Sidebar

25
Uto, Ruj

Definitivan kraj jedne iznimno uspješne ere, novo čudo u režiji Islanda!

Typography
Italija i ISLAND su zadnje reprezentacije koje su osigurale nastup u četvrtfinalu, a to znači da branitelj naslova silazi sa trona, a otok sa brojem stanovnika kao omanji engleski grad igra protiv domaćina u četvrtfinalu

I, šta sad kažeš? 

Takva poruka mi je zasjala na zaslonu mog polupanoga "pametnog" telefona dok sam u čudu gledao kako moji "miljenici" sa one strane Jadrana mlate Španjolce. Ma nisu mi ni oni dragi, spominjao sam to nekoliko puta, ali samo zbog takvih poruka bih dao pola dana života da je Furija stigla prednost koju su u tom trenutku držali naši susjedi. 

Ali nije. I moram biti objektivan, takav pokušavam biti uvijek, nisu ni zaslužili! Štoviše, teška srce moram skinuti kapu Azzurrima za ono što su prikazali u ovom sudaru, poglavito u prvom poluvremenu.

Nije to bio bunker, onaj famozni catenaccio u svojoj izvornoj formi na koji su nas podsjetili u prve dvije utakmice u skupini. Ne, oni su Furiju napali visoko, vršili vrlo dobar presing na loptu i stvorili nekoliko izigranih šansi pred sjajnim de Geom. Sjajnim, iako je kod vodećeg gola Talijana mogao bolje reagirati.

Kasnije se jesu malo povukli, ali ni tada branitelj naslova nije dolazio do onih prilika koje volimo nazvati stopostotnima.

Italija je tako nadmašila sva očekivanja. Već pobjedu u skupinu su rijetki očekivali, a kada im je Hrvatska u naručje gurnula Španjolce svi su ih otpisali i prežalili. A oni će igrati četvrtfinale protiv svog starog znanca i mušterije koja ih nikada nije dobila na velikim natjecanjima. Uh kakva će to subota u Bordeauxu biti... 

Mislio sam, vjerujem ne samo ja, da je ono u Brazilu bila samo nezgoda na radu, dva-tri trenutka slabosti koja su nekako slučajno doveli do ispadanja već u skupini. Ali nakon ovog današnjeg poraza jasno je kako je završila jedna fantastična era! Jedno iznimno uspješno razdoblje španjolskih čarobnjaka u kojemu su, najprije sa pokojnim Aragonesom, pa onda sa skorašnjim umirovljenikom del Bosqueom, dva puta pokorili kontinent i jednom uzeli naslov svjetskog prvaka. 

Šteta je za takvu veličinu kao što je Vicente del Bosque da se oprašta na ovakav način. Ali Italija je danas jednostavno bila bolja. 

 

Šta reći za drugu današnju utakmicu, a da bude logično? Možda je baš taj Island primjer šta je moguće napraviti trkom, disciplinom i mušketirskim "svi za jednog - jedan za sve" mentalitetom! Ali isto kako nismo Nijemci, nismo ni Islanđani...

A ovih dana bi svi htjeli biti Islanđani! Ovih dana to nije otok na dalekom, hladnom sjeveru, nego je uzavreo kao Mallorca, Hvar i Pag skupa! Slavi se u Reykjaviku, Hafnarfjörduru i svim ostalim gradovima i selima koji svi skupa imaju stanovnika kao Newham, jedan od 33 londonska okruga!

Svi navijači Tri lava u tom okrugu, širom Engleske, baš kao i mi neutralni promatrači smatrali smo taj simpatični Island poraženim nakon što je Rooney već u četvrtoj minuti zabio gol za vodstvo favorita. Iz jedanaesterca, zasluženo dosuđenog. Kao da nismo u ove tri utakmice do sada naučili ništa, a trebali smo. Vikinzi se nikad ne predaju!

Nećemo napominjati koliko skuplja je momčad Engleske, koliko više zarađuju (mislim da sam Rooney u jednom tjednu zaradi više nego svi igrači Islanda zajedno u jednoj godini), niti koliko su veći klubovi u kojima igraju. Ništa to nije bitno kada se ima lavovsko srce! Island je danas dobio milijune novih navijača diljem svijeta i potpuno je zasluženo priredio još jednu senzaciju, najveću na ovom Euru, a možda i u povijesti ovog natjecanja!

Engleska? Navikla na razočaranja, slično kao i mi. Ali ovo je bio udarac teži i od onog kojeg smo im mi priredili na Wembleyu 2007. i tako ih ostavili bez nastupa u Austriji i Švicarskoj.

No oni ionako nisu bitni, bitan je Island, svi ti sonovi danas su zaslužili da sve drugo padne u drugi plan!