Sidebar

25
Uto, Ruj

Na sjeveru popraviti dojam (i bodovni saldo)

Typography
Kako to brzo ide u RH... Evo kažu kako je utakmica u Oslu "posljednja prilika" za izbornika, da u slučaju poraza ostaje bez posla! Na stranu što nakon ove imamo još dvije utakmice - nije li kontraproduktivno reprezentaciju takvim tonovima ispratiti na teško gostovanje?

Taktičnost nikada nije bila odlika prosječnog Hrvata, pogotovo novinara. Lešinari samo čekaju žrtvu pa da iskoriste njegovu nevolju i nazdrave si međusobno čašicom krvi. Strpljenje i dalekovidnost nikada nisu bile odlike onih koji vode naše klubove i savez, pa ne čude najave kako bi u slučaju poraza put prema Francuskoj mogao nastaviti netko drugi (možda Kruno Jurčić?), dok bi ovog iritantnog Švabu poslali u Salzburg, ili još dalje prema zapadu, da "tamo njima drži predavanja..."

Možemo prema Niki Kovaču imati ove ili one osjećaje. Svjestan sam da su neki razočarani njegovim načinom vođenja nacionalne momčadi, a još više načinom ophođenja sa gore spomenutim strvinarima. Mnogi mu još nisu oprostili Brazil, a iako ga ovaj često javno proziva, reprezentacija u posljednjih nekoliko godina nije imala manje igrača iz Dinama u svojim redovima, mnogi ga vide kao Mamićeva pijuna. Kumstvo sa Zoranom tada postaje glavni argument.

Brazil je posebna priča. Ali, do Brazila je trebalo doći! Trebalo je pokupiti krhotine koje mu je ostavio Igor Štimac, pokazati cojones i preuzeti Vatrene u trenutku kada nam je i Škotska bila poput Argentine sa Messijem u najboljoj formi. I izbaciti Island. Sa igračem manje u većem dijelu druge utakmice. A svi oni pametnjakovići koji su donedavno tvrdili kako bi to uspjela i ekipa bez trenera najkasnije sada znaju ono što sam im pokušao "objasniti" i tada: da je taj Island itekako respektabilno društvo!

Ma, lako je meni za sve te budalaše. Njihove promjene raspoloženja i mišljenja niti me čude, niti me živciraju. Mene nerviraju reakcije običnog puka koji kao da jedva čeka da odglumi cezara i ispruži palac prema dolje. A zbog čega? Remija u Azerbajdžanu? 

Ako smo čovjeku dali povjerenje nakon Brazila, a on to povjerenje opravdao i do dana današnjeg nije izgubio niti jednu utakmicu, izuzev nevažne prijateljske, i to u Londonu sa drugom postavom protiv viceprvaka svijeta, zašto bi sada to povjerenje bilo upitno? U godinu i dva-tri mjeseca odigrali smo jednu jedinu utakmicu koja je bila razočaravajuća, ne nastupom i igrom, nego efikasnošću i krajnjim ishodom, i to je dovoljno da nekadašnjeg kapetana počastimo vritnjakom?

Ne znam za vas, ali meni to nije niti normalno, a bogami ni moralno!

Nije mi normalno da smo na jednu tako važnu utakmicu, iako ne odlučujuću, momčad ispratili kao na klanje, uz samo jedno pitanje: Da li će nakon nje kormilar biti isti čovjek? Dopiru ti glasovi i do stručnog stožera, ali i do igrača. A to itekako remeti mir i koncentraciju. Samo objašnjenja radi, Hrvatska i u slučaju poraza u Oslu i dalje sve ima u svojim rukama. Istina, pali bi na treće mjesto, ali s obzirom da Italija i Norveška još moraju igrati međusobno (u posljednjem kolu) sa dvije pobjede protiv Bugarske i Malte Vatreni bi bili najmanje drugi. 

Al' fućkaš to. Neće netko sad o tome pisati, jer to je nešto pozitivno. Bolje pisati o Kovačevim greškama. Kako je morao mijenjati Mandžukića, na primjer. A kladim se da bi, da je to napravio, isti ti likovi vrištali kako se takvog igrača čeka jer i u zadnjoj minuti može postići pobjedonosni gol. 

No dobro, dosta o tome. Idemo vidjeti šta nas otprilike sutra čeka na Ullevaal stadionu u glavnom gradu Norveške. 

Do jučer je bilo prodano preko 22.000 ulaznica, stoga možemo očekivati do vrha ispunjene tribine i vrlo dobru atmosferu. Ne onu "južnjačku", napaljenu, ali glasnu i pozitivnu. Isto tako, čeka nas protivnik koji se, ajmo malo pretjerivati, "ustao iz mrtvih". Norvežani su kvalifikacije počeli domaćim porazom od Italije, a nakon što smo ih na Maksimiru svladali mi, Prosinečki je sa svojim Azerima izborio remi u lipnju. Činilo se kako će skandinavci ispasti iz utrke za izravan plasman, posebno jer ih je u četvrtak čekalo gostovanje kod Bugarske. 

No, naš posrtaj u Bakuu i njihova minimalna pobjeda u Sofiji doveli su do toga da bi sa nova tri boda mogli preskočiti Hrvatsku i zasjesti na drugu poziciju skupine H. Bar privremeno. Inače, strijelac tog pogotka na stadionu Vasila Levskog prije nekoliko dana bio je Moldeov branič Forren nakon prekida. 

Iako su ih rezultatski uvjerljivo svladali Talijani u prvom kolu, a još teže su nastradali u Zagrebu u ožujku, Norvešku ni u ovim, a ni u prošlim kvalifikacijama nitko nije rasturio! Evo, još u nečemu se slažem sa našim izbornikom, jer izuzev pobjede i sjajne efikasnosti - za razliku od Bakua - mi u toj prvoj utakmici ničim nismo "razvalili" momčad Per-Mathiasa Høgmoa. Najuvjerljiviji poraz doživjeli su u prošlim kvalifikacijama kod naših susjeda Slovenaca kada su izgubili 0:3. Sve prije i poslije toga su "knap" utakmice. 

Radi se dakle o klasičnoj "radnoj" momčadi koju krasi disciplina i momčadski duh. Zapravo, imali smo nedavno prilike gledati Molde i Stromsgodset. To je to, samo na većem nivou, sa nekoliko vrlo dobrih igrača koji igraju u inozemstvu. Neke smo imali prilike upoznati proljetos na Maksimiru, a neki su važnije uloge preuzeli nakon tog poraza.

Primjerice u vrhu napada gdje je stasiti Söderlund izgurao Elyounoussija koji je bio praktički nedodirljiv prije Zagreba. U ligi je napadač Rosenborga najbolji strijelac, dok u reprezentaciji više ima ulogu "čuvara lopte" i "odlagača" za igrače iz drugog plana. Tamo će gotovo sigurno biti Henriksen, igrač koji je odlično započeo novu sezonu u dresu AZ Alkmaara, a ne mlada zvijezda i član Realove B momčadi Martin Odegaard koji je bio starter u Zagrebu.

Zanimljivo je i da je u Sofiji igrač Borussije iz M'gladbacha Nordtveit bio na klupi, a Hovland koji nastupa u drugoj njemačkoj ligi, i to za Nürnberg, započeo utakmicu uz neprikosnovenog Forrena. Svoju poziciju u obrani izgubio je Moldeov Linnes, kapetan Hogli je u Sofiji bio na lijevom, a Elabdellaoui (Olympiakos) na desnom boku. S obzirom da je to izgledalo dosta dobro, tu četvorku treba očekivati i sutra. 

Taktika se nije puno mijenjala u odnosu na zagrebačku utakmicu. Tek je Høgmo protiv Azerbajdžana eksperimentirao sa dva napadača, no i njegovu oštricu otupila je dobra obrambena igra ekipe Roberta Prosinečkog. Istu formaciju norveški strateg je odabrao u prijateljskoj utakmici protiv Švedske u lipnju. Ipak, danas Norvešku očekujem u 4-4-1-1 sustavu, sa dva čvrsta bloka ispred svog gola, sa većom koncentracijom na obranu i pokušaj brzih kontri, odnosno izbijanja lopti koje bi onda trebao ukrotiti Söderlund. 

Hrvatska? Unatoč Bakuu i svim nedaćama koje su nas zbog njega snašle, ona je opet favorit. U redovima protivnika nisu "jazavci", to su redom igrači sa imenom i prezimenom, iz respektabilnih europskih klubova. Ali, pod uvjetom da nam pred golom Nylanda ne popuste živci kao prije tri dana ispred Agaeva, Vatreni su kvalitetnija momčad od Vikinga! 

Vraća se Srna čiji izostanak se igrački možda nije primjetio, ali nedostajao je kao lider, kao onaj koji će podići glas kada zatreba, a da će taj glas ostatak ekipe i čuti. Neće biti Kovačića, a to je šteta u slučaju da nam zatreba promjena ritma s klupe. 

Opet ću napomenuti da bih pozdravio sustav sa dvojicom napadača, ma kako se oni zvali, ali vjerojatno ga neću dočekati. Zato mislim da će naš sastav biti ovakav: Subašić - Srna, Ćorluka, Vida, Pranjić - Brozović, Modrić - Pjaca, Rakitić, Perišić - Mandžukić. 

Možda bi izbornik mogao razmisliti o Vrsaljku na lijevom boku, možda i o "žrtvovanju" Brozovića za tog drugog napadača (Olić?), ali od puno veće važnosti je da oni koji istrče na travnjak Ullevaal stadiona budu svjesni važnosti utakmice, kao i činjenice da mi (hvala Bogu) nismo Italija. Mi nećemo "već nekako" (makar rukom) "uvaliti" gol koji će nam donijeti pobjedu, nego se za nju moramo izboriti. Časnim i poštenim pristupom, bez onog famoznog "lako ćemo". 

A sutra nakon pobjede, uz sjajnu rolu i gol-dva Marija Mandžukića, sa guštom ću još jednom "oprati" sve one imbecile sa raznih portala poput indexa koji su ovaj dvoboj sveli na pitanje da li je to zadnji Kovačev na klupi Hrvatske!