Sidebar

15
Sri, Kol

Drugačija, londonska Hrvatska?

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Naša reprezentacija je u utakmici protiv Južne Koreje ostvarila uvjerljivu pobjedu. Koliko ona zapravo znači pred nastavak kvalifikacija? 

U biti nisam htio pisati ništa o ovoj utakmici. Razlog je vrlo jednostavan: nikada prijateljskim utakmicama, bilo klupskim, bilo reprezentativnim nisam pridavao posebnu važnost. Posebno ne ovima u kojima se igrači okupe na 24 sata, odrade jedan lagani trening i odigraju utakmicu tako da se što manje potroše i ne daj Bože ozlijede pred nastavak sezone. 

Međutim, danas sam u mailbox dobio jednu zanimljivu poruku koja glasi: "Šta je prijatelju, kad Hrvatska pobijedi onda se ne javljaš. Niti da čestitaš Štimcu i igračima!" Dragi Igore, hvala ti na mailu, evo od srca ti čestitam. Haha. Dobro, možda i nije toliko smiješno.

Sad ozbiljno. Hvala nepotpisanom čitatelju na kritici. Pohvale gode i rado ću se pohvaliti da ih dobivam puno češće od kritika, ali kritike motiviraju.

Nije mi namjera opravdavati se, ali spomenuti čitatelj je malo pobrkao lončiće. Bar na Lopti nikad nećete pročitati neki pljuvački tekst, neku "senzaciju" smišljenu samo zato što je netko simpatičan ili antipatičan. Ono što ja ovdje pokušavam je iz kuta običnog gledatelja pružiti analizu određenih poteza, utakmica, događaja na terenu ili izvan njega. Isto tako je i sa našim izbornikom.

Podsjećam, i prije nego što je službeno postavljen na izborničku funkciju, u tekstu "Kakva budućnost čeka Hrvatsku nogometnu reprezentaciju" napisao sam sljedeće:  

"Ne, nisam a priori protiv Igora Štimca. Kao igrač je bio lider, na terenu je bio, a kažu da je i u privatnom životu fakin, što također nije loše za ovaj posao... Niti to što nema trenerskih uspjeha ne mora biti uteg, jer izbornički posao je drugačiji od trenerskog u klubu. Možda se pokaže da je upravo to ono što mu leži, da će nakon uspješne igračke karijere pronaći svoj poziv u treniranju nacionalne selekcije."

Kasnije sam nakon svake utakmice čestitao na svim bodovima, na svim dobrim potezima. 

Ne, nije ovo moje "pomirenje" sa Igorom Štimcem. Nisam "promijenio strane" i zbog deset bodova i pobjede protiv Koreje objesio sliku našeg nekadašnjeg reprezentativnog stopera iznad kreveta. Ostajem kod svega izrečenog u spomenutom tekstu iz lipnja prošle godine, i dalje njegov izbor za izbornika držim jadnim nakon svega šta je se događalo sa njim i ljudima koji su mu danas nadređeni (vidi članak "Pomirili se Izrael i Iran"), ostajem i kod mišljenja oko pozivnice Sammiru napisanog u rujnu. Ne iz antipatije prema I.Š. nego što sam, kako skromno mislim, u spomenutim tekstovima iznio činjenice. 

Oduljio se uvod, a da nisam replicirao Igoru, pardon - čitatelju sa početka teksta: kada na Lopti pronađeš analizu utakmice protiv Švicarske iz kolovoza prošle godine, onda će ti kritika biti na mjestu. Pronaći ćeš samo par pomirljivih crtica u ovom članku

Isto kao što sam napisao tada, tvrdim i sada - prijateljske utakmice ne znače gotovo ništa. Lijepo ih je dobiti, pravom sportašu i navijaču stalo je pobijediti i u trening-utakmici, i na haklu sa prijateljima, i na playstationu. Ali, nakon Švicarske nisam padao u depresiju, kao što ni sada ne skačem od oduševljenja. 

Priznajem da se u londonskih 90 minuta imalo dosta toga lijepog za vidjeti, jer Korejci nisu drugorazredna reprezentacija, nego momčad koja je redoviti sudionik završnica svjetskih prvenstava i koja bi vjerojatno u bilo kojoj europskoj kvalifikacijskoj skupini bila u borbi za plasman na SP. 

Lijepo je i to što smo ionako uplašenim Srbima poslali jedno dodatno upozorenje. Uplašenim? Kako drugačije protumačiti izjave Siniše Mihajlovića koje smo imali prilike čitati zadnjih dana u medijima? I na ovom mjestu ću pohvaliti odgovor našeg izbornika: Hrvatska je zaslužila svih dvanaest bodova! Iako ne smijemo zaboraviti mučenje protiv Makedonije u Zagrebu. Oni se hrabre jer su svjesni šta ih čeka na Maksimiru. Pritom ne mislim na huk sa tribina koji će im odsjeći noge i kojeg jedva čekam osjetiti, nego znaju da ih s druge strane čeka fantastična škvadra, nogometna sila, jednostavno objašnjeno - bolja momčad. 

Jako bitno je da igrače ne zahvati euforija, mada se zna da utakmica protiv Srbije neće biti običan dvoboj za tri boda, iako se pozitivnim mogu protumačiti izjave kako jedva čekaju 22. ožujak i da lopta krene s centra. Utakmica sa Korejom je dobro došla da se još više napune samopouzdanjem, i to je možda najveća korist visoke pobjede nad Azijcima. Isto tako, ne smiju zaboraviti da utakmica protiv istočnih susjeda nije niti odlučujuća niti sudbonosna, te da nas četiri dana nakon tog sraza čeka nimalo lako gostovanje u Walesu. 

I za kraj: čestitam izborniku i njegovim suradnicima, kao i igračima na sjajnoj predstavi i visokoj pobjedi u Londonu. Poseban pozdrav, čestitke i zahvala kapetanu Srni, hobotnici Stipi i Josipu Šimuniću na stotoj utakmici u najdražem dresu! 

Pobjedu protiv Koreje nećemo slaviti. Proslavit ćemo novih šest bodova 26. ožujka! Makar Siniša Mihajlović pričao da ih nismo zaslužili...