Sidebar

16
Uto, Lis

Još dva koraka...

SP 2014
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Tri velika favorita i jedan koji je uvijek "tu negdje". Brazil večeras nastavlja put ka šestoj, Njemačka ka četvrtoj tituli, a sutra Argentina i Nizozemska repriziraju finale SP 1978. i traže proboj u završnicu i igru za treći odnosno prvi naslov

Kostarika je bila priča nad pričama, zaustavljena tek rukama Tima Krula i potezom Louisa van Geniaala (nije moja izmišljotina, preuzeto iz nizozemskih medija) koji će sigurno ući u svaki osvrt i svaki pregled "naj scena" ovog prvenstva. Kolumbija je također opravdala očekivanja, dogurala daleko, prvi put u povijesti među osam najboljih. Ostajem pri mišljenju da su igrali naj nogomet na natjecanju kada uzmemo svih pet utakmica. Nažalost, protiv Brazila nisu došli do izražaja. Zbog vlastitog straha i bojažljivog ulaska u utakmicu, zbog batina brazilskih mesara, zbog suca koji je propustio u začetku prekinuti tuču koja je kulminirala ozljedom Neymara. Da se razumijemo, mlatili su i jedni i drugi, no ako ćemo se igrati dječjih posala reći ćemo: Brazilci su prvi počeli. Belgija je također ispunila što se od nje tražilo: suvereno prošla skupinu, nešto manje uvjerljivo, ali ipak zasluženo apsolvirala osminu finala, ali i za njih je među osam bio kraj.

Zaključak se nameće sam po sebi: veliki ostaju veliki! Može jednoga od njih zadesiti kriza, može jedan, dvojica, pa čak i trojica ispasti već u skupini, ali rijetka su prvenstva na kojima mali ostaju u igru kada se dijele medalje. Time naša bronca iz Francuske još više dobiva na težini! I kada igraju neatraktivno, i kada se čini da su ranjivi, i kada se poput grogiranog boksača bore protiv udarca koji bi im zadao k.o. - veliki ostaju veliki. Sviđalo se to nekome ili ne, u polufinalu su odreda favoriti: Njemačka, Brazil, Argentina. Svojevrsni uljez je tu Nizozemska, jedina bez naslova prvaka svijeta do sada, ali za "Oranje" se nikako ne može reći da su zalutali među najbolja četiri. Uostalom, tamo su već peti put, s tim da su "ozbiljniji" nogomet počeli igrati tek krajem šezdesetih pojavom Rinusa Michelsa i Ernsta Happela krajem šezdesetih / početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Prva dva giganta sreću se večeras u Belo Horizonteu, a ako idemo po dosadašnjoj praksi da je u drugoj fazi natjecanja uvijek pobijeđivala favorizirana momčad, onda će u finale - Njemačka!

Prikloniti ću se onima koji kažu da Brazilci bez Neymara nisu "ta" momčad. Nisu bili ni sa njim, a bez njega pogotovo. Nijemci doduše kroz medije provlače priču kako će "Selecao" bez svoje desetke biti opasniji, jer će se odgovornost podijeliti na više ramena, ali zamislite Freda koji i pored takvog igračine kao što je Neymar igra kao fosna sa bremenom odgovornosti na leđima.

Drugi komentar sa kojim ću se u potpunosti složiti dolazi iz usta nekadašnjeg reprezentativca Engleske Chrisa Waddlea koji je rekao: "If Brazil win this World Cup they will be the worst team ever to win it." ili: "Ako Brazil osvoji ovo svjetsko prvenstvo bit će najgora momčad koja ga je ikada osvojila!" Nije mi za tu spoznaju trebao nekadašnji veznjak Newcastlea i Tottenhama, pišem o tome od samog početka turnira. 

Ako me pitate, a pitali ste, šta bih rekao kada bi Hrvatska ovakvom igrom došla do polufinala ili finala, odgovaram da 2014. godine to potpisujem bez razmišljanja. Ali 2114. godine na svjetskom nogometnom prvenstvu na Grenlandu (FIFA i UEFA rade na popularizaciji nogometa), kada je Hrvatska peterostruki svjetski prvak i zemlja koja je dala pet od deset najboljih nogometaša svih vremena, takvog proboja u polufinale bih se stidio! Kakva je to uopće usporedba Brazila i Hrvatske, Brazila i Kostarike, Brazila i Kolumbije? Jer, zamjerili ste mi što sam oduševljen Kostarikom i Kolumbijom, a blatim "Carioce". S jedne strane pet zvjezdica na dresu, sa druge jedna bronca i dva četvrtfinala kao najbolji rezultati - ukupno, naravno.

A onda iz takve momčadi prisilno izvadite jedinoga koji bi možda imao mjesta pored Ronalda, Ronaldinha i Rivalda u momčadi iz 2002. godine, i logično da ćete dobiti - favorita Njemačku!

Istina, nisu ni oni igrali "Fußball" za prste polizati. Pragmatičnost je preuzela mjesto estetici, "Elf" je radničkim nogometom došao do završnice, ali za razliku od večerašnjeg protivnika - u nju ulazi bez problema u sastavu. Osim Mustafija čiji izostanak, ruku na srce, i nije neki hendikep, Löw na raspolaganju ima sve igrače i vraćenu vjeru navijača. Poslušao je sve "pametnjakoviće" i protiv Francuza posložio momčad u 4-2-3-1 sustavu, i to je odmah bilo bolje. Ne perfektno, ni odlično, ali puno bolje nego protiv Alžira. 

S druge strane Scolari nema Neymara, ni kapetana Thiaga Silvu koji je glupim žutim kartonom protiv Kolumbije sam sebi zatvorio vrata polufinala. Za njegovo mjesto u obrani bore se Henrique i Dante, a stoper Bayerna je u prednosti jer sa većinom Nijemaca igra u Bayernu, a ostale vrlo dobro poznaje. Neymara bi trebao glumiti Willian, mada me ne bi iznenadilo da Scolari zaigra sa tri defenzivno orijentirana vezna igrača, pa uz Luiza Gustava i (vjerojatno) Fernandinha u početnom sastavu bude i Paulinho. 

Na strani Njemačke najviše kritika trpi Mesut Özil koji cijelu ovu godinu igra ispod svojih mogućnosti, uz to igra na desnoj strani koja mu nije previše draga, makar se tijekom igre mjesta rotiraju. Čini se kako mu "Bundestrainer" beskonačno vjeruje, pa ćemo ga vjerojatno i večeras gledati u početnom sastavu. A budu li Fernandinho (posebno) i ostali razbijači "raspoloženi" kao protiv Jamesa Rodrigueza, turski Nijemac se neće naigrati.

Već sam prije nekoliko dana pisao o gatanju njemačkih navijača i broju 24. To "nostradamusko" proricanje budućnosti sada je dobilo podršku u slici, a izgleda ovako: 

Moram li i ja glumiti proroka rekao bih da bi se ovo moglo ostvariti! Prednost je na strani gostiju, Njemačka protiv ovog Brazila ima odličnu šansu doći do finala, koliko god statistika bila na strani žutih. Naime, nakon sva tri službena dvoboja do sada oni su slavili. Dva puta u kupu konfederacija, jednom na SP - u finalu 2002. godine! Na brazilskom tlu Njemačka nikada nije pobijedila, od osam utakmica samo su u tri ostali neporaženi. 

Tradicije su tu da se ruše! Ne bude li Löw filozofirao, a posebno u polufinalima je do sada imao navadu izigravati Sokrata, onda će ova biti srušena večeras.

 

Nastavimo sa statistikom, tradicijom, podacima iz povijesti - ma koliko oni zapravo nebitni bili za sutrašnji dvoboj: Nizozemska nikada nije izgubila službenu utakmicu protiv Argentine! Istina, u finalu mundijala 1978. godine kojem su bili domaćini, Argentinci su na kraju slavili. Ali, bilo je to tek nakon produžetaka. Protiv "Oranja" bez tada možda najboljeg igrača svijeta Johana Cruijffa, pred očima diktatora Videla kojem je izbornik domaćih Menotti na kraju utakmice odbio pružiti ruku i tim potezom ušao u legendu. Još više nego osvajanjem prvog naslova za "Albiceleste". U ostalim sudarima ova dva suparnika slavili su Nizozemci ('74. sa 4:0, '98. sa 2:1) dok je posljednji okršaj, 2006. godine u Frankfurtu završio bez golova.

Od svi polufinalista Argentina je jedina koja nije mijenjala svoj stil igre. Pokušao je Sabella u prvom poluvremenu protiv BiH sa 3-5-2, odnosno 3-1-4-2, ali već nakon 45 minuta se vratio na 4-3-3 i od tada ih se drži. S razlogom, jer Argentina je pobijedila u svih pet nastupa, protiv Švicarske nakon produžetaka. Briljirali nisu, Messiju mogu biti zahvalni najmanje za 2 boda u skupini (Iran) i onu asistenciju di Mariji za prolazak protiv Švicaraca, ali upravo je Messi u četvrtfinalu dokazao da u redovima "Albiceleste" caruje momčadski duh. To je ujedno i najveća snaga ove Argentine, dojam je da su odlučni u namjeri da baš na Maracani osvoje svoj treći naslov prvaka svijeta. Eh, koji bi to gušt bio za više od 40 milijuna Argentinaca...

Nedostajat će im di Maria. Ne kao Neymar Brazilu, ali krilni napadač Reala je jako bitna karika u napadačkom lancu "Gaučosa", posebno kada Lavezzi nije u nekoj bajnoj formi. Postoje naznake da bi se bijelo-plava sedmica trebala vratiti za finale. Da li će do njega doći?

Nizozemci su se odmakli od svog tradicionalnog 4-3-3 sustava, na početku je van Gaal zbog toga popio puno gorkih pilula poslanih iz domovine, ali već nakon veličanstvene pobjede protiv Španjolske glasovi kritike su bili sve tiši. Iako na papiru 5-3-2 ili 3-5-2 izgleda dosta defenzivno, iako "general" van Gaal povremeno šokira, primjerice postavljanjem Kuijta u obrambenu liniju, "Tulipani" su sa gol razlikom 12:4 najefikasnija momčad turnira.

Ipak, čini se kako je nakon prvog kola i gaženja branitelja naslova njihova igra u laganom padu. Svladana je Australija, ali uz puno muke. Protiv Čilea na terenu su bile kombinirane momčadi, pa taj susret ne zaslužuje ozbiljnu ocjenu. Meksiko su prošli uz dva gola u posljednjih pet minuta, a Kostariku nakon jedanaesteraca. 

Kvalitetom, što zbog igrača koje imaju, ali i zbog domaćinske atmosfere u kojoj će uživati, Argentinci su u prednosti. Istina, opet će "neutralni" Brazilci biti na strani protivnika mrskog susjeda, ali oni će više biti okupirani svojom reprezentacijom, bilo da ispadnu protiv Njemačke pa budu tugovali, ili od slavlja ne budu u stanju podržati Nizozemce. Psihološki su Europljani u prednosti, jer nekoliko puta na turniru su preokretali rezultat, a trijumf nakon penala u četvrtfinalu dodatno je osokolio društvo sa lavom na dresu.

Nadam se da ćemo napokon uživati u kvalitetnom nogometu, a ne u destrukciji protivničkih pokušaja, a neka pobijedi bolji! Prognoza je stoga remi, a u produžecima i eventualnim jedanaestercima neka slavi s(p)retniji!