Sidebar

18
Čet, Sij

Predvidljiv remi

Typography
U po mnogo čemu čudnoj utakmici Hrvatska i Italija ponovno remizirali. Vuk sit, ovce na broju...

Rijetko kada zažalim što nisam od onih koji svoju strast prema nogometu potvrđuju odlascima u kladionice, no danas je jedan od tih dana. Predvidio sam remi, u razgovoru sa prijateljima tvrdio da će sigurno završiti neriješeno, a ipak danas nisam bogatiji za poneku kunu.

Čudna utakmica u svakom pogledu, ne samo zbog otužno praznih tribina i atmosfere kao na treningu nekog niželigaša. Promašeni jedanaesterac u samom početku, neopravdano poništen zgoditak Italiji nakon kojeg su naši na brzinu izveli kontranapad i poveli, neobičan penal na drugoj strani i "Panenka" kao vrh ludih 35 minuta na poljudskoj ljepotici. Činilo se da ćemo gledati vatromet, a ispala je - kamilica. 

Jer nakon toga uslijedila je dosada koju su tek povremeno prekidali stidljivi pokušaji da se jedna od jedinica na semaforu pretvori u dvojku. Pogotovo zadnjih 15-ak minuta bilo je iščekivanje posljednjeg sučevog zvižduka. Samo su prekršaji i prigovori sucu podsjećali da se ne igra prijateljska utakmica, nego da se "tamo dolje" dvije reprezentacije bore za prvo mjesto u svojoj skupini kvalifikacija za europsko prvenstvo.

Teško je nakon svega bilo šta analizirati, jer - bez da bilo koga optužujem ili insinuiram - imao sam osjećaj kao da su dogovorili novih 1:1, ukupno četvrti put u šest službenih međusobnih susreta. Mi ostali prvi, Talijani zadržali Norvežane na distanci i prošli jedno teško gostovanje neokrznuti. I na kraju svi zadovoljni.

I zbivanja na terenu odvijala su se tako da je ovih 1:1 objektivan i realan rezultat. Nama je pripalo otvaranje, nakon 20-25 minuta smo "zaspali", Azzurri su na stisnuli do kraja prvog poluvremena, a u drugom podjednak broj (polu)šansi.

S obzirom na izostanke u redovima Conteove momčadi, bodom u Splitu zadovoljniji mogu biti oni, mada je na našoj strani ogroman gubitak izostanak Modrića, nešto manje Ćorluke. No, Chiellini, De Rossi, Barzagli, pa dvije prinudne izmjene zbog ozljeda (Buffon, De Silvestri). Kao i u studenom u Milanu, ponovno smo propustili šansu da matiramo plave!

Velika sparina, tužan ambijent, kraj sezone i umor koji je bio prisutan kod svih aktera ove utakmice. Sve su to argumenti, slažem sa sa izbornikom, koji ne dopuštaju bilo kome da se upušta u prevelike kritike, pogotovo nakon rezultata koji nije negativan. Ali, nekoliko "sitnica" ipak treba spomenuti.

Primjerice igru stoperskog para Vida-Schildenfeld, dvojca koji je po reputaciji iza dvojca Ćorluka-Lovren. Dečki su odigrali vrlo dobru partiju i za svoju rolu zaslužuju pohvale. Isto tako i kapetan Srna koji je imao i lošijih razdoblja, ali zbog uloženih napora u oba smjera zaslužuje pozitivnu ocjenu. Isto se ne može reći za lijevog bočnog Pranjića kojeg je Candreva nekoliko puta "ubio u pojam", s tim da treba napomenuti da je većinom ispadao nakon onog pada nakon kojeg se uhvatio za rame. Kovač je to prepoznao, zamijenio ga prije nego li je veznjak Lazia napravio veću štetu, a Vrsaljko je do kraja posao odradio korektno.

Isto se ne može reći za Rebića, i čudi me zašto je igrač koji je cijelu proteklu sezonu bio rezerva (nekad ni to!) u prosječnom njemačkom drugoligašu dobio priliku u jednoj ovakvoj utakmici. 

Vezni red dobiti će pozitivnu ocjenu, uz opasku da su u nekoliko situacija kasnili u povratku u obranu, što gosti srećom nisu iskoristili. Trojac Rakitić-Kovačić-Brozović dobro je parirao Talijanima, s tim da je šteta da smo im dozvolili veći posjed lopte i puno više dodavanja. Tu treba spomenuti i potez Contea koji je vraćanjem Pirla praktički u obranu u fazi otvaranja igre dobio na mirnoći u iznošenju lopte. 

Dolazimo do igre napadača kojima ću prigovoriti jedino što tada nisu odigrali jači presing na zadnju protivničku liniju, onako kako su to radili u Milanu. Pirlo je svaki put imao previše vremena da iznese loptu na 40-ak metara od svog gola i od tu ih distribuira prema svojim suigračima. Perišić ok, Mandžukić isto tako. Promašeni penal niti u jednoj sekundi neću zamjeriti, nego se i tu složiti sa izbornikom: Tko ne puca s bijele točke, taj ne može ni promašiti! 

Na kraju dolazimo do najlošijeg našeg igrača, ni krivog ni dužnog u toj ulozi, Ivice Olića. Nakon svake utakmice trubim da Ola na krilu može igrati samo u krajnjem slučaju nužde, a ne vjerujem da samo danas bili u toj situaciji. Ni u HSV-u na toj poziciji nije bio primjetan, no u borbi za ostanak tražila se borbenost, trka, a od Olića ćete to uvijek dobiti. Kada trebate igru, tražite gol, on je na lijevom krilu igrač manje! 

"Standardiziranje" sustava, prepoznatljiva formacija, sve je to u redu. Ali šteta je takvog igrača žrtvovati zbog sustava. Bolje bi bilo da je ostao na klupi i na umorne Talijane ušao posljednjih pola sata. Kao napadač! 

Reprezentativnom sezonom koja je iza nas moramo biti prezadovoljni. Iz šest utakmica imamo 14 bodova, samo smo protiv najjačeg protivnika iz skupine dva puta gubili bodove. Naš brod sigurno plovi prema Francuskoj. Ako nam u nju dozvole otići. 

Nažalost, ne mogu pobjeći od komentara na ovaj degutantan čin koji će nas opet "proslaviti" u svijetu. 

Nikada se neću odreći "Za dom spremni", niti je to za mene ustaški poklič kako su danas pisali mnogi naši portali. Ali kukasti križ? Kome? Koga se time slavi, a koga provocira? Šta je taj kretenski um koji je osmislio ovu "divnu" kreaciju želio postići? 

I to u gradu kojeg je taj režim gurnuo u zagrljaj Italiji, današnjem protivniku...