Sidebar

14
Sri, Stu

Švabo #128 - Osvrt na sezonu 15/16

Švabo
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Po običaju ćemo se na kraju sezone još jednom osvrnuti na zbivanja u ligi svjetskih prvaka, analizirati nastupe hrvatskih i bosanskohercegovačkih nogometaša te baciti pogled na budućnost Bundeslige. 

Dramatičnim spasom Eintrachta u dvije, ruku na srce, kvalitetom manjkave utakmice završila je 53. sezona Bundeslige. Pobjednik je i ove godine očekivano postao Bayern, ali na potvrdu tog naslova su za razliku od proteklih nekoliko sezona morali čekati do pretposljednjeg kola. Drugoplasirana Borussia se dugo nije predavala, na kraju su postali najbolji drugoplasirani sastav u povijesti lige, makar se mora priznati da je razlika između crno-žutih i branitelja naslova uvijek bila toliko velika da je rijetko tko pomislio da bi moglo doći do bilo kakvog preokreta.

Istina, malo je dosadila ta dominacija Bavaraca. Prvi put u povijesti njemačkog klupskog nogometa neki je klub četiri puta za redom osvojio naslov, a već sada su jednu ruku stavili na trofej za sljedeću sezonu. Međutim, bar ja unatoč tome uspijevam i dalje uživati u Bundesligi. Priče poput ove Darmstadtove, prošlih sezona Augsburgove, Mainza, prosjek gledanosti koji je i ove sezone (unatoč nekim manjim stadionima poput Darmstadtova) najbolji u Europi sa 43.300 gledatelja po utakmici, Borussia Dortmund sa sjajnim nogometom i preko 81.000 ljudi na svakoj svojoj utakmici. Atmosfera o kojoj, to mišljenje dijele mnogi fanovi na otoku, Englezi mogu samo sanjati.

I ove sezone smo svjedočili nekim iznenađenjima, bilo pozitivnim, bilo negativnim. U ove prve svakako ubrajam Herthu koja se prošle sezone jedva spasila ispadanja da bi na kraju ove dohvatila Europa ligu, a veliki dio sezone su proveli čak na mjestima koja vode u ligu prvaka. Među pozitivne priče svakako spada i Mainz, makar su oni sada već etablirani prvoligaš pa na njihove sjajne rezultate više ne treba gledati kao na iznenađenje. Bit će zanimljivo vidjeti da li će ih odlazak sportskog direktora Heidela uzdrmati, kao što će biti zanimljivo vidjeti da li će u Schalkeu biti slično uspješan kao u Mainzu gdje je radio od 1992. godine!

O Darmstadtu je već puno toga rečeno, možemo samo još jednom konstatirati kako je Schuster sa svojom kompanijom izveo "mission impossible" poput Toma Cruisea u istoimenim komedijama, ili kojem žanru ti filmovi već pripadaju. Usporedbe su nezahvalne, ali za mene je činjenica da će Ljiljani prvi put u povijesti spojiti dvije sezone u Bundesligi puno veća senzacija od Leicesterova osvajanja prvenstva Engleske! Istina, čini se kako je na Böllenfalltoru nastupilo osipanje, neki igrači su već napustili klub (Rausch, Mathenia), neki najavili odlazak (primjerice Wagner), a čini se kako će i prvi čudotvorac, trener Schuster, otići u Augsburg i tamo zamijeniti Weinzierla koji je preuzeo Schalke. Ali, to je sve u budućnosti, Ljiljani imaju razloga uživati u sadašnjosti... baš kao i Ingolstadt koji će također ostati bez trenera Hasenhüttla (odlazi u Leipzig), ali koji je ove sezone uz neočekivano mala ulaganja uspio bez previše stresa očuvati status. 

Među razočaranja sezone prije svih ubrajamo Hannover i Stuttgart, klubove duge tradicije i sa velikim brojem navijača. Svi mi tradicionalisti smo tužni jer ta dva kluba idu u drugu ligu, pogotovo kada znamo da iz nje u prvu dolazi plastični RB Leipzig. Međutim, priznat ću da je moja tuga u granicama. Stuttgart već godinama pleše po rubu, vrijeme je bilo da ih jednom sudbina "lupi po glavi". Gotovo je nevjerojatno da su 10-ak kola prije kraja bili čak u borbi za Europu, činilo se da su spašeni, ali totalni pad forme u finišu sezone koštao ih je ispadanja. Hannover se u tom razdoblju probudio, ali bilo je prekasno. Kod njih je problem u prevelikoj moći jednog čovjeka, predsjednika Martina Kinda, koji pak nema potrebnog nogometnog znanja. Sezonu je pripremao menadžer za kojeg se znalo da krajem srpnja odlazi iz kluba. Trenera Frontzeka je zadržao i predugo držao iako je bilo očigledno da put kojim je momčad krenula nije dobar. Dovođenje Schaafa, moram priznati, nisam smatrao pogrešnom odlukom. No trezveno razmišljajući Thomas je trener koji je uvijek forsirao ofenzivan nogomet, a Hannoveru je u tom momentu bila potrebna defenzivna stabilnost, tako da je i ta odluka promašena.

I treći "tradicionalni" bundesligaš je imao probleme, a spasio se upravo defenzivnom i (možda još važnije) psihičkom stabilnošću koju je donio naš Niko Kovač. Eintracht Frankfurt je, a to sam pisao od samog početka, povratkom Veha zacrtao put propasti. Ne može se navijačima, i još bitnije igračima, nametnuti vođa koji je prije samo godinu dana pobjegao iz kluba zbog "loše perspektive". Takvog je lidera nemoguće pratiti, pa je logično da su završili kako su završili. Niko je izvadio kestenje iz vatre, napravio je čudo spasivši Orlove, ali za sljedeću sezonu će trebati puno krvavog rada i poneki pametan transfer kako ne bi doživjeli sličnu sudbinu kao ove.

Ogromno razočaranje je i Wolfsburg koji nikako nije uspio nadoknaditi odlaske De Bruynea i Perišića. Od ekipe koja je proteklog svibnja osvojila kup i dala naslutiti da je spremna za napad na FCB Vukovi su došli do prosjeka lige. Nisu izborili ni Europa ligu, a slaba utjeha je što su u ligi prvaka stigli do četvrtfinala gdje su u prvoj utakmici čak pobijedili madridski Real. Trener Hecking je radom u posljednjih nekoliko godina zaslužio kredit, sportski direktor Allofs je već krenuo u obnovu momčadi, a VW sigurno ne želi da njihov klub doživi još jedan ovakav Meisterschaft.

Više sam očekivao i od Hoffenheima, kapacitete je momčad naznačila tek dolaskom 28-godišnjeg trenera Nagelsmanna. On je uspio u misiji spašavanja kluba, sad će biti zanimljivo vidjeti kako će momčad funkcionirati kada on odradi pripreme i bude ih trenirao na svoj način.

Svi ostali su više-manje završili u skladu sa očekivanjima, mjesto-dva više ili niže, a posebno naglašavam Hamburgov ostanak u ligi bez dodatnih kvalifikacija. Eto na što je nekadašnji velikan spao, sezona u kojoj nije 16. već se označava uspjehom...

Pregled sezone po klubovima

Sezona Hrvata u Bundesligi

Sezona igrača iz BiH u Bundesligi

Momčad sezone

Sustavi igre su postali dosta promjenjivi, treneri unutar sezone, pa čak i unutar jedne utakmice često mijenjaju raspored igrača. Imali smo tako prilike često vidjeti 4-1-4-1, 3-5-2, a zavhaljujući Hoffenheimovom Nagelsmannu i 3-4-3 u ovoj sezoni. I 4-4-2 se vratio u uprabu, no najčešće korišteni sustav i dalje je 4-2-3-1. Kažu da je ta varijabilnost u pristupu utakmicama dijelom zasluga Guardiole, navodno su njemački treneri puno gledali u Katalonca i njegove česte promjene sustava igre, pa su to prenosili na svoje momčadi. Neću suditi o istinitosti tih tvrdnji nego prezentirati moju izbor momčadi sezone u tom najčešće korištenom, dakle 4-2-3-1 sustavu: 

Ovog puta sam se zaista vodio po dojmu, ukupnim ocjenama, a ne kao prošlih sezona gdje sam više gledao na vrijednost pojedinaca za ukupan učinak momčadi. Iznimku sam napravio na poziciji vratara gdje sam Adlera pretpostavio Neueru, ne zato što ga smatram boljim od čuvara mreže Bayerna, nego što je imao više posla kojeg je obavljao jednako dobro kao reprezentativna jedinica. Osim izabranih igrača svakako valja spomenuti Lewandowskog, najboljeg strijelca lige, zatim Wagnera koji je svojim golovima bio jedan od najzaslužniji za Darmstadtov ostanak. Zatim njihova kapetana Sülua, čovjeka koji je ne tako davno igrao u trećoj ligi. Tu su i Borussijini Castro i mladi Weigl, svojevrsno otrkiće sezone koji je došavši iz druge lige ugrabio mjesto u drugoj najboljoj momčadi zemlje. Pohvale idu i Raffaelu (Borussia M.), Comanu i Vidalu (Bayern), a i mladom Kimmichu koji se mimo očekivanja izborio za pristojnu minutažu u redovima prvaka, a pozvan je i u kadar Njemačke za Euro. Tu je i Bayerov Kampl, sa odličnim nastupima u posljednjih 10-ak utakmica u kojima je igrao bitnu ulogu u usponu Apotekara do lige prvaka, a dobre nastupe vratara upotpunjuju Mainzov Karius (zaradio transfer u Liverpool) i Horn iz Kölna. 

Heroj / tragičar sezone

Neće se svugdje složiti, primjerice u Frankfurtu gdje bi rekli da je heroj Niko Kovač, ali moj heroj je jedan klub, jedan grad, jedan derutni stadion koji će i sljedeće sezone ugošćivati svjetske prvake. Naravno, riječ je o Darmstadtu, klubu koji je u sezonu krenuo sa najmanje šansi za ostanak u povijesti lige. Da, čak i prošlogodišnjem Paderbornu ili Greutheru prije nekoliko godina davale su se veći izgledi nego Ljiljanima. Istini za volju, to je rijetko bio nogomet koji je oduševljavao, ali je borbenost, spremnost za žrtvovanje i "Teamgeist" uvijek očaravala! SVD je zasluženo izborio još jednu godinu u prvoj ligi, i to je zaista za svaku pohvalu. 

I među tragičare bi mogli strpati nekoliko imena. Primjerice Thomasa Schaafa, čovjeka koji je kompromitirao ugled epizodom u Hannoveru u kojem je u jedanaest nastupa upisao deset poraza te je sudjelovao u ispadanju. Ili Armina Veha, iz već opisanih razloga. Proslavili se nisu ni u Wolfsburgu, i tamo bi mogli pronaći poneko ime koje bi s pravom moglo nositi epitet tragičara sezone. No jedna sudbina ih je ipak nadmašila. Jürgen Kramny, za širu publiku anonimac koji je odigrao dvije-tri sezone u Bundesligi kao igrač (većinu vremena je proveo u drugoj), a kao trener radio samo u drugoj momčadi i mlađim uzrastima u Stuttgartu, doveden je kako bi spasio klub od sebe samoga. Nakon kratke uloge koju su udijelili Alexu Zornigeru, a koja je uoči sezone prezentirana kao "novi put", Kramny je trebao izvaditi kestenje iz vatre i spasiti VfB. 

Nakon 25. kola i 5:1 pobjede nad Hoffenheimom Švabe su na 11. mjestu, tek šest bodova od Europe, a pet im je bježao Bayer Leverkusen na 8. poziciji! Na kraju je taj zaostatak iznosio nevjerojatnih 27 bodova, VfB nanizao devet utakmica bez pobjede uz samo dva remija i neslavno ispao iz lige. Kramny je promptno degradiran i vraćen u drugu momčad, sumnjam da ćemo ga opet vidjeti kao trenera na bundesligaškim travnjacima, dok je onaj koji ga je postavio i zapravo stvarni tragičar Robin Dutt najuren iz kluba. Od odlaska iz Freiburga 2011. godine čega god da se primio, Dutt je upropastio. Nije uspio kao trener u Bayeru i Werderu, a sada evo ni kao direktor u Stuttgartu.

Švabo i njegove čarolije

Sjećate se onih osam od devet? Teško će ih biti ponoviti, makar ću nastaviti pokušavati. Bilo je doduše i kola gdje bih skinuo samo jedan, ali evo u gotovo četiri godine niti jednom bez ijednog pogođenog ishoda. Ove dugoročne prognoze su već bile bolje, makar sam i tu prošlih sezona imao boljih učinaka. Lijevo je moja prognoza uoči sezone, odnosno nakon 4. kola kada je izašao prvi ovosezonski Švabo, desno stvarna ljestvica.

Tamno zelena boja = 100 % točno, svijetlozelena = ne 100 % točno, ali u biti ispravna prognoza, crvena = totalni promašaj, narančasta = promašaj, ali otprilike točno predviđen rasplet sezone za klub.

Kratki pogled u budućnost

Javno demonstrirana razočaranost Tuchela nakon finala kupa sugerira da želi napasti Bayern. Otvoreno, a ne iz drugog-trećeg plana! Bit će teško, Krez lige je ponovno u ofenzivi, "oteli" su im Hummelsa, iz Benfice doveli klinca (Sanches) kojeg je ganjala cijela Europa. Međutim, ako uspiju još jednom odigrati ovakvu sezonu, BVB neće biti bez šansi! Guardiolu će zamijeniti Ancelotti, a njegov najbitniji zadatak će biti osvajanje lige prvaka. Tu treba tražiti šansu za Borussiju, ali i za Bayer Leverkusen. Apotekari su već ove sezone osvojili treće mjesto, završnicu sezone odigrali fenomenalno, i ako bi uspjeli nastaviti u sličnom ritmu i bez bitnijih odlazaka onda bi se možda mogli uključiti čak u borbu za naslov! 

Wolfsburg će učiniti sve da ova sezona bude samo "Betriebsunfall" (nesreća na radu), Schalke će pod Weinzierlom biti zanimljiva ekipa, a nevoljeni RB Leipzig je sve drugo nego običan "Aufsteiger". Probleme očekujem za Borussiju M. Ne šmekam previše trenera Schuberta, čekaju ih kvalifikacije za ligu prvaka koje će uzeti dosta koncentracije, a najveća zvijezda momčadi je već napustila klub (Xhaka u Arsenal). Već sam spomenuo da će teško biti Darmstadtu, možemo ih već sada deklarirati kao glavne kandidate za ispadanje. A od srca im želim da epilog bude isti kao ove sezone. 

Lako neće biti ni Werderu, osim ako ne uspiju iznenaditi nekim transferom, što nije za očekivati s obzirom na financijsko stanje. Raduje me povratak Freiburga i njihovog trenera Streicha, a u Niki Kovaču i njegovim Orlovima imam ekipu koju ću s posebnim žarom pratiti. 

Do tada - uživajte u Euru, čitamo se ponovno uoči 54. izdanja Bundeslige koja počinje 26. kolovoza!