Sidebar

16
Ned, Pro

Rispetto, Italia!

Typography
Sve tradicije na ovom prvenstvu su ostale netaknute. Italija ne može pobjediti Hrvatsku. Englezi ne znaju pucati jedanaesterce. Portugal zapinje u polufinalu, ako nije domaćin natjecanja. Njemačka ne može pobjediti Italiju. Samo je jedna u Poljskoj završila: Hrvatska je ipak ispala, iako je pobjedila prvu utakmicu.

Bar neku malu zadovoljštinu nam može priuštiti činjenica da će finale igrati dvije reprezentacije iz naše skupine, Španjolska i Italija.

Ćiro Blažević i dan danas koristi svaku priliku kako bi podsjetio da su Vatreni pod njegovim vodstvom na Euru 1996. u Engleskoj bili peti. Na Europskim prvenstvima se ne igra utakmica za treće mjesto, kamoli za peto. UEFA nakon natjecanja nikad ne objavljuje nekakvu ljestvicu koja bi potkrijepila taj podatak, ali Ćiroki ga uporno ponavlja. Dakle, evo prilike Slavenu Biliću da likuje kako je odveo Hrvatsku do trećeg mjesta u Poljskoj i Ukrajini.

To što nismo ušli u četvrtfinale ne igra ulogu, ta nismo mi krivi što glupa pravila prolazak tamo dopuštaju samo dvjema momčadima iz skupine. Osim toga, da smo imali izbornika s mudima, morali smo napasti Italiju i Španjolsku, pa bi večeras mi pobjedili Njemačku. Jel' tako Joe?

Na čizmi mogu slaviti. Ispijati prosecco, uživati u pobjedi, i početi graditi spomenik najzaslužnijem čovjeku za još jedan grandiozan uspjeh svoje reprezentacije. Cesare Prandelli je izvukao najbolje iz svakog pojedinca, i iz svakog od njih ono najbolje za momčad. A u ekipi ima Balotellija i Cassana, momke na kojima su mnogi treneri polomili zube.

Sporthochschule (visoka sportska škola) u Kölnu je prije svake utakmice njemačke reprezentacije stručnom stožeru dostavljala knjigu sa prosječno oko 500 stranica zapažanja o sljedećem protivniku Elfa. Oni bi to proučili, najbitnije detalje izdvojili, te u 15-minutnom filmu pripremili svoje igrače na suparnika. 500 stranica nije bilo dovoljno, Italija je još jednom Njemačku poslala kući.

Za Njemačku je ovo neuspjeh. Rekao bih čak, golemo razočaranje. Pogotovo za igrače Bayerna, a u reprezentaciji ih je nekolicina, ova sezona je za zaborav. Drugi u Bundesligi, poraz u finalu kupa, poraz u finalu lige prvaka, i večeras ovo. A reprezentacija je već četvrto natjecanje za redom tako blizu, ali tako daleko od cilja.

Moram priznati da nisam očekivao ovakav rasplet. Mislio sam da ova generacija Njemačke mora do kraja, a i u dosadašnjem tijeku turnira su igrali dobar nogomet. Iako su Azzurri večeras apsolutno zaslužili pobjedu, a u drugom poluvremenu imali prilku masakriratimomčad Joachima Löwa, ne treba smetnuti sa uma da su Njemci imali nekoliko odličnih prilika već na samom otvaranju utakmice. Zatim i jednu vrlo dobru fazu na otvaranju drugog dijela. Ali ukupno, premalo da bi se polučio uspjeh protiv ovakve Italije.

Za nogomet je loše što su u Italiji sada dobili još jednu potvrdu da na svjetska i Europska prvenstva moraju otputovati praćeni skandalom oko namještanja utakmica u vlastitom prvenstvu. Bilo je tako 2006. kad su osvojili svoj četvrti naslov svjetskog prvaka, bilo je tako 1982. kada ih je Rossi odveo do trećeg, a evo i 2012. će imati priliku da se kući vrate sa peharom.

Možemo nagađati šta bi bilo da njemački izbornik nije odlučio prilagoditi igru protivniku. Löw je do sada, ne samo na ovom natjecanju, imao dobar nos za odabir igrača i procjenu forme. Večeras je pogriješio, to sada znaju svi generali poslije bitke. Njegov kolega na klupi Talijana je sve napravio točno, a posebno mu se isplatilo što trpi Maria Balotellija i beskrajno mu vjeruje. Ovaj je večeras odlučio shvatiti utakmicu ozbiljno i odužio se svom treneru sa dva gola.

Italija putuje u Kijev, dostojan finalist i ekipa koja ima sve što je potrebno da skine Španjolsku sa trona.

A i mi u Hrvatskoj večeras možemo otvoriti šampanjac. Pa mi imamo treću reprezentaciju Europe!