Sidebar

19
Pon, Velj

Po tri boda za mirno ljeto

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Reprezentativna sezona do sada je odlična, ali ako protiv Škotske na konto ne sjednu nova tri boda, to bi itekako pokvarilo ocjenu...

 

Prisjetit ću se opet one poznate uzrečice „sreća prati hrabre“. Ako išta možemo i moramo priznati našem izborniku, onda je to da je do sada u svakoj utakmici bio hrabar. Od prvog, srećom pokusnog dvoboja protiv Švicarske, pa do Walesa, Igor Štimac je iznenađujućim potezima natjerao sreću da se prikloni Vatrenima i gurne nas na prvo mjesto ljestvice u našoj skupini skupa sa Belgijom.

Poznato je da sreću ne treba previše izazivati, ili narodskim riječnikom: sreća je kurva. Okrene ti leđa onda kada najmanje očekuješ. Nadam se da nije došao taj dan, jer Škoti su u ovom momentu reprezentacija koju Hrvatska mora dobiti, ali isto tako i momčad koja je još uvijek u stanju pomrsiti račune bilo kome.

Nisu mi se stoga svidjele najave o poboljšanju gol razlike. Sve i da tako misliš, ne smiješ to izreći, to je samo voda na mlin protivnika. Srećom, bilo je i onih drugih, razumnijih poruka. O respektu prema protivniku, o neugodnoj tradiciji i tri susreta između kockastih i modrih koja su završila bez pobjednika. Nikada nisam bio niti ću biti preveliki fan tih statistika, vraćanja u povijest i izvlačenja ovih ili onih rezultata iz prošlosti, mada ponekad i u tim podacima ima „nešto“. Primjerice u slučaju Italije i Njemačke koja Azzure nikada nije pobijedila na velikim natjecanjima.

I u slučaju Škotske i Hrvatske se možda može pronaći „to nešto“. Srce. Nije uzalud jedan od nadimaka gostiju sa sjevera otoka „Bravehearts“ – hrabro srce. Nikada „Tartan Army“ nije igrao nogomet koji je plijenio ljepotom, ali i u porazima i u pobjedama uvijek su igrali krajnje požrtvovno, ostavljajući zadnji atom snage na terenu. To je momčad koja je snažna, koja se zna braniti, koja može zaprijetiti, i kao takva može biti nagazna mina našim ambicijama da se u Brazil plasiramo direktno. Takve ekipe nam ne leže, nama su draži protivnici oni koji se žele nadigravati.

Već dugi niz godina reprezentacija koju danas vodi karizmatični Gordon Strachan u slobodnom je padu. Završnicu svjetskog prvenstva nisu vidjeli još od „naše“ Francuske 1998., a zadnje europsko igrali su dvije godine ranije u susjednoj Engleskoj. Rezultati u kvalifikacijama u tom razdoblju sve su lošiji. Za EP 2000. i 2004. Godine ispadali su tek u dodatnim kvalifikacijama (protiv Engleske i Nizozemske), a ove godine su bili prva europska momčad koja je izgubila svaku šansu za plasman u Brazil. Naravno da je i atmosfera ogledalo rezultata, pa su od ove utakmice i nastupa za svoju zemlju bitniji privatni termini (vjenčanja), a neki igrači otkazali su zbog, prema medijima u Glasgowu i Edinburghu, sumnjivih ozljeda.

Sastav koji će Strachan izvesti na teren stoga je gotovo ne moguće predvidjeti, ali svim problemima i izostancima unatoč jedno je sigurno – nošeni podrškom oko 2000 navijača sigurno će dati sve od sebe da u Zagrebu ostvare što bolji rezultat, po mogućnosti uzmu skalp velikom protivniku.

Sa Hrvatske strane takvih problema nema. Izostanci su uzrokovani kartonima (Modrić i Ćorluka), rezultati i atmosfera odlični. Brine jedino spomenuta tradicija, ali i termin utakmice. Lipanj nikada nismo voljeli, sjetimo se samo mučenja protiv Gruzije u Splitu u kvalifikacijama za EURO 2012, nesretnog remija protiv Ukrajine koji nas je koštao Južne Afrike, ili doduše bezbolnog remija protiv Rusije u kampanji za EURO 2008. Ni taj podatak ne čudi, s pravom izbornik kuka zbog činjenice da su neki nogometaši sezonu završili prije tri tjedna, a neki prije tri dana.

Kao i obično pred ovakve utakmice, ponudit ću svoj sastav, nazovimo ga željeni sastav. I uvijek, pa tako i sada, ograđivam se i napominjem kako je izbornik taj koji je osjetio kako momčad „diše“, koji pojedinac je u ovom trenutku psihički i fizički spremniji, tako da je ovaj moj sastav sastavljen isključivo prema formi igrača u posljednjim utakmicama kao i protivniku koji je pred nama.

Umjesto Ćorluke na poziciji stopera Vida. Domagoj je od samog prelaska u Dynamo Kijev prigrabio mjesto prvotimca i pružio je nekoliko odličnih partija u dresu Ukrajinskog velikana. Za tu poziciju mogao bi konkurirati i Schildenfeld koji je u PAOK-u također standardan i dobar, ali kako se Šimunić i Vida odlično poznaju iz zajedničkih dana u zagrebačkom Dinamu, Slavonac je dobio prednost. Ostatak obrambene četvorke (odnosno petorke) je onaj na koji smo u posljednjih nekoliko utakmica navikli.

Najveća enigma je koga će Štimac postaviti umjesto Modrića u veznom redu. Kako je Kranjčar van forme i ritma, ostaju Ademi, Sammir, Vukojević i Kovačić. Meni osobno izbor su Kovačić i Ademi. Prvi je bio jedna od rijetkih svijetlih točaka blijedog Intera u proljetnom dijelu prvenstva, a Šibenčanin odigrao sjajnu sezonu u dresu Dinama. Zadnji vezni koji je vrlo dobar u duelima, ali sa boljim pregledom igre od Vukojevića, pa sam mu zbog toga dao prednost, jer protivnik koji je pred nama iziskuje što više imaginacije u napadačkim akcijama. Lijevo Perišić, pred kraj sezone odličan u Wolfsburgu, a desno Rakitić kojeg smo u dresu reprezentacije navikli gledati na tom mjestu.

Napad predvode Olić i Mandžukić, što nije potrebno podrobnije objašnavati.

Izbornik će se vjerojatno odlučiti za Sammira, svog ljubimca i čovjeka koji uživa apsolutno povjerenje našeg stručnog stožera. Pred ovakvu utakmicu neću sipati zločeste komentare, moj stav u vezi sa „Filhom“ se zna. Ne bi me iznenadilo da, kao sa Radoševićem u Bruxellesu ili Kovačićem protiv Srbije, i sutra doživimo šok kada pročitamo ime Milić ili možda čak Halilović u početnom sastavu.

Igor Štimac je pobrao mnoge komplimente jer je „približio Vatrene navijačima“. Apsolutno podržavam akcije kakav je bio otvoreni trening u Veslačkoj pred utakmicu sa Srbijom ili gostovanje u Mostaru. No, Hrvatsku nogometnu reprezentaciju ne treba približavati navijačima. I u najtežim, trenucima najvećih razočaranja, Vatreni su imali podršku i bili mezimci nacije.

Stoga sam jako razočaran najavama kako stadion neće biti niti polupun. Nadam se da će se prognozeri prevariti i da podaci o dosad prodanim ulaznicama nisu pokazatelj, te da će Hrvati karte kupovati onako kako su navikli: na šalterima stadiona tokom sutrašnjeg dana.

Međutim, nisam optimist po tom pitanju i mislim da ćemo se još jednom osramotiti pred svijetom. Četvrta reprezentacija svijeta neće biti u stanju skupiti više od 20-ak tisuća ljudi, ako i toliko. No, to nije tihi protest protiv igrača (i/ili stručnog stožera), nego saveza. Neka razmisle i o cijenama ulaznica, ali posebno o odnosu prema navijačima. Kako je rekao jedan dobar prijatelj: „Možda jesmo ludi, ali nismo glupi!“ Na igrače se posjeta nadam se neće odraziti, i protiv Makedonije su imali poluprazan stadion (također uz astronomske cijene ulaznica), pa su izborili pobjedu. Doslovce izborili.

Što se mene tiče, nemam ništa protiv ni da sutra bude tako. Ne moramo na Škotima popravljati gol razliku.