Sidebar

16
Uto, Lis

Italija na Elf

Typography
Tko će drugi nego Italija?

27 ih je završilo, a da nismo morali gledati utakmicu bez golova. Sve dok se nisu umiješali Talijani. Začudo, nisujadni ragazzi krivi niti sekunde zbog toga. A ta činjenica pomalo zabrinjava. Engleska je nova Italija. Doduše, i tu je velik utjecaj Talijana, što Capella kao bivšeg izbornika, a još više Di Mattea kao velikog trijumfatora na klupi Chelsea. Neka mi oproste Bluesi, ali prisiljen sam ih gotovo svakodnevno spomenuti.

Pomislio sam večeras da se (nogometni) svijet okrenuo naopačke. Italija igra napadački nogomet, Hrvatska je ispala iako je pobjedila prvu utakmicu u skupini, a Engleska će proći nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Tako se činilo nakon što je Montolivo poslao loptu pored Harta, ali i pored gola.

Da Englezi i u idućih pedeset godina imaju strah od penala, i da mediji na otoku imaju koga pljuvati bar na nekoliko mjeseci, pobrinula se se dva Ashleya. I dok je Young opalio muški, i ako ništa - pogodio prečku, onom Chelseajevom (opet taj Chelsea) ne bih bio u koži. Mlako, ne baš posebno precizno, toliko opasno da je Buffon loptu uhvatio, a ne samo obranio. Dragi Cole, nazovi bivšeg suigrača Drogbu, i pitaj da li Shanghai treba lijevog beka.

Sve što se dogodilo prije toga stane u jednoj rečenici: Italija je ovaj susret morala riješiti puno ranije. Pravda je zadovoljena, jer su se tri lava pogotovo u drugom poluvremenu, kao i tokom oba produžetka, ograničili isključivo na obranu vlastitog gola. Jedini udarac u okvir gola, u 120 minuta igre, Engleska je uputila na samom početku utakmice. To je ujedino bila i najbolja prilika otočana na ovom susretu.

Kasnije - udarci prema golu 36:9 u korist Italije. Posjed lopte 68 % : 32 % u korist Italije. Broj dodavanja 833:364 u korist Italije. Statistika nekad zna zavarati, ali u ovoj utakmici je neumoljivi dokaz da je jednostavno sve bilo na strani Azzurra.

Engleska se može tješiti da je na prvenstvo doputovala gotovo kao autsajder. Silne ozljede, pehovi, obiteljske tragedije unutar momčadi itd. doveli su do toga da Engleska mora biti zadovoljna prolaskom u četvrtfinale. Ono što ih može brinuti je način na koji su to ostvarili, i na koji su odigrali utakmicu za prolazak među četiri najbolje reprezentacije Europe.

Ako je to posljedica spomenutih pehova, ako je ova igra bila samo za jedno ljeto, onda se nemaju čega sramiti. Ali ako je to način na koji Hodgson planira i u budućnosti voditi ponos Engleske, onda će se respekt i simpatije koje je pridobio na ovom prvenstvu brzo istopiti.

Ono što će sigurno uskoro morati načiniti je smjena generacija.

Ova Terryjeva, Lampardova, Gerrardova odlazi u mirovinu bez trofeja...