pitanju. Procijenite sami koliko od navedenoga možete prepoznati u Kruni Jurčiću, Anti Čačiću, Zdravku i Zoranu Mamiću i GNK Dinamo općenito, i tu ćete naći odgovore na 10 uzastopnih poraza u ligi prvaka, a ne u tome što je Paris potrošio ovoliko milijuna na pojačanja, a Dynamo Kiev onoliko.

Rezime svega je da nije utopija da Hrvatski prvak, zvao se on Dinamo, Hajduk ili Istra, u dogledno vrijeme osvaja bodove u ligi prvaka, možda čak prođe u drugi krug natjecanja. Ali, da bi do toga došli, odgovorni moraju promjeniti pristup prema poslu, jasno definirati šta očekuju od trenera i pametno ga odabrati.

Da nam klubovi budu ponos, a ne poligon (često privatni) za prodaju igrača.

Napomena: Od idućeg tjedna svakih sedam dana ću jedan tekst posvetiti jednom treneru koji je zadužio nogomet, pa svi vi koji volite saznati ponešto o Rinusu Michelsu, Brianu Cloughu, Valeriju Lobanovskom i mnogim drugim velikanima trenerskog posla navratite na www.lopta-online.net