Sidebar

24
Ned, Lip

Bez oduševljenja, molim!

SP 2014
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Ni današnji četvrtfinalni dvoboji nisu oduševili nogometom, nego nas je uz tv-prijemnike prikovala napetost, ali sa predvidljivim završetkom...

 

Ako su utakmice osmine finala sve, uz iznimku dvoboja Kolumbija - Urugvaj, bile kao preslikane, onda se za četvrtfinalne može reći da su identične. U osmini finala gledali smo dvoboje izrazitih favorita, pobjednika skupina, i njihovo mučenje sa blagim autsajderima. Završetak u svih osam slučajeva isti - prošla je "veća", favorizirana reprezentacija. 

U četvrtfinalu još nismo (pišem ovo uoči utakmice Nizozemska - Kostarika) vidjeli produžetak, ali zato su velikani prošli istim receptom: gol na početku utakmice, pametna i disciplinirana igra do kraja, tijesna pobjeda. U konačnici zaslužena, ali i da je završilo drugačije mogli bi upotrijebiti isti pridjev. Tako je prošao Brazil, tako je prošla Njemačka, tako je prošla Argentina. A mi neutralni gledatelji, nakon prve faze natjecanja koja je oduševila u svim segmentima, ostali smo zakinuti. 

Više bi svi skupa voljeli da smo gledali utakmicu kao što je bila ona između Nizozemske i Brazila prije četiri godine (2:1), ili Brazila i Danske 1998. (3:2). Ali što je ulog veći, što su protivnici kvalitetom bliži jedan drugome, to je nogomet više pod utjecajem taktičkih nadmudrivanja i međusobnog neutraliziranja.

Oni koji nisu neutralni, u ovom slučaju Argentinci, slave. Imaju i zašto: Nakon pune 24 godine i finala u Italiji koje su izgubili od Njemačke golom Brehmea iz jedanaesterca, "Albiceleste" je među četiri najbolje reprezentacije svijeta!

Iznenadio je Sabella početnom postavom u kojoj je veteran Demichelis dobio prednost ispred Federica Fernandeza, ali još više uvođenjem drugog veznjaka defenzivnih sklonosti, Lucasa Biglie. Time je otupio napadačke ambicije "crvenih vragova" pa je de Bruyne ostao praktički neprimjetan do kraja utakmice. 

Napokon su nebeskoplavo-bijeli postigli jedan gol, a da u njemu nije sudjelovao Leo Messi. Asistent je bio di Maria, Higuain je odlično reagirao, a Courtois bio nemoćan. Kapetan je zato pokazao zašto je po mnogima bolji igrač od najvećeg konkurenta Cristiana Ronalda. Osim dva-tri bljeska nije se iskazao u onome što najbolje zna, ali je zato oduzeo nekoliko lopti, napravio čak i nekoliko taktičkih prekršaja. Ukratko - radio je za momčad! 

Nakon utakmice kod Belgijaca je itekako prisutno razočaranje. Slično kao noć ranije Francuzi ili Kolumbijci mogu žaliti jer su ostali zaista na koračić od polufinala, ali ni izbornik Wilmots niti većina igrača nisu zaboravili napomenuti kako mogu biti ponosni na sve što su u protekla dva i pol tjedna napravili. Pred njima je definitivno sjajna budućnost, ovo je generacija koju ćemo još dugo gledati na djelu. Daniel van Buyten je jedini od 23 koji su bili na SP iznad 30 godina, a oni najbolji igrači tek ulaze u najzrelije nogometne godine!

Nije belgijski izbornik propustio ni okrznuti polufinalista komentarom: "Argentina nije igrala nogomet!"

Nažalost, puno ljepše ne možemo okarakterizirati ni igru njegove momčadi...

U prvom krugu mundijala prosjek postignutih golova bio je na oko tri po utakmici, povremeno čak i veći. U četvrtfinalu smo u četiri utakmice vidjeli tek pet golova, a od toga su četiri pala nakon prekida. Strijelci u tri slučaja - stoperi! Od jednog od najboljih, ovo prvenstvo se u nekoliko dana prometnulo u jedno od naj... neću reći najgorih, ali najrazočaravajućih. Definitivno previše dominira taktika, igračima je dano premalo "umjetničke slobode", svi igraju pod nekakvom kočnicom. Od četiri momčadi u polufinalu tri ni u jednom momentu nisu oduševile, a jedna je to napravila samo u svom prvom nastupu.

Kod Kostarike je oprezan, defenzivan pristup razumljiv. Ne volim kada se momčadi, bilo reprezentacije, bilo klubovi, uspoređuju po vrijednosti na tržištu. Ali, samo uspredbe radi napomenimo da je čitava reprezentacija, sva dvadesettrojica heroja te male latino-američke države vrijede oko 30 milijuna Eura. Kada taj podatak zaokružimo onim da više od pola tog iznosa otpada na samo tri igrača (Bryan Ruiz, Navas, Campbell) onda je jasno kakav posao su ti dečki pod vodstvom karizmatičnog Kolumbijca Pinta napravili. 

Oni su moralni pobjednici, makar je to titula koja ti, osim tapšanja po ramenu, ne donosi ništa. Oni su protivnika čiji kapetan prema maloprije spomenutim procjenama vrijedi više nego njihova cijela momčad odveli do produžetka, pa do jedanaesteraca. A da je bilo malo više sreće, možda bi pobjednički gol zabili prije izvođenja penala. 

Doduše, da je bilo malo više peha, i da na golu nije bio fantastični Navas, pitanje posljednjeg polufinalista bilo bi odgovoreno u regularnih devedeset minuta. I ostati će neodgovoreno da li bi "Ticos" da su prošli lutriju jedanaesteraca bili zasluženo među četiri. Jer, ruku na srce, Nizozemska je dominirala. Usudio bih se reći da nitko na ovom prvenstvu nije tako čvrsto držao Pintove izabranike pod kontrolom. 

Ali šteta je da ta borbenost, ta silna trka i odgovornost, predanost, ta strast, da sve to nije nagrađeno. Osim iskrenim i za vrijeme dvoboja zarađenim simpatijama neutralnih navijača na stadionu. 

Louis van Gaal ponovno je ispao genijalan strateg. Uvođenje rezervnog vratara za jedanaesterce je potez koji se ne viđa često, a on je eto i sa tim pogodio. Krul mu se odužio na najbolji način i za minutu provedenu na travnjaku postao heroj zemlje tulipana. 

"Oranje" su se odrekle svog stila, nogometa koji im je urezan u DNK, i došli do još jednog polufinala, petog u povijesti, drugog za redom. Usput su srušili još jedan negativan niz: nikada do danas na svjetskim prvenstvima Nizozemska nije iz produžetaka izašla kao pobjednik! Ili bi gubili u 120 minuta, ili nakon raspucavanja s bijele točke.

Valjda je to dobar predznak za srijedu i sudar sa Argentinom.

A sa njima također imaju nekih otvorenih računa...