Naoružajte se živcima, igramo finale!

SP 2014
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

"Ne da mi se ići kući kao nekakav moralni pobjednik..." riječi su jednog od najiskusnijih igrača Hrvatske, naše hobotnice - Stipe Pletikose! Slažem se Plete, ni mi vas ne želimo dočekati kao moralne pobjednike!

 

Prije utakmice sa Kamerunom napisao sam kako uz sav dužan respekt prema Kamerunu i Meksiku očekujem naš prolazak u osminu finala. Sve osim toga bio bi neuspjeh! Pet dana, četiri gola i tri boda kasnije mogu samo ponoviti tu tvrdnju. I meni je dosta olimpijskog duha i "važno je sudjelovati", i meni je dosta "suci su nas oštetili" makar je to u Poljskoj i u prvoj utakmici protiv Brazila doista bilo tako. Ne želim više govoriti da će drugi put biti bolje. 

Ovo je taj turnir, ovo je ta generacija, ovo je ta utakmica iz koje moramo izaći kao pobjednici! 

Slaven Bilić je još prije više od četiri godine rekao da će ova generacija svoj vrhunac doživjeti u Brazilu, i imao je pravo. Nikada, pa čak ni te slavne 1998. godine, nismo imali toliko igrača koji kotiraju tako dobro u najvećim europskim klubovima. Mandžukić je u dvije godine u Bayernu stekao status božanstva, a odlazak koji se sprema nije stvar nedovoljne kvalitete, nego trenerskih zamisli. Uostalom, neće Mandžo garant u manji klub nakon ovog ljeta nego što je bavarski div. Modrić vuče glavne konce u dresu prvaka Europe. Rakitić je prva violina pobjednika "kupa UEFA" i nova akvizicija Barcelone. Srna je dugi niz godina kapetan najboljeg kluba istočne Europe. Kovačić igra u Interu, možda ne onoliko koliko bi mi željeli, ali nije ni Šuker igrao u Realu koliko smo mi mislili da treba, pa je bio najbolji strijelac mundijala '98. 

Iza njih čitav niz igrača koji su u svojim klubovima također iznimno bitne karike: Pletikosa je kapetan Rostova, osvajača ruskog kupa, Ćorluka među najboljim stoperima ruske lige. Lovren je jedno od najboljih pojačanja Premier lige u minuloj sezoni, a za njega se zanimaju engleski velikani poput Tottenhama i Liverpoola. Pranjić i Schildenfeld su u Panathinaikosu također osvojili kup i srčanim pristupom stekli simpatije navijača PAO-a. Perišić i Olić su (po)najbolji igrači Wolfsburga koji je odigrao vrlo dobru sezonu u Bundesligi. 

Ma zapravo, gotovo da možemo uprijeti prstom u bilo kojeg igrača i zaključak bi bio isti: iza sebe ima odličnu sezonu i uživa sjajan status u klubu! Izuzeci su zaista rijetki, tek dvojica-trojica mogu biti nezadovoljni učinjenim u sezoni 13/14 u svojim klubovima (prije svih Rebić).

Samo po sebi se dakle nameće pitanje: ako ne sad, kada? Ako sada nećemo do drugog kruga, najmanje do osmine finala, kada ćemo? 

Ne zanima me porazna statistika koja kaže da smo treću utakmicu na velikim natjecanjima dobili samo u Austriji, protiv Poljske kada smo već bili sigurni pobjednik skupine. Sve ostale, nebitno da li smo prolazili u drugi krug, ili nam je pobjeda trebala da bi prošli tamo, izgubili smo. '96. protiv Portugala, '98. protiv Argentine, '02. protiv Ekvadora, '04. protiv Engleske, sa Australijom smo '06. doduše remizirali, ali bilo je to ravno porazu, i na koncu prije dvije godine protiv Španjolske. 

Ne zanima me ni ona usporedba Hrvatske i Meksika po kojoj smo ih doduše dva puta pobijedili, ali izgubili u jedinoj utakmici koja nije bila prijateljska - 2002. na svjetskom prvenstvu. 

Pritisak? Može biti poticajan. Patili smo sa ovom generacijom, ili bar dosta njih, 2008. kada su šokantno ispali u četvrtfinalu Eura, oprostili kada su izostali sa SP 2010. godine, bili ponosni na sve ostvareno 2012. godine. Sada želimo više! Uostalom, najavljen je dolazak oko 30000 Meksikanaca na ovu utakmicu, tako da će i oni itekako osjetiti pritisak na svojim leđima. 

Šta možemo očekivati od Meksikanaca? Prve dvije utakmice oduševili su nogometni svijet. Taktički, tehnički, a pogotovo trkački. U obje utakmice igrali su u istoj formaciji, sa istim početnim sastavom, tako da ne vjerujem da će po tom pitanju biti bilo kakvih promjena: 

Ako ćemo po brojkama, to je 5-3-2 sustav. Ili 5-3-1-1, s obzirom da se dos Santos puno vraća u sredinu i sam distribuira lopte. Na njegove ubačaje iz drugog plana ćemo morati itekako paziti! Iako je na papiru 5-3-2 neka početna postava, to ne znači nikako da "El Tri" igra defenzivan nogomet. Dapače, puno je tu trke, promjene mjesta, dva bočna igrača Layun i Aguilar se puno uključuju u napad, baš kao i veteran Marquez koji često osvojene lopte iznosi sve do protivničke polovice.

Puno pucaju iz daljine, ukupno su protiv Brazila i Kameruna uputili 22 udarca prema golu. Nisu "anđeli", znaju se "potući", što potvrđuje i broj prekršaja protiv Brazila (18) i Kameruna (11). Vole posjed lopte, nisu ni Brazilu dozvolili da ih previše "šeta", omjer je protiv domaćina bio 53:47 % u korist "Selecao" (protiv Hrvatske su imali 58 %), dok su protiv Afrikanaca loptu u posjedu držali 58 % vremena (Hrvatska, unatoč visokoj pobjedi "samo" 51 %).

Igraju pametno, zrelo, ne upuštaju se u neke "ako prođe-prođe" situacije. Ne riskiraju previše, kako u obrani, tako i u napadu.

Ključni igrači? Prije svega su klasični primjer timskog rada, ali ako se netko mora izdvojiti, onda je to kapetan Marquez, bivši igrač Barcelone koji odlično komandira obranom, Giovani dos Santos koji je prošao famoznu "La Masia" (Barcina škola nogometa), i Oribe Peralte, strijelac jedinog meksičkog pogotka na natjecanju. Ovaj potonji već ima status heroja jer je prije dvije godine u Londonu odveo U23 reprezentaciju Meksika do zlatne medalje. Nije kompletan igrač, ali ostavi mu li se prostora, zna ga iskoristiti, i to vrlo brzo.

Ochoa? Istina, na ovom turniru brani fantastično. Usporedio bih njegovu priču sa onom Dražena Ladića uoči Francuske '98. Nije bio u pravoj formi u klubu (ispao iz lige), nije bio sigurna jedinica (to je postao zapravo dan prije prve utakmice), a sada brani kao nikad u životu! Nadam se samo da njegova priča neće trajati do polufinala kao Draženova prije šesnaest godina. On je tip "rukometni golman" tj. ako ga razbraniš, napuniš ga samopozudanjem, onda ga je teško svladati. Recept je dakle "jednostavan": što prije ga probiti!

Kod nas, hvala Bogu, ni pred ovu utakmicu nema većih problema. Modrićeva ozljeda stvar je prošlosti, Olićeva posjekotina nije tako strašna, Niko Kovač može na teren izvesti najbolju postavu.

Pisao sam već dovoljno o tome kakva je moja vizija Hrvatske. Neke stvari su se potvrdile najkasnije protiv Kameruna, a to je: Perišić je puno opasniji kao lijevo, nego kao desno krilo. Olić je puno opasniji kada je bliži ulozi "pravog" napadača, nego lijevog krila. Srna ima previše ofenzivnih kvaliteta da bi se "zaboravile" i ostale neiskorištene.

Uz ta tri pitanja, odnosno zaključka, nameću se još neka: Pranjić protiv Kameruna nije bio uvjerljiv, treba li se opet pokušati sa Vrsaljkom? Osobno sam protiv, jer vjerujem u Pranju! Osim toga, kada je na lijevu stranu ispred njega prešao Perišić koji je kvalitetniji defenzivac od Olića, izgledalo je to puno bolje.

Neki su potegnuli i pitanje stopera, odnosno da li treba Lovrena zamijeniti Schildenfeldom, jer i Dejan je imao nekoliko propusta protiv "Lavova"? I tu sam protiv, ali iz prostog razloga što ne bih želio da se sada stoperi razdvajaju. Na našeg "Šifa" sam također slab, zaista se ne sjećam kada je u dresu reprezentacije odigrao loše, a smatram ga strahovito inteligentnim stoperom. Međutim, ako su Ćorluka i Lovren relativno dobro odigrali prve dvije utakmice, bojim se da bi promjena jednog od njih sada mogla izazvati kontraefekt.

"Vječno" pitanje je i sredina veznog reda. Pošto Kovač ne odustaje od ideje da dva zadnja veznjaka budu Modrić i Rakitić, natječaj je otvoren za mjesto ispred njih. Kovačić je "razapet" zbog "lošeg nastupa" protiv Brazila, pa je u drugoj priliku dobio Sammir. On je svoj posao odradio korektno, ali nisam vidio da je donio neki veliki pomak u odnosu na Matea. U ovoj utakmici bih se odlučio za Kovačića, iz prostog razloga što je odgovorniji u fazi obrane.

Neću sugerirati "svoj" sastav, ako nekoga zanima, vadio sam taktičku ploču uoči prvenstva, pa onda i ususret prve dvije utakmice. Kada sve saberemo i oduzmemo, na toj taktičkoj ploči gore opisana formacija bi trebala izgledati ovako: 

Srna koji će ostaviti dušu i srce na terenu, "orati" po toj desnoj strani u obje faze, trebamo njegove ubačaje i prodore po desnoj strani. Olić koji će, posebno u napadačkim etapama, biti više u sredini nego na strani, gdje je puno bezopasniji po protivnički gol. Perišić kakav je bio protiv Kameruna, sa još većom koncentracijom u obrambenim dionicama. I Mandžukić koji treba biti jednostavno - Mandžukić!

Za nas, ovo je finale. Ovo je utakmica generacije, prilika koju ne smijemo propustiti! 

Lijepo je sudjelovati, ali: 

DOŠLI SMO OSTAVITI TRAG!