Sidebar

21
Ned, Sij

Prvi četvrtfinalni par Poljska - Portugal, šok za Hrvatsku

Typography
Poljska, Wales i Portugal - to su prva tri četvrtfinalista nakon današnjih utakmica osmine finala koje nisu donijele nikakav pomak u odnosu na prvi krug natjecanja...  

Nadali smo se da će drugi krug europskog prvenstva donijeti pomak što se tiče broja postignutih golova, atraktivnije i otvorenije utakmice, ali smo se prevarili! 

Od Poljske i Švicarske doduše nisam ni očekivao neki vatromet, obje ekipe su se do sada pokazale kao defenzivno stabilne, napadački neučinkovite, pa ne čudi da je unatoč velikom broju udaraca prema vratima nakon 120 minuta stajalo 1:1.

Mogao sam ispasti frajer i pogoditi ne samo pobjednika, nego i rezultat ove utakmice. Da nije bilo prekrasnih Shaqirijevih škarica. Ali da Švicarci nisu izjednačili bila bi to golema nepravda, s obzirom na uloženi trud u drugom poluvremenu i mali milijun pokušaja. Poljska je isto tako zasluženo povela, u prvom dijelu oni su bili ti koji su imali bolje prilike, ali izmjene trenera Petkovića i promjena taktike urodile su plodom pa je Nati u drugom poluvremenu potpuno dominirao.

Blagu prednost imali su i u produžecima, ali nije više bilo ni snage, a ni želje za prevelikim rizikom, pa je ostalo neodlučeno i pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. A oni su, opet otkrivam Ameriku, lutrija. Poljaci su bili mirniji, Xhaki je ta jedna lopta prešla preko noge i otišla dva metra pored gola, Poljska je u četvrtfinalu!

I dojam i statistika će reći da je poražena momčad bila bar malo bolja, ali ako se sjetimo poljskih šansi u prvom dijelu, uzmemo činjenicu kako je postignuti, odnosno iz poljskog kuta primljeni gol iz kategorije onih "jednom u tisuću pokušaja", ne bi bilo pošteno reći kako Nawalkina družina nije zaslužila plasman među najboljih osam na kontinentu!

 

Tamo im se u poslijepodnevnoj utakmici, za mene puno teže od očekivanog, pridružio Wales. Naletjeli su Zmajevi po prvi put na ovom turniru na ekipu koja primjenjuje njihovu taktiku, odnosno - Irci su ih pokušali, i zamalo uspjeli u tome, svladati njihovim oružjem! I da imaju bar jednog igrača klase Balea tko zna kako bi ova utakmica večeras završila. 

U jednoj ispodprosječnoj predstavi favorit se nije uspijevao nametnuti, štoviše - nogometaši u bijelo-zelenim dresovima su nekoliko puta opasno zaprijetili. Prepustili su loptu Walesu, Irce posjed ne zanima pretjerano, a ovi lomili zube na betonskoj obrani koja nije željela popustiti, nošena još jednom zadivljujućim navijanjem svojih navijača. 

I kada sam se već pripremio na još jedne produžetke jedan ubačaj Balea heroj S. Iraca i šef obrane McAuley skreće u vlastitu mrežu. Da nije, učinio bi to Robson-Kanu koji je bio iza njega, ali ipak je šteta da bajka društva iz Belfasta i okolice završava na ovakav način, autogolom veterana i miljenika tribina. Nisu mu zamjerili, kada je nekoliko minuta kasnije zamijenjen za ofenzivnijeg Magennisa ispraćen je ovacijama. 

Wales je zasluženo prošao dalje. Ne zbog današnje utakmice, ona je većim dijelom bila negledljiva, sa mnogo grešaka sa obje strane, puno igre "napamet". No u skupini je Wales pobijedio dva puta, postigao najviše golova (uz Mađarsku) dok je Sjeverna Irska bila momčad sa najmanje prilika od sva 24 sudionika Eura, sa najmanje udaraca prema protivničkim vratima, najviše dopuštenih udaraca prema svom golu... osmina finala njima je već bila premija, i sve iznad toga ne bi bilo pošteno. 

 

Prema izvještajima, ni posljednja utakmica nije donijela dobar nogomet. Užitak za taktičke sladokusce, kazna za gledatelje željne atrakcije. 

Ako nam može biti neka utjeha, mada znam da neće, Portugal je u utakmicu protiv Hrvatske očito ušao sa željom da nekako izbori penale. Kada vidim "heat map" kretanja igrača i uvjerim se koliko je Ronaldo vremena proveo u vlastitoj polovici, ne mogu da se ne pitam je li to onaj CR7 koji inače centar prijeđe samo kada sa njega kreće lopta. 

S obzirom da nisam gledao ni jedan nastup naše reprezentacije da sam zbog toga i od nekih vjernih čitatelja pokupio kritike, od članova obitelji uvrede (makar znam da one nisu bile do kraja ozbiljne), šta god da sada napišem ispalo bi kao likovanje u stilu "znao sam".  

A meni je žao. Istinski, iz dubine duše mi je žao! 

Ne zbog saveza i svih kriminalaca u njemu i oko njega, ne zbog igrača koji to znaju, sa tim kriminalcima surađuju i zatvaraju oči već godinama, nego zbog svih vas koji ste unatoč svemu bodrili, nadali se, strepili, i na kraju opet ostali razočarani. 

Sljedećih dana ću sigurno još jednom bolnom ispadanju posvetiti poneku riječ. Neka se slegnu emocije, ponavljam - šta god sad da napišem ispalo bi kao provokacija. A ako si želite skratiti vrijeme do tada, onda pročitajte šta sam pisao nakon ispadanja u Brazilu prije dvije godine. Puno je stvari koje se gotovo 1:1 mogu prenijeti na ovo danas. Pretpostavljam, na neviđeno.

Jednu opasku za kraj ću si ipak dozvoliti: Sramota je da će među osam najboljih momčadi igrati Portugal koji nije pobijedio niti jednom, a ispala je reprezentacija koja nije izgubila niti jednom u regularnom vremenu, i zbog toga unatoč lijepim pričama poput Islanda i sličnih prezirem ovaj sustav natjecanja. Ali treba ipak napomenuti da je na portugalskoj klupi čovjek koji STVARNO ima nekoliko uspjeha u trenerskom CV-u...