Sidebar

24
Ned, Lip

Nezadovoljni bodom!

Hrvatska reprezentacija
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Koliko god me netko pokušao uvjeriti kako je remi najrealniji ishod, ne mogu se oteti dojmu da smo večeras na Meazzi izgubili dva boda!

Mrzio sam samoga sebe u toj 11. minuti jer sam bio zloguki gavran i u najavi utakmice praktički predvidio kako će Italija igrati, i kako bi to moglo završiti. Podsjećam, između ostaloga napisao sam: Squadra Azzurra je jedna od rijetkih reprezentacija koje mogu odigrati negledljivo loše, a pobijediti!

Srećom, pobijediti nisu uspjeli, ali moj osobni dojam je da su Vatreni ovu utakmicu večeras morali dobiti! Na stranu sad statistika, a ona je "Barcelonska" ili ako vam je draže "Bayernovska". U korist Hrvatske. 60:40 % u posjedu lopte, 5:0 u udarcima iz kuta, 42:28 napadačkih akcija, 7:2 u udarcima u okvir gola, 483:264 uspješnih dodavanja!

Kako onda remi može biti najrealniji ishod?

Hrvatska je bila aktivnija momčad, ali i dovoljno pametna da ne dozvoli protivniku prave prilike iz kontri, a Talijani su upravo to čekali. Lagao bih kada bih rekao da su me iznenadili, iako je zapravo tužno da se četverostruki svjetski prvak na svom terenu povuče sa deset igrača na svoju polovicu i čeka grešku protivnika. Zapravo, to je ujedno i kompliment našoj momčadi.

Sada je lako razglabati da li bi bilo bolje da smo preuzeli više rizika, da smo se ranije otvorili i tražili taj drugi gol. Zaista je bilo teško procijeniti da li su Azzurri u "knock-downu" ili su ranjeni lav koji je takav najopasniji. Gledajući činjenicu da smo preko Perišića par minuta prije kraja imali priliku za šah-mat bliže sam ovoj prvoj opciji. Ali, da smo krenuli ofenzivnije pa primili gol, priznajem - prvi bih kritizirao izbornika zbog takve odluke. 

Zato ga danas neću previše kritizirati, jer puno je više razloga za pohvale nego za prigovore. Čak i ta formacija, tih famoznih 4-2-3-1 imaju nekakvu logiku kada znamo da Italija igra sa tri stopera, pa se preko krila može stvoriti višak. Uostalom, iz jedne takve situacije smo postigli i gol. Hvala Bogu, Perišić je igrao na svojoj, lijevoj strani. 

Ipak, izbornik se mora pozabaviti pitanjem zašto nam nominalno najbolji strijelac nakon četiri utakmice još uvijek nema postignutog gola, a bogme ni prave šanse za postizanje gola, kao i zbog čega Olić u Wolfsburgu maltene briljira, a u reprezentaciji već nekoliko utakmica ne pruža onoliko koliko može. Ako već želi forsirati ovaj sustav, onda mora pronaći pandan Perišiću za desno krilo, i mora pronaći način da Mandžukić više dođe do izražaja.

Mada sam prihvatio tih 4-2-3-1 za ovu utakmicu, i dalje smatram da bi mi i danas bili još opasniji da smo zaigrali sa dva prava napadača. Pogotovo mi je nejasno koju je ulogu trebao odglumiti Kramarić kojeg sam više primjetio u našoj polovici nego pred golom Buffona.

Sve ostalo je za pohvalu. Igra obrane, unatoč povremenim pogreškama, bila je na razini. Niti Immobile, kao ni Zaza, El Shaarawy odnosno Pelle nisu zaradili visoke ocjene, bar ne u napadačkom dijelu. Stoperski par Ćorluka - Vida očito funkcionira bolje nego Ćorluka - Lovren, i koliko god cijenio nogometaša Liverpoola, mislim da su njih dva nakon ove četiri utakmice u prednosti. Pranjić je još uvijek više nego solidno rješenje za lijevog bočnog, mada se mora priznati da sam ne može nositi breme te pozicije, nego mu je potrebna pomoć Perišića. Srna je desno još jednom začepio usta kritičarima, iako bih i ja volio da testiramo Vrsaljka (i Jedvaja!) na toj poziciji u dogledno vrijeme.

Posebni komplimenti idu mom "miljeniku" Marcelu Brozoviću. On se i otkrivao i pokrivao, trčao i naprijed i nazad, u ovom izdanju i ja ga vidim kao reprezentativca. Samo neka konzervira formu i potvrdi je u utakmicama Dinama. Ne u HNL, nego u Europi!

Prvi dio kvalifikacija, makar još nismo na polovici, odradili smo odlično, pogotovo kad se sjetimo kako smo ih počeli, i kakve su prognoze bile nakon nastupa u Brazilu. Ali, sa njima sam se već obračunao. Slažem se sa izbornikom da bi svi mi na startu kvalifikacija potpisali 10 bodova nakon četiri utakmice.

Ali, i to je zapravo još jedan kompliment našoj ekipi, smatram da smo danas trebali osvojiti dvanaesti, ne deseti bod!  

 

O onoj drugoj, tužnijoj i ružnijoj strani ove milanske večeri najradije ne bih pisao. Zar je moguće da smo na istoj razini kao Albanci, Srbi ili Rumunji? Uz sav respekt prema onim "normalnim" pripadnicima spomenutih nacija. Zar je moguće da ti ljudi koji su bacili veliku ljagu na jedino što u našem nogometu valja, a to je reprezentacija, ne shvaćaju da takvim potezima ni na koji način ne pomažu borbi za "svoju stvar", i samo navlače bijes "neutralnih" promatrača nogometnih zbivanja u Hrvatskoj? I za kraj, najvažnije: Kako nisu svjesni da najviše štete onima koji su zapravo najmanje krivi, a to su nogometaši? 

Sada će se javiti znani i neznani, svi će imati svoju Vegetu za ovu problematiku. Državna televizija će imati najmanje jednu emisiju u koju će pozvati kojekakve psihologe i psihijatre, a portali, napose oni kojima ionako smeta sve hrvatsko i koji su nekad na svojoj naslovnici imali hrvatsku trobojnicu sa svastikom u sredini, će se natjecati tko će više ocrniti "rasu" navijač.

O ovom problemu sam već jednom pisao, nakon uvođenja famoznih vaučera u Hrvatskoj ligi, a evo da budem toliko bahat i preporučim ga sada. Pročitajte i sami zaključite koliko je od onoga što je predloženo kao prvi korak ka "pomirenju" napravljeno. I koliko problema je u "močvari" riješeno. 

Ono što mi također jako smeta je, a ovdje posebno pozdravljam gospodina Ćosića, komentatora koji od pustih uputa "odozgo" više ne zna ni šta je "zabranjeno" navijati, jest da se nitko (bar za sada) nije sjetio pohvaliti i zahvaliti 10-ak tisuća navijača koji su prevalili većinom golem put da bi podržali reprezentaciju. Zapaljeno je koliko, 20-ak baklji, što znači da ih je zapalilo i bacilo 20-ak ljudi. Zašto se nitko nije sjetio spomenuti ostalih valjda 9980 koji su u većini utakmice nadglasali pet-šest puta brojnije domaćine? 

I još jednom: Nema opravdanja niti isprike za ekscese ovog tipa, ali - počnimo problem huligana riješavati u uredima većine hrvatskih prvoligaša, sudačke udruge, vrha saveza. Kada očistimo taj dio, uvjeren sam da će se ostalo očistiti samo od sebe.