Sidebar

25
Uto, Ruj

Njemačka prišila četvrtu zvjezdicu

SP 2014
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Kao prva europska reprezentacija na američkom tlu, Njemačka je u Rio de Janeiru svladala Argentinu i osvojila četvrti naslov prvaka svijeta!

Lionel Messi nije uspio, Argentina nije uspjela! Neće ih utješiti što je cijeli svijet ustao i zapljeskao prezentaciji na Maracani, kapetana nije utješila niti nagrada koju je dobio kao najbolji igrač turnira. Bili su borbeni, disciplinirani kao na svakoj utakmici do sada, ali ovaj put - za razliku od primjerice polufinala - opasni pred protivničkim vratima. Ipak, pobjeda je otišla na drugu stranu. A gledamo li sve utakmice možemo konstatirati - zasluženo!

Kao i dosadašnja dva finala između ove dvije zemlje, odlučio je jedan gol. U Mexico Cityju 1986. i Rimu četiri godine kasnije bili su to golovi u 85. minuti. Danas je to bio jedan genijalan potez Marija Götzea u produžetku. 

Očekivano, gledali smo izjednačenu utakmicu u kojoj nije bilo golova, ali to je jedino što je nedostajalo. Sve ostalo bilo je na razini, možda ne vrhunskoj, ali dostojnoj finala mundijala. Šanse na obje strane, trke do iznemoglosti (npr. Schweinsteiger), taktičkih nadmudrivanja, dobrih poteza. Odlučila je sitnica koja se vrlo lako mogla dogoditi na drugoj strani, volej nakon kojeg je lopta u gol ušla valjda na jedini mogući način. Za delirij na trgovima širom Njemačke. 

Sepp Herberger, Helmut Schön, Franz Beckenbauer. Uz bok njima večeras je stao Joachim Löw. Sada može reći da je sve napravio točno. Zaboravljena su mučenja protiv Gane i Alžira, lutanja u sustavu, popis igrača sa samo jednim pravim napadačem, zbog kojeg sam ga i ja kritizirao. Stojim kod toga i dalje, a zamalo da je bilo kobno i večeras kada nakon izlaska Klosea nije bilo pravog napadača u kadru da ga zamijeni. No, da li će se itko sa tim zamarati nakon osvojenog naslova? 

Stasao je Jogi skupa sa ovom momčadi. Od jeseni 2006. (prethodno kao pomoćnik Klinsmanna) vodi "Elf", i sa njima je večeras završio jedan izvrsan ciklus u kojem je na svim velikim natjecanjima dohvatio najmanje polufinale, na EP 2008. finale. 

Zbog toga sam im ovaj uspjeh od srca želio, iako sam u međuvremenu zbog spomenutog lutanja "Bundestrainera" pokazao palac dolje. Bila bi šteta da je ovako sjajna generacija njemačkih nogometaša u povijest otišla kao "društvo za polufinala". Dokazali su da vrijede više, da su trenutno najbolji na svijetu. Jedini uvjet je da igraju u najboljem sustavu. Ne sastavu, jer i klupa je dovoljno duga, nego sustavu u kojem već godinama oduševljavaju nogometni svijet. 

Ne zaboravimo da večeras nije bilo sjajnog Khedire, da je njegova zamjena, čovjek koji se odlično snašao na početku utakmice, morao izaći već u 32. minuti zbog ozljede, da nakon toga više nije bilo ni klasičnog zadnjeg veznog, pa je njemački strateg morao vratiti Kroosa "polje unazad". I pored svega toga, ipak su prvaci!

Ako ćete me sada podsjetiti kako Argentina nije imala di Mariju, uzvratit ću da je Njemačka čitavo prvenstvo bez Marca Reusa, fantastičnog baš u finišu sezone u dresu Dortmunda. Stoga su Nijemci zasluženo prvaci, to su zaslužili i kroz ovo natjecanje, i kroz svoje rezultate posljednjih godina više od Argentine, Brazila i Nizozemske. 

Još jednom ću napomenuti kako svi ovi uspjesi koje njemački klubovi i reprezentacija nižu posljednjih godina nipošto nisu plod slučajnosti ili "dogodila se dobra generacija". Sjetite se da su 1998. osramoćeni u četvrtfinalu SP protiv Hrvatske. Na EP 2000. i 2004. godine ispadali su u skupini. Ali negdje između '98. i '00. spoznali su da zaostaju u razvoju i krenuli mijenjati svoj nogomet "odozdola" kako je rekao Niko Kovač. Uspostavom nogometnih akademija kroz koje su prošli gotovo svi ovi igrači koji se od danas nazivaju svjetskim prvacima oni su pokazali put. Zbog toga ih cijenim, zbog toga pored svih liga najviše uživam u njihovoj kojoj kroz "Švabu" redovito poklanjam nekoliko sati svakog tjedna. 

Put je to kojim može krenuti i Hrvatska. Ne trebamo mati 52 akademije, kao što ih imaju oni, ali trebamo bar jednu pravu. Sustavan rad isplaniran do zadnjeg detalja, a ne oslanjanje na improvizaciju i talent. Ono zbog čega je primjerice Brazil prošao kako je prošao. Ili Hrvatska...

No, to je za neku drugu temu. Danas neka sve bude u znaku "Elfa" i njihova slavlja. 

Gratulationen an den Weltmeister!