Sidebar

16
Sub, Pro

Veliki treneri - Valerij Lobanovskij

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Još jedna trenerska legenda, čovjek koji je bio ispred vremena. Nogomet u Dynamu iz Kijeva, Ukrajini i bivšem Sovjetskom Savezu prije svih povezat ćemo sa Valerijem Lobanovskim.

"Osvojili smo titulu, pa šta? Nema se tu na čemu čestitati, osvojili smo je jer smo bili manje loši nego drugi, a ne zato što smo bili dobri."

To je Valerij Vasiljovič Lobanovskij, vjerojatno najveći prefekcionist među trenerima 20. stoljeća. A toliko malo je nedostajalo da nakon igračke karijere za kruh nastavi zarađivati u građevini, smjer grijanja, studiju koji je završio. Frustriran staromodnim, priprostim načinom igre Shakhtara, kluba u kojem je 1968. u dobi od samo 29 godina završio karijeru, odlučio je okrenuti leđa nogometu. Srećom, umjesto da se izgubi u civilki, godinu dana kasnije odlučio je postati trener i ostvariti sve genijalne zamisli, "promijeniti Sovjetski nogomet iz korijena" kako je rekao.

Ralf Rangnick, danas sportski direktor Red Bull Salzburga i Leipziga, a bivši trener Schalkea, Hannovera, Hoffenheima, Stuttgarta i još nekih njemačkih klubova nedavno je izjavio: "Najveći trenerski doživljaj bila mi je početkom 80-ih godina prijateljska utakmica protiv Dynama kojeg je trenirao Lobanovskij. Oni su igrali toliko pametno, tako kvalitetno pokrivali prostor, pravili presing. Nekoliko puta sam brojao igrače na terenu, jer sam mislio da su Sovjeti u igru kradom ubacili još dva igrača." 

Nije samo Rangnick prepisivao i učio od šutljivog Ukrajinca, štovatelji njegovog lika i djela su između ostalih Franz Beckenbauer, Ruud Gullit, a Arrigo Sacchi ga je nekoliko puta otvoreno nazvao svojim uzorom. Ono što je od 90-ih godina masivno uzelo maha u svim europskim klubovima i reprezentacijama, igra sa četiri igrača u obrambenoj liniji bez libera, Lobanovskij je u Kijevu prakticirao još 1974.  

Dynamo je njegova velika ljubav, klub u kojem je kao napadač proveo osam godina, a kasnije kao trener u prvom mandatu gotovo 17 (sa prekidom 1982 i 1983. dok je bio izbornik SSSR), a u drugom pet godina. Svoje golgeterske sposobnosti (posebno poznat bio je po direktnim golovima iz udaraca iz kuta) je po dvije godine dokazivao još u Černomorecu iz Odesse i u Donjeckom Shakhtaru, a kao trener je počeo u Dnipropetrovsku, i uz Dnipro u klupskom nogometu trenirao još samo Dynamo Kijev. Sa samo 30 godina preuzeo je Dnipro, i u dvije sezone ga uveo u prvu ligu totalno promijenivši treninge, formaciju i posebno rad sa mlađim uzrastima. I danas će u tom trećem po veličini gradu u Ukrajini reći da je za naslove koje je Dnipro senzacionalno osvojio 1983. zaslužan Loba jednako kao i tadašnji trener Vladimir Emec. 

Iako bi ga Dnipro rado zadržao, zov iz Kijeva bio je isuviše primamljiv. Prvi koji je prepoznao genijalnost Lobanovskog bio je Sherbickij, partijski funkcionar i u to vrijeme predsjednik Dynama, iako je dolazak tako mladog stručnjaka ipak bilo iznenađenje. Kako je se odužio? Osam puta prvak Sovjetskog Saveza, šest puta pobjednik kupa SSSR, dva pokala namijenjena osvajaču kupa pobjednika kupova (prvi Sovjetski klub koji je osvojio jedan Europski naslov), Europski superkup 1975. godine protiv Bayerna, za koji su igrali mnogi reprezentativci Njemačke, tada svjetski prvaci, i tri Sovjetska superkupa. Nakon povratka 1997. godine četiri puta je Dynamo bio prvak Ukrajine, od čega je tri puta osvajao duplu krunu. 

Perfekcionizam kojem je težio svojevremeno mu je donio probleme sa Kremljom i moćnicima tadašnjeg komunističkog režima. Naime, u vrijeme kada su kompjuteri bili privilegij državnih institucija, Lobanovskij je zatražio jedan za svoj nogometni klub, pa je morao objašnjavati zatucanim agentima da mu je potreban kako bi mogao statistički obrađivati učinke nogometaša na treninzima i utakmicama. Zahtjev mu je odbijen, ali se Loba snašao i nabavio stroj na crno, pa je Dynamo bio prvi klub na svijetu sa kompjuterom koji je služio kao pomoć pri sastavljanju treninga i poboljšanju kvalitete rada. 

Okušao je se i kao izbornik, pa je tako SSSR vodio u tri navrata. Sa Olimpijskom reprezentacijom treći na OI 1976. godine, sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima treće mjesto na prvenstvu Azije, a sa Kuvajtom treće na Azijskim Igrama 1996. - u oba slučaja najbolji rezultati spomenutih reprezentacija u povijesti. No, najveći reprezentativni rezultat napravio je 1988. godine na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, kada je Sovjetski Savez poražen tek u finalu od Nizozemske koju je vodio Rinus Michels kojeg sam vam predstavio prije dva tjedna. Marco van Basten, Ruud Gullit & co bili su u tom finalu bolji od Crvene Armije sastavljene većinom od igrača Dynama, premda je dva tjedna ranije u skupini SSSR bio bolji i pobijedio Tulipane 1:0.  

Umro je prije nego je ostvario svoj najveći san - da sa Dynamom bude prvak Europe. U izdanju lige prvaka 1997/98, u skupini sa PSV, Newcastleom i Barcelonom Dynamo je osvojio prvo mjesto. U legendu su ušle utakmice protiv Barcelone kada je Ukrajinski div u razmaku od tri tjedna pobijedio Barcu sa 3:0, zatim 4:0 na Camp Nou. U četvrtfinalu ih je zaustavio Juventus, kasniji finalist. Sezonu potom otišli su korak dalje, do polufinala. Najprije su u skupini iza sebe ostavili Lens, Arsenal i Panathinaikos, u četvrtfinalu izbacili veliki Real Madrid, da bi nes(p)retno ispali protiv Bayerna ukupnim rezultatom 3:4.

U kupu prvaka, preteči današnje lige prvaka, Lobanovskij je Dynamo također odveo do polufinala, i to u dva navrata. 1977. godine preko beogradskog Partizana, PAOK-a i Bayerna, dok je u polufinalu bolja bila Borussia Mönchengladbach, a deset godina kasnije u pohodu na Europu zaustavio ih je Porto, nakon što su prethodno nadvisili Beroe Stara Zagora, Celtic Glasgow i Besiktas Istanbul.

Upravo njemu je Andrij Ševčenko, jedan od mnogih igrača koje je Lobanovskij otkrio i potpomagao, posvetio titulu lige prvaka osvojenu sa Milanom 2003. Na njegovom grobu je ostavio medalju, a nebrojeno puta je istaknuo: "Sve što sam u životu ostvario, zahvaljujem Lobanovskom." 

Među poznatije izreke ove trenerske legende spada ona: "Za mene ne postoje braniči, veznjaci i napadači. Postoje nogometaši, i svaki od njih mora biti u stanju igrati sve što se od njega traži na terenu." Na treninzima je često uigravao momčad tako da bi svaki igrač nosio povez na očima, jer - nogometaši se moraju slijepo razumijeti i vjerovati jedan drugom. Disciplina, zajedništvo i tjelesna sprema tri su najvažnija postulata od kojih nikada nije odstupao ni milimetra. Neki su to prozvali stepenicom više od onog što su propovijedali Nizozemski pobornici totalnog nogometa.

Utakmice je većinom pratio mirno sjedeći na klupi: "Trener koji se previše miješa u igru i stalno daje upute igračima nije se dobro pripremio za utakmicu, i nije dobro radio prije utakmice!" gotovo nikad nije pokazivao emocije, ali je svaki igrač znao da su vrata Lobanovskog uvijek otvorena. Bio je strog, ali sa velikim razumijevanjem: "I profesionalac može napraviti grešku. Jednom, pa i dva puta. Čak i tri. Ali ako je u kratkom roku napravi četiri puta, onda je odabrao krivi posao."

Preminuo je od posljedica moždanog udara 13. svibnja 2002. godine. Imao je tek 63 godine. Na posljednjem ispraćaju okupilo se oko 200.000 ljudi, među njima i predstavnici najvećeg rivala Dynama, Spartaka iz Moskve. Posljednjih godina je, kažu priče, volio malo više zaviriti u čašicu, pa će neki i tome pripisati preranu smrt. Ali Lobanovskij je rekao: "Čovjek je živ dok ga se sjećaju."

Njega se sjećamo, i nikada ga nećemo zaboraviti.