Sidebar

19
Uto, Lip

Ponos ne dam(o)!

Hrvatska reprezentacija
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Samo u Hrvatskoj je moguće da svi mi plaćamo čovjeku koji će nas, valjda u znak zahvalnosti što smo toliko glupi, blatiti i gaziti po svemu što nam je sveto. UEFA je objavila kako će se utakmica Hrvatska - Italija igrati bez gledatelja, i to ni više ni manje nego - zbog rasizma! Pokojni Stjepan Spajić bi rekao: Živio rođo!

Nakon dvoboja sa Norveškom svi igrači su spominjali pozitivno ozračje, pohvalno se izrazili o ponašanju gledatelja, a čak je i delegat UEFA-e navodno u svom izvještaju u redak u kojem se ocijenjuje organizacija utakmice napisao: „Excellent“ – odlično iliti izvrsno.

Mi navijači koji se sjećamo nešto vatrenijih vremena, a pričao sam o toj utakmici sa nekoliko njih, redom smo se složili da je atmosfera bila više kazališna nego nogometna, ali i da „Hvala Bogu nije bilo niti najmanjeg izgreda“.

Kojeg crnog vraga je onda vidio i čuo gospodin Zoran Stevanović, neumorni odgojitelj hrvatskog (nogometnog) puka, čovjek koji je uoči utakmice sa Islandom 2013. godine dao ukloniti transparent „Zapamtite Vukovar“ kojim su navijači željeli obilježiti godišnjicu tragedije tog grada? Koji je na kontinentalnom prvenstvu 2012. godine pokušao ishoditi zabranu izvođenja pjesme "Lijepa li si", posebno omiljene među navijačima, jer je po njemu njen izvođač fašist. 

U zemlji kao što je Hrvatska, odvajkada podijeljenoj, a zahvaljujući raznim Milanovićima, Jovanovićima i Opačićima danas više nego ikada, nije teško razlučiti kojem taboru gospodin Stevanović pripada. U zemlji kao što je današnja Hrvatska nije začudno da je točna definicija tolerancije, za koju se dotični Stevan i slični zalažu, samo ona koju su oni sebi skrojili u svojim glavama. Da je antifašizam samo borba plemenitih partizana protiv zlih ustaša (ne daj Bože ove prve na bilo kakav način spomenuti u negativnom kontekstu). Ne čudi me, pa čak ni ne ljuti, što takvi likovi i u jednoj prekrasnoj skladbi poput "Lijepa li si" vide "ustaške zmije" (pozdrav i, hvala Bogu bivšem, predsjedniku Josipoviću). 

Ono što je mene ponovno razočaralo jest reakcija. "Skidajte transparent 'Zapamtite Vukovar'" reče nekakav izaslanik FIFA-e koji o povijesti ove zemlje zna manje nego ja o povijesti Inuita na Grenlandu, a mi se potulišmo i zapravo pljunušmo na grob svake žrtve koja je raznim Stevanovićima i Jovanovićima omogućila da se na račun njenih građana sprdaju sa ovom državom i slobodno njome šetaju, borivši se upravo protiv fašizma, diktatoru i agresije.  "Kaznit ćemo vašeg igrača zbog dvije riječi" reče neki činovnik u Zürichu, a mi se potrudišmo što jače klimnuti glavom u znak odobrenja i otvorišmo natječaj tko će više kritizirati tog "Australca". Ne boli me što među nama ima na stotine izdajnika, i na njih smo kroz našu historiju naviknuli, nego što mi ostali savijamo kičmu i ne činimo ništa da bi zaštitili naše interese, naše svetinje, žrtvu naše braće, očeva, djedova.

Uostalom, da znamo cijeniti svoje heroje, oni ne bi morali mjesecima protestirati po šatorima! Ma šta god tko mislio o njihovim zahtjevima... 

Ja stvarno prezirem politiku, ne volim se razbacivati niti povijesnim podacima, tako da neću pametovati od kada se koristi poklič zbog kojeg smo pribijeni na stup srama zahvaljujući judama kojma je puno draži "region", jer "domovinu" nikada nisu željeli. Već sam nakon izricanja Josipu Šimuniću pisao zapravo o istoj stvari, a evo čini se kako mi još uvijek nismo naučili što znači obraniti svoje. Kao što to znaju drugi. 

  

Lijevo je službena zastava predsjednika Finske, desno zastava škole ratnog zrakoplovstva Finske. Ne 1943., ne 1945., to je njihova zastava danas! Za razliku od nas, Fince ne zanima što će svijet vidjeti u njihovim simbolima, Finci neće mijenjati svoje znakovlje zato što oni nekoga možda asociraju na nacizam, fašizam i drugi svjetski rat. Da je "Za dom spremni" stari finski poklič, sigurno bi ga znali zaštititi od raznoraznih spodoba.

Kako nekima nije jasno da svijet nije nastao sa Avnojem ili 10. travnja 1941., niti je prestao postojati raspadom Jugoslavije ili smrti dragog antifašističkog heroja druga Tita? Zašto im je tako teško prihvatiti da meni, kada čujem "Za dom spremni", ni na kraj pameti nisu Židovi, logori, stradanje bilo koga ili čega osim moga naroda i njegove borbe za slobodu početkom devedesetih? Ja uzvikivanjem tih riječi nikoga ne želim uvrijediti, nego (ako sam na tribinama) motivirati svoje ljubimce da daju sve od sebe, da budu poput momaka (i djevojaka) koji su me prije dvadeset i kusur godina branili od zla, između ostalog koristeći i taj poklič. Ja ću svog sina učiti da s ponosom izgovara "Za dom spremni", u znak sjećanja na sve one koji su dali život za zemlju kojoj sa jednakim ponosom pjevam "Lijepa li si", kao što su (hvala Bogu da ima i takvih) njihovi roditelji učili djecu koja su to skandirala na utakmici mlade reprezentacije u Vinkovcima protiv Engleske prije nekoliko mjeseci.

Makar je dodatno teško prihvatiti utakmicu bez gledatelja baš onda kada je ona trebala, a čini se i da hoće, odigrana u Splitu, ni to mi nije toliko važno. I bez podrške navijača smo u ovom trenutku jači od Talijana, a čak i da izgubimo to neće utjecati na plasman na europsko prvenstvo. Ali nadam se da će se napokon naći pametna glava koja će stati u obranu svih nas koji smo uzorno bodrili naše Vatrene na putu do pobjede protiv Norveške i napokon stati na kraj smiješnim prozivanjima za rasizam. Jer da sam rasist, teško bih bodrio momčad u kojoj su igrači sa drugačijim porijeklom, druge vjere, a donedavno i druge rase. 

A i da nas kazne sa još sto utakmica, ja svoj ponos ne dam, i zato: 

Za dom - spremni!