Sidebar

21
Ned, Sij

Brazil '14. - Još par riječi...

SP 2014
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Prije nego se vratimo u nogometnu stvarnost (za Hrvate je ona ionako počela još prije tri tjedna) osvrnimo se još jednom na 20. svjetsko nogometno prvenstvo. Šta ga je obilježilo? Tko su najbolji pojedinci? Koje novine smo vidjeli? Koje kontroverze? 

Nije ispalo onako kako smo svi "znali" da će biti - da će Brazil potpomognut mafijaškom organizacijom koja se krije iza skraćenice FIFA doći do naslova prvaka. Toga smo se bojali, na vlastitoj koži osjetili na otvaranju prvenstva. I to je razlog zašto sam u završnici natjecanja navijao za Nijemce, njihovim trijumfom bar malo mi se vratila vjera u nogomet. Naročito kada se sjetimo kako je to izgledalo na terenu.

Njemačka se dizala iz utakmice u utakmicu, Njemačka je odgovorila na sve nedaće, Njemačka je jedina momčad koja je bez problema kompenzirala izostanak jednog od najboljih igrača uoči prvenstva (Reus), a na početku prvenstva istrpila nespremnost nakon ozljeda Khedire i Schweinsteigera.

Iako do polufinala nije briljirala, osim utakmice protiv Alžira, Njemačka niti jednom nije "visila". Uostalom, za koju se momčad od ovih koje su bile u polufinalu može reći da je "rasturala"? Zapravo, jedini koji su na mene osobno ostavili bolji dojam jesu Kolumbijci, ali oni su u onom masakru u Fortalezi poraženi protiv domaćina.

Uzmemo li uz sve navedeno još i činjenicu koju već godinama ponavljam, onda se DFB-u može samo čestitati na četvrtom naslovu! A ta činjenica glasi: Njemačka je nakon poraza protiv Hrvatske 1998., a pogotovo nakon kraha u Nizozemskoj i Belgiji dvije godine kasnije iz korijena promijenila školovanje mladih kadrova, i danas bere te plodove.

Negdje sam pročitao podatak kako ih je ova titula kroz godine koštala preko 800 milijuna Eura. A samo ovim naslovom uloženi novac vratit će se višestruko! Možete samo zamisliti koliko dresova, lopti i drugih rekvizita će DFB nakon ovoga prodati? Možete zamisliti koliko su moćni Adidas, MAN i ostali sponzori reprezentacije spremni odriješiti kesu kada se mogu zvati "prijateljima" prvaka svijeta?

Da li je ovo početak jedne nove ere ne znam, ali znam da će Njemačka i ubuduće biti u vrhu svjetskog nogometa. Uostalom, oni su tu već preko 60 godina, sa najmanje jednim finalom na SP u svakom desetljeću! 

Uvjerio sam se u mnogim razgovorima proteklih dana, kao i listajući komentare po raznim forumima da je većina sličnog mišljenja, Njemačkom trijumfu se nema šta prigovoriti! Idemo zato baciti pogled na proteklih mjesec dana i pokušati analizirati viđeno.

Organizacija

Na početku, par riječi o domaćinu. Ne bez razloga, jer mnogi su se pribojavali, posebno nakon kupa konfederacija, kako bi moglo doći do velikih nemira uzrokovanih prevelikim troškovima koje si je Brazil priuštio za ovo SP. Od toga gotovo da nismo vidjeli ništa. Kao što sam i najavljivao, Brazilci su previše ludi za nogometom pa su za vrijeme ovog nogometnog festivala zaboravili na socijalne razlike, korupciju i siromaštvo.

Na nama je da se tim temama bavimo i na njih upozoravamo sada, a ne samo onda kada strahujemo za vlastite, "civilizirane" zapadnjačke guzice. Kao i u slučaju Južne Afrike prije četiri godine kada se navijače prije puta upozoravalo na sve moguće faktore, nakon turnira možemo tek konstatirati - tresla se brda, rodio se miš!

Stadioni su bili puni, nakon SAD '94. ovo je bilo najgledanije svjetsko prvenstvo u povijesti. Atmosfera je većinom bila sjajna, pogotovo kada su igrale reprezentacije sa američkog kontinenta, tako da se sa organizacijske strane može reći da je sve bilo u najboljem redu.

Zanemariti ćemo pritom poneki nedovršen detalj na stadionima ili u infrastrukturi...

Novosti koje je donijelo SP

Za razliku od Eura prije dvije godine, svjetsko prvenstvo je donijelo nekoliko zanimljivosti (ne novosti) u taktičkom smislu. Na kontinentalnom prvenstvu su gotovo sve reprezentacije igrale 4-2-3-1, odnosno ovisno o tradiciji 4-4-2 / 4-1-4-1 (primjerice Engleska) ili 4-3-3 (Nizozemska). Tek se Prandelli tada odvažio povremeno koristiti 3-5-2, a del Bosque je sa svojim Španjolcima "izmislio" 4-6-0, tj. meni omraženu "falš devetku".

Na netom minulom SP smo vidjeli kako van Gaal sa Nizozemcima odstupa od tradicije i dovodi ih do trećeg mjesta igrajući 5-3-2 u osnovnoj formaciji. Naravno da se ta formacija transformirala po potrebi tijekom utakmica, ali umjesto "hura-nogometa" prijašnjih godina, "Oranje" su oduševili organizacijom i disciplinom, a da pritom nije patila lepršavost. Isti stil krasio je i Meksiko (došli do osmine finala) i Kostariku (četvrtfinale). Ne radi se o nečemu avangardnom, dapače - riječ je o renesansi zaboravljenih sustava koje smo očito prerano proglasili ropotarijama.

Zaključak? Onaj o kojem sam već pisao: moderno nije = uspješno! Da li u današnjem nogometu uopće postoji nešto što je moderno, a nešto što je zastarjelo? Moderno je jedino da bez trke nema nauke, i da je odlično imati što više univerzalaca u momčadi. Kao Nizozemska u kojoj je jedan Blind igrao na četiri-pet različitih pozicija na ovom prvenstvu. Sve ostalo ovisi o igračkom kadru sa kojim raspolažete. Da li igrati sa četvoricom, trojicom ili petoricom u obrani, da li igrati sa jednim, dva ili tri napadača. S tim da petorica u obrani ne moraju nužno značiti defenzivan stil, a igra sa trojicom u napadu ne garantira automatski sijaset šansi i golova. 

Utjecaj trenera na ovom prvenstvu bio je strahovito velik, a to se može iščitati iz broja postignutih golova igrača s klupe. Zamjenama su izbornici odlučivali utakmice, između ostalih i samo finale u kojem je poentirao Götze, a asistirao također rezervist Schürrle. Čak 31 gol postigli su "jokeri", igrači koji nisu započinjali utakmice. Usporedbe radi, na zadnjem prvenstvu u Južnoafričkoj Republici samo 15 golova djelo su nogometaša koji su početak utakmice pratili na klupi za pričuve. 

Važnost ljudi koji nervozno šeću "coaching zonom" vidjela se i na primjeru Meksika koji je prošao skupinu iako je na SP jedva došao, i to zahvaljujući pomoći Amerikanaca. Kostarikanski "patuljak" kojeg od milja zovu "Explosivo" svoje je odveo čak do četvrtfinala, a to je uvelike baš njegova zasluga. Löw je promjenom taktike nakon mučenja protiv Alžira u osmini finala Njemačku odveo do trona, a Sabella "kontroliranim nogometom" (pozdrav mom omiljenom treneru) Argentinu odveo do prvog polufinala nakon 24 godine, a zatim i do srebra.

Sa druge strane imamo nekoliko primjera gdje su pogreške u odabiru taktike ili pogrešne procjene (bilo kvalitete igrača, bilo razvoja stanja na terenu) dovele do ispadanja nekih selekcija. Nažalost, između ostalih i naše. Primjerice Španjolska u kojoj veliki del Bosque jednostavno nije imao plan B. Ili Rusija koju je jednako veliki (ako ne i veći) Fabio Capello sputao taktičkim okovima pa su od tri utakmice solidno odigrali tek onu u kojoj je voda već bila u ušima. A o Scolariju i planu igre koji se zasnivao na "mi smo Brazil, peterostruki svjetski prvak" već je dovoljno rečeno.

Nije novost, ali je evidentno da je utjecaj trenera, ne samo u nogometnom smislu, nego i na psihološkom i sociološkom polju, sve veći.

Najbolji igrač

Puno prašine se diglo nakon što je oficijelno najboljim igračem proglašen Lionel Messi pa su se povukle razne paralele od kojih jedna kaže da je Argentinac "morao" dobiti zlatnu loptu zato što je najistaknutiji maneken pokrovitelja tog trofeja. Da u tom potezu ima i marketinga nije sporno. Međutim, rijetko koji izbor za najboljeg igrača/vratara bilo kojeg natjecanja je na kraju iznjedrio pobjednika sa kojim su se svi složili.

Da li je bilo boljih na ovom SP od argentinske desetke? Bilo je, kako ne. Ali, Njemačka je osvojila naslov, Rodriguez je zlatna kopačka, pa su Messiju dali utješnu nagradu koja ga neće utješiti. No, njegov izbor nije samo marketinški trik, on je čovjek koji je svoju zemlju odveo do finala kojeg bez Messija sigurno ne bi vidjeli. Zato se sa FIFA-inom odlukom ne slažem, ali je respektiram kao jednu od mogućnosti.

Da je pokal kojeg je Messi tako tužno gledao dok su oko njega Nijemci slavili naslov dobio primjerice Robben, isto tako bi bilo opravdano. Rodriguez svakako, pa čak i Neymar nakon čije ozljede se vidjelo koliko on zapravo znači Brazilu. Mogao je to biti i Toni Kroos, najnovija akvizicija Reala, ali nakon 2002. još jednom vratar "Elfa". Tada je to bio Kahn, danas Manuel Neuer.

Kome bih ja dao zlatnu loptu? Neke kandidate sam već spomenuo. Robben, da nije tako sebičan i da ne obožava "ronjenje", bio bi ne samo ponajbolji igrač SP, nego i posljednjih nekoliko godina općenito. Oduševio me Kroos kojeg sam do sada smatrao precijenjenim igračem. Nije pet-šest utakmica dovoljno da bi me u potpunosti uvjerio u suprotno, ali šta jest-jest, na mundijalu je bio fantastičan, pa ću sa velikim zanimanjem pratiti kako će se nametnuti u redovima klupskog prvaka Europe.

Moram li se odlučiti za jednoga, onda izbor pada na simpatičnog Kolumbijca Jamesa Rodrigueza. Na stranu golovi, a neki su bili pravo remek-djelo, 23-godišnji playmaker "Los Cafeterosa" je svakim svojim potezom dokazivao da se radi o svjetskoj klasi. Nije mi se dopalo kada je prošloga ljeta Porto (gdje je također briljirao) zamijenio Monacom jer sam smatrao da će igrajući pred većinom praznim tribinama stagnirati, da je glavni motiv za odlazak u kneževinu lova. Drago mi je da se pokazalo da sam u krivu, a kako su sve konkretnije priče da će i on put Španjolske očekujem da će i tamo nastaviti u mundijalskom ritmu.

Najbolja momčad

Najradije bih složio bar dvije-tri ekipe, ako ništa drugo onda da mogu iskoristiti sve vratare koji su briljirali. I na stoperskim mjestima je bilo nekoliko kandidata, a kako sam se odlučio za 4-2-3-1 sustav, mjesta je samo za dvojicu. O ofenzivi da i ne govorimo...

Iako je nakon fantastične prve runde, natjecanja po skupinama, oduševljenje splasnulo kalkuliranim, ziheraškim nastupima u izlučnim dvobojima, neću se složiti sa nekim komentarima (primjerice Zvonimira Bobana) koji kažu da je SP bilo "osrednje loptačko slavlje". U globalu možemo biti zadovoljni viđenim, a kada se tako teško odlučiti za jedanaest najboljih, i to je valjda nekakav znak da smo gledali dobar nogomet.

 Vratar - Manuel Neuer je bez dvojbe najbolji golman današnjice, a ima i onih (ne samo u Njemačkoj) koji su ga spremni proglasiti najboljim svih vremena. Toliko daleko još ne bih išao, ali u Brazilu je Bayernova jedinica bila fenomenalna. Antologijski protiv Alžira kada je zapravo bio libero, odličan protiv Francuske i Argentine, a i protiv Brazila je obranio sve što se obraniti dalo. Uz njega još je nekoliko vratara briljiralo: Navas (Kostarika), Bravo (Čile), Howard (SAD), Romero (Argentina), a dok je Meksiko bio u natjecanju i Ochoa.

Desni bočni - Malo je nedostajalo da se ne odlučim za nekakvih 3-5-2 ili 3-4-3, ali kako onda uklopiti Philippa Lahma? Kapetan je prve "tri i pol" utakmice odigrao na zadnjem veznom, i dosta se mučio. Kada se u osmini finala ozlijedio Mustafi, a Lahm prešao na svoju pravu poziciju, do kraja prvenstva je odigrao - kapetanski. Dovoljno da ga uvrstim u momčad prvenstva! Glavni konkurent mu je po meni bio Serge Aurier, no Obala Bjelokosti je ispala već nakon tri utakmice...

Stoperi - Mats Hummels koji je već u Dortmundu dokazao klasu u svakom mi je slučaju prvi izbor. Sjajne tehnike, pregleda, siguran pozadi, a u Brazilu opasan i po protivnička vrata. U odabiru njegova partnera vagao sam između dvojice Nizozemaca, Vlaara i de Vrija. Prednost je u foto finišu dobio mlađi, i to upravo zbog mladosti i činjenice da je (još) član Feyenoorda, dakle nije u nekom razvikanom klubu. Od ostalih, "Carioce" Thiago Silva i David Luiz sve su uprskali u posljednje dvije utakmice, a izdvojio bih još meksičkog veterana Marqueza, Giancarla Gonzaleza, tvrđavu u obrani Kostarike te budućeg stopera Zenita iz St. Peterburga Ezequiela Garaya.

Lijevi bočni - Još jedan Nizozemac, inače većinom zadnji vezni Ajaxa, sin van Gaalova pomoćnika i nekadašnjeg reprezentativca Dannyja (nije se spominjao nepotizam, onako usput da napomenem). Gdje god da ga je trener stavio, šta god je od njega tražio, Daley je odlično odradio. A igrao je i stopera, i zadnjeg veznog, i lijevo krilo... Već u Eredivisie mi je zapeo za oko, a na SP me oduševio. 

Zadnji vezni - Za razliku od našeg izbornika preferiram varijantu sa jednim "razbijačem" i jednim kreativcem na poziciji "šestice" i "osmice". Na šestici nije bilo dvojbe, Mascherano je ispred svih. Možda i zbog toga što je u Barceloni naučio igrati stopera, u obrambenim zadacima je nenadmašiv. Prema naprijed ponekad "zašteka", ali taj dio igre mu i nije glavna zadaća. Društvo mu pravi Toni Kroos, čovjek koji je kroz ovih nekoliko utakmica zaslužio da mu tepam sa - genijalac! Da li je u stanju nastaviti ovako i u Realu pokazati će vrijeme, ali razina na kojoj je bio ovih mjesec dana je pozitivno zastrašujuća. Mjesta nije bilo za Schweinsteigera koji je zbog ozljede igrao nešto manje. Ali kada se sjetim finala, najradije bih postavio formaciju a'la Barić 2004. godine i nekako u nju ugurao i "Schweinija". Nije oduševio, ali se u najmanju ruku dopao Wijnaldum od kojeg iskreno nisam očekivao tako zrele prezentacije. Cabaye i Matuidi su nastavili tamo gdje su u PSG-u stali, ali to je ipak nedovoljno da bi bili među odabranima. Jednog čovjeka ću još istaknuti - Yeltsin Tejeda. Dečko (22 godine) ima konjska pluća, pokriva nevjerojatno puno terena, i samo je pitanje dana kada će matični Deportivo Saprissa zamijeniti nekim europskim klubom.  

Desno krilo - Dvojbe nema: Arjen Robben! Igrao je doduše više kao napadač, ali baš kada se sa desne strane sjuri prema sredini pa opali ljevicom, tada je najopasniji. I dalje je povremeno sebičan, ali možda je baš zato stasao u ponajboljeg igrača današnjice. Glumljenje penala (koje je priznao) nije mu lako oprostiti, ali ipak su prevagnule neupitne nogometne kvalitete. Konkurenciju mu može praviti klupski kolega Müller, ali njemu sam pronašao drugu poziciju. Još jedan sjajni Kostarikanac također zaslužuje da ga se spomene, riječ je o kapetanu i dvostrukom strijelcu Bryanu Ruizu. Tu je naravno, za sve tri pozicije u ovom dijelu terena upotrebljiv, Lionel Messi. Robben je ovaj put ipak dobio prednost. Isto vrijedi i za Juana Cuardada koji može birati u kojem europskom velikanu će nastaviti karijeru, ne samo, ali i zbog igara na mundijalu. 

Centralni (ofenzivni) vezni - Opet nema dvojbe - James Rodriguez. Ako mi je najbolji igrač turnira, logično i da polaže prava na ovu poziciju. Može tu biti i Arturo Vidal, a da ova fiktivna momčad ne bi izgubila na kvaliteti, kao što bi bilo da sam tu postavio Neymara. Ali Rodriguez je u pet utakmica koje je odigrao bio razina više, i tu svaka rasprava prestaje. 

Lijevo krilo - Tu je već bilo dvojbi. Angel di Maria se nažalost ozljedio, a da je bio na terenu u finalu tko zna šta bi bilo. Ibarbo je bio sjajan u prve dvije utakmice, no kasnije je pao. Nijemci su se pokrili Özilom, a on je većinom bio daleko od željene forme. I tu dolazimo do "izmišljene" pozicije za Thomasa Müllera. Ne igra to često, većinom je u sredini ili na lijevoj strani, ali zamišljam da bi ulascima u sredinu na šut desnom nogom bio opasan. Ma, tog čovjeka da se stavi u obranu vjerojatno bi bio među najboljima...

Napadač - Na stranu svi pravi napadači, na stranu Benzema. Priznajem da nisam neki njegov pobornik, ali odradio je vrhunsko prvenstvo. Istini za volju, nije zabio od drugoga kola i utakmice sa Švicarskom, ali je bio prezentan i u preostale tri utakmice. Uostalom, na ljestvici strijelaca ispred njega su sve odreda ofenzivni vezni, sa iznimkom Robina van Persieja (4 gola). Da smo potrajali bar jednu utakmicu, vjerujem da bi u konkurenciju ušao i naš Mandžukić, ali to je samo trljanje soli na ranu.

Najbolji trener

Louis van Gaal je i moj ljubimac. U trenucima kada je Bayern bio na vjerojatno najvećim visinama u svojoj povijesti rijetki su se sjetili genijalnog Nizozemca, ali jesam ja. Njemu Kroos i Müller mogu zahvaliti što ih je kao klince gurnuo u vatru, a kao rezultat toga oni se danas mogu zvati svjetskim prvacima. Bio bi tu sigurno i Holger Badstuber da ga nije zaustavila okrutna ozljeda. Louis je zaista "van Geniaal" kako su mu tepali nizozemski mediji, ali...

Imam ja još jednog ljubimca, i to ne tek od ovog ljeta. Jorge Luis Pinto je odveo Kostariku do povijesnog četvrtfinala, i to kroz najtežu skupinu na prvenstvu, i protiv strahovito neugodne Grčke u osmini finala gdje su "Ticos" 60 minuta igrali sa igračem manje. Mene je on "kupio" već prije prvenstva kada nije pričao o "čast je biti ovdje" ili "mala smo zemlja..." nego je odmah najavljivao pohod na drugi krug, a onda i više od toga. A kada čovjek ispuni ono što kaže, onda je za mene velikan.

Ne smijemo zanemariti trenera prvaka. Joachim Löw je pokazao da (više) nije tvrdoglav, zračio je samopouzdanjem koje je prenio na momčad, i mora se priznati da je stasao u fantastičnog izbornika. 

Od ostatka društva, još jednom ću spomenuti Pekermana zbog kojeg mi je u duši žao što Kolumbija nije otišla još korak dalje, makar je i ovako napravila što nikada u svojoj povijesti nije. Dobar posao napravili su Herrera sa Meksikom, Halilhodžić sa Alžirom, Klinsmann sa "Team USA" i Deschamps sa Francuzima. 

Ali "Explosivo" je priča za sebe...

Najveće kontroverze

Nažalost, suci su se opet gurali u prvi plan. Već od prve utakmice i slijepca Nishimure, pa do finala u kojem je Rizzoli također imao nekoliko ozbiljnih previda. FIFA se i dalje bori protiv tehničkih pomagala, makar su napravili bar mali koračić i uveli gol-tehnologiju, no ubuduće će morati razmisliti o pomagalima za suce. Bar na ovako velikom natjecanju sudačke greške ne bi smjele utjecati na ishode utakmica, a jesu.

"Vampir" Suarez je posebna priča. Treći put u karijeri ugrizao je suparničkog igrača i zaradio kaznu od četiri mjeseca. Ne samo kaznu neigranja, nego kaznu bavljenjem nogometom. O visini kazne ne želim razglabati, ona mu je naknadno smanjena pa sada bar smije trenirati i obaviti transfer u Barcelonu, ali zaista je čudan put kojim ovaj nesumnjivo sjajni nogometaš pokušava iritirati svoje čuvare. Ono što mi je u svemu tome izazvalo divljenje jeste reakcija saveza, Suarezovih suigrača, političara i svih Urugvajaca koji su bez zadrške stali iza svog igrača. Za razliku od naših koji su jedva dočekali da razapnu Šimunića zbog dvije riječi...

Treća na ovom popisu je ozljeda Neymara koja je pokopala sve snove domaćina o osvajanju šestog naslova. Neki optužuju Zunigu, neki su i u tome pronašli nekakvu zavjeru, a po meni je jedini krivac Carlos Velasco Carballo koji je od početka dozvolio grubu igru u kojoj su prednjačili - Brazilci. Na kraju je nastradao njihov najvažniji igrač...

Za jedne genijalnost, za druge kontroverzna odluka - van Gaalova promjena vratara samo za jedanaesterce protiv Kostarike. Kako je Krul obranio dva i odveo Nizozemsku u polufinale, a inače vrlo dobri Cillessen protiv Argentine u polufinalu nije bio ni blizu da obrani jedan jedanaesterac, ispada da tu nema ništa kontroverzno. Možda u tu kategoriju spada uvođenje u igru trećeg vratara u utakmici za treće mjesto protiv Brazila nekoliko minuta prije kraja. Neki su u tome vidjeli ponižavanje protivnika, ali nizozemski strateg je samo želio da svi igrači koje je odveo u J. Ameriku upišu nastup.

Među razočaranja spadaju sve afričke reprezentacije, jedini izuzetak je Alžir. Nisu zakazali samo na sportskom planu, sa samo dvojicom u drugom krugu, niti jednom u četvrtfinalu, nego posebno na onom karakternom. Kamerunci su odbili sjesti u zrakoplov, onda se nekako "dogovorili" sa savezom, pa se međusobno potukli na utakmici sa Hrvatskom. I to na terenu! Kod Ganaca ista stvar: svađa zbog premija, suspenzija nekih igrača, neslavan oproštaj bez pobjede. Shvaćam da igrači žele dio kolača, da su savezi u većini afričkih zemalja korumpirane organizacije, ali ipak je ružno gledati nogometaše koji bi trebali predstavljati svoju zemlju kako štrajkaju.

Najbolji sudac

Za kraj ću baš zato što ih je većina svoj posao odradila loše, što je bilo previše grešaka i glavnih i pomoćnih sudaca, odabrati i najboljeg. Prije toga ponovno nekoliko riječi o načinu biranja sudaca za najgledanije sportsko natjecanje na svijetu. 

FIFA se tu vodi po kontinentalnom ključu, slično kao i kod dodjele mjesta reprezentacijama za nastup na SP. Tu se onda nađu egzoti iz El Salvadora, Bahraina, Gambije ili Novog Zelanda. Ideja je plemenita, radi se o svjetskom prvenstvu, pa bi svaki kontinent trebao imati svoje predstavnike. No, moraju postojati nekakvi kriteriji, a čini mi se da baš i ne postoje. Jer kako objasniti da Jamel Haimoudi sudi četiri utakmice i upropasti dvoboj za treće mjesto, a Howard Webb ili Milorad Mažić odsude samo dvije utakmice?

Neka se sa tim pozabavi najveći krivac za sramotno suđenje u Brazilu, gospodin Massimo Busacca, i neka glavonje u Zürichu smisle nešto da se za četiri godine u Rusiji ne priča najviše o sucima. Kako je netko napisao: lošiji od reprezentacije Brazila bili su jedino suci...

U tom sivilu jednoga ću pohvaliti, a njegovo ime je Nestor Pitana. Sudio je četiri utakmice (uz Rizzolija, Haimoudija i Irmatova jedini sa četiri nastupa), i nije napravio niti jednu veću pogrešku. Sjajan u zahtjevnom okršaju između Portugala i SAD, kao i u četvrtfinalu na utakmici Njemačka - Francuska.

Naši suci bili su svjetlosne godine daleko od SP-a. Ali u našem savezu i sudačkoj organizaciji nema nik'ih problema, zar ne?