Sidebar

14
Čet, Pro

Najveći

Typography
38 sekundi do kraja, svi na stadionu kao i milijuni pred tv ekranima očekuju da će protivnik za nekoliko trenutaka poentirati i preuzeti vodstvo u finalu, a jedina mini-šansa koju imate je da uzmete minutu odmora i tako zaustavite vrijeme koje bi onda ostalo vašem napadu da pokuša napraviti čudo. Ali, genijalac ne čini što bi učinili svi, on ne uzima minutu odmora nego mirno sa strane promatra rasplet...

Neću biti objektivan niti ću to pokušati, jer pišem o čovjeku koji je jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam počeo pratiti ovaj sport. A i da pokušam biti objektivan ovaj tekst ne bi izgledao puno drugačije, jer pišem o čovjeku koji je osvojio sedam prstenova koje dijele pobjednicima NFL, čovjeku koji je od neuglednih New England Patriotsa načinio daleko najuspješniji klub stoljeća. Čovjeku koji je od 199. izabranog igrača na draftu 2000. godine napravio najboljeg igrača svih vremena. 

Iz našeg kuta je bilo koju priču o Williamu Stephenu Belichicku, popularnom Billu, nemoguće napisati bez da se spomenu korijeni. Djed Ivan Biličić je krajem 19. stoljeća emigrirao iz okolice Karlovca u SAD, a 1912. godine promijenio prezime u Belichick kako bi Amerikancima olakšao izgovor. Otac Steve, nekada i sam igrač footballa u Detroit Lionsima, usadio mu je ljubav prema sportu, poglavito prema footballu i lacrosseu kojeg je igrao u srednjoj školi. Govoriti o njemu kao Hrvatu bilo bi neozbiljno, ali sam Bill je u nekoliko intervjua spomenuo ponos na hrvatske korijene. Primjerice uoči Super Bowla XLIX kada je sa druge strane stajao Pete Carroll čija je majka porijeklom također Hrvatica, a Bellichick izjavio: "Kako god završi, Super Bowl će osvojiti Hrvat!" 

Ali, nije patriotizam razlog zbog kojeg sam Patriotse prihvatio kao svoje, a "Boy geniusa" počeo proučavati kao da je riječ o Shakespeareu ili Tolstoju. Bit ću iskren - Do prije dvije godine američki sam nogomet smatrao zamornim sportom. Povremeno sam slučajno znao pogledati neki sažetak, bio sam upoznat sa pravilima, ali nisu mi bili jasni Ameri kojima je europski nogomet dosadan jer je lopta puno u sredini terena gdje se ne događa ništa bitno, a nije im naporno tri sata gledati utakmicu koja se svakih nekoliko sekundi, odnosno nakon svake akcije prekida kako bi se dogovorile nove strategije napada i obrane. 

A onda je došlo spomenuto 49. izdanje Super Bowla, ja sam imao slobodan ponedjeljak, a slika na televiziji se slučajno zaustavila na jednom njemačkom programu koji je upravo počeo prijenos tog spektakla. "Moji" su na kraju pobijedili, Patriotsi su svladali Seahawkse, ali način na koji su do te pobjede došli je priča kakve samo sport može napisati. Sport i Bill Belichick!

U posljednju četvrtinu New England je ušao sa 10 poena zaostatka, a do tada nitko nikada u povijesti Super Bowla nije nadoknadio toliki zaostatak u posljednjih petnaest minuta igre. Bill Belichick tada igračima održava govor u koji stane stane cijeli njegov opus: Do your job! Ili u nešto dužoj varijanti: "Nema tu nikakve misterije, nema nikakvih novih poteza. Vjerujte jedan u drugoga i neka svatko radi svoj posao!" 2 minute i 2 sekunde do kraja, nakon touchdowna Edelmana, New England dolazi u vodsto. +4 značilo je da protivniku treba touchdown, field goal nije dovoljan. 

Seattle nije bezvezna ekipa, te dvije minute i dvije sekunde bile su dovoljne da dođu u opasnu zonu, i to na nevjerojatan način - hvatanjem lopte Kearsea, iako je već ležao na travnjaku! "Krivac" za taj "catch" bio je Malcolm Butler, branič (cornerback) koji do tada nije igrao gotovo nikakvu ulogu u obrani Patriotsa. I baš u najvažnijoj utakmici sezone, u velikom finalu, Belichick i njegovi suradnici su ga gurnuli u vatru! 

Butler je svoj posao do tada obavio dosta dobro, no sve će to pasti u zaborav ako Seahawksi u četiri pokušaja uspiju osvojiti pet jardi (457 cm). A u momčadi imaju Marshawna Lyncha, jednog od najboljih trkača lige kojemu su takve distance u toj sezoni bile mačji kašalj. U prvom pokušaju ipak nije uspio otići do kraja, ostalo je još nešto više od jednog jarda. Sekunde su curile, svi su čekali reakciju klupe Patriotsa, ali veliki Bill na opasku suradnika iz lože da se svi pitaju da li će uzeti minutu odmora mrtav-hladan odgovara "Yea, I got it". Čuo sam te! "Gledao sam prema terenu i nešto mi se činilo čudnim pa nisam htio uzimati minutu odmora. Rekao sam svojima da igraju formaciju goal-line." U igru je ponovno ušao Butler, Carroll i Russell Wilson su se na opće iznenađenje odlučili na dodavanje umjesto probijanja, a sportski bogovi htjeli su da to dodavanje prekine i herojem postane čovjek koji je do prije minutu bio tragičar - Malcolm Butler. 

Patsi su osvojili svoj četvrti Super Bowl, njihov broj 21 u suzama je na ramenima suigrača izašao sa terena, a Belichick je još tjednima kasnije morao objašnjavati kako to da u toj situaciji nije zvao time-out. 

Od prvog dana kako je 2000. godine preuzeo klub iz Bostona, odnosno obližnjeg Foxborougha, Belichick je od vlasnika franšize Roberta Krafta sve ovlasti. Praktički je ujedinio funkciju glavnog trenera i team-managera. Nogometnim rječnikom rečeno - postao je menadžer engleskog tipa.

Za momčadski uspjeh je spreman učiniti sve. "Nitko nije veći od momčadi" reći će. Kada bi osjetio da igrač više ne može pružiti ono što od njega očekuje, ili da postaje preskup i previše opterećuje Cap, riješio bi ga se! Mnoge su legende to osjetile na svojoj koži, zaslužni igrači: Troy Brown, Assante Samuel, Wes Welker, Logan Mankins samo su neki od njih, a u tom nizu nalazi se i Adam Vinatieri koji je postignutim field golovima u posljednjim sekundama utakmica Patriotsima donio dva Super Bowla. Zamjene bi u većini slučajeva bile još kvalitetnije: Corey Dillon, Randy Moss ili LeGarrette Blount pod njegovim ravnanjem su doživjeli drugu mladost i rušili rekorde. Uz to je maher drafta, uz spomenutog 199. izbora quaterbacka Toma Bradyja 2000. godine tu su dugogodišnji wide receiver Julian Edelman kojeg je iz quaterbacka transformirao u fantastičnog i pouzdanog hvatača (232. izbor!), Matthew Slater kojeg su 2008. godine izabrali kao 153., a i jedan od najboljih tight endova današnjice Rob Gronkowski izabran je tek kao 42. 

Puno je onih koji ga ne vole. Njegovi nastupi pred medijima su takvi da je prema njima Jose Mourinho mala beba. Odgovori kratki koliko je to moguće, ako ih uopće da. Nekada se na neko pitanje samo šeretski nasmješi, kao 2014. godine na pitanje novinara da li razmišlja o promjeni quaterbacka nakon što su protiv Kansasa popili porciju 41:14. Uspjeh mu daje za pravo! Nakon te utakmice cijela Amerika je vrištala kako je završena jedna era, kako je Brady prestar, Belichick pročitan, a oni su otišli do kraja! 

Prema van djeluje kao mrgud koji se ne pridržava nikakvih pravila. 2007. je kažnjen sa 500.000 dolara (najveća kazna ikada izrečena u NFL) jer je jedan od pomoćnika za vrijeme utakmice protiv jednog od najvećih rivala i franšiza u kojima je Belichick proveo jedan dan (!) kao glavni trener, New York Jetsa, snimao obranu protivnika što je strogo zabranjeno. Prihvatio je kaznu i tvrdio da nije bio svjestan da radi nešto zabranjeno, jer svakojaka tehnička pomagala su u NFL već odavno uzus. Uz novčanu kaznu Patriotsima su uzeli pravo biranja u prvoj rundi drafta naredne godine. Istu kaznu vodstvo lige, odnosno Roger Goodell, ponovilo je 2014. godine kada je ustanvoljeno da neke lopte na utakmici konferencijskog finala protiv Coltsa nisu bile dovoljno napumpane. Uz to je Tom Brady kao quaterback koji je, prema objašnjenju lige, trebao primjetiti da u loptama nema dovoljno zraka kažnjen sa četiri utakmice neigranja na početku ove sezone, a u to vrijeme nije mu bilo čak dozvoljeno niti trenirati sa momčadi!

Ništa od toga ih nije omelo da osvoje novi Super Bowl, peti u eri Brady-Belichick! U epskoj utakmici u manje od 18 minuta dostigli su vodstvo Atlante od nevjerojatnih 28:3 i polaganjem Whitea slavili u produžetku! 

Oni koji ga znaju bolje, pa čak i oni igrači koje je svojevremeno odbacio kao prekobrojne, pronaći će samo riječi hvale za ovog trenerskog maga! Aqib Talib: "Kod njega nema igrica. Ako igraš odlično to će ti reći, ako igraš sranje - i to će ti reći. Direktno, u facu, bez okolišanja!" Vince Wilfork: "Nisam imao pojma šta da radim u 3-4 defenzivi jer je nikada ranije nisam igrao. Svaki dan je do iznemoglosti radio sa mnom. Radio da shvatim. Bilo je dana kada mi je išao na živce, ali sve što sam ostvario u karijeri zahvaljujem njemu. Nikada nije popuštao, gas je uvijek bio do daske!" Matt Cassel: "Svakog utorka bi sa nama quaterbackovima održao sastanak u kojem bi nas upoznao sa vrlinama i manama protivničkih defenzivaca. Na kraju bi znali apsolutno sve o protivnicima, pa i kako im se zove žena!"

Perfekcionist u svakom pogledu, a isto traži i od svojih podređenih. Kažu da ima dar da odabere prave pomoćnike, ali ako znamo da intervjui za posao traju po nekoliko sati, onda se tu ne radi o daru, nego sistematskom odabiru prave odluke. Baš kao i na terenu. Ali kada prođu kroz taj filter, onda asistenti postaju punopravni članovi tima. On je taj koji sve nadgleda, ali nije otporan na savjet, razgovor. Nije diktator čija uvijek mora biti zadnja. Pod njegovim vodstvom Josh McDaniels je izrastao u jednog od najboljih ofenzivnih, a Matt Patricia u jednog od najboljih defenzivnih koordinatora lige. McDanielsa mnogi vide čak kao nasljednika Belichicka kada se ovaj jednog dana povuče u zasluženu mirovinu.

Prijatelji s kojima je pohađao fakultet svjedoče da je kao mladić bio ekstrovertiran, čista suprotnost današnjeg zatvorenog i tajanstvenog genijalca. Ne voli biti u centru pažnje. Jedini je trener lige koji nije član udruge profesionalnih football trenera, pa ga zato nema ni u popularnim kompjuterskim igricama Madden. Nema milijun sponozorskih ugovora, ne snima stotine reklama. Odbija čak i one koji mu nude da besplatno vozi njihovo auto te tako reklamira trgovinu ili proizvođača. Svog Volva već 30 godina kupuje od istog prodavača, prijatelja iz univerzitetskih dana Jima Farrella.

Od njega to nikada nećete čuti jer bi to bilo hvalisanje, a on mrzi hvalisavce, ali često sudjeluje u humanitarnim akcijama. Izvan sezone je često u zatvoru gdje savjetuje zatvorenike, prije svega u kontroli bijesa i izbjegavanju nasilja. A slobodno vrijeme ponekad provodi i sa Jon Bon Joviem koji mu je 2002. posvetio pjesmu "Bounce" sa istoimenog albuma.

Nabrojiti sve rekorde, trofeje, pobjede trajalo bi predugo, zato ću ovaj tekst završiti riječima Rosevelta Colvina, još jednog bivšeg Belichickovog igrača:

"Maknite ona dva Super Bowl poraza protiv Giantsa, dodajte tome još jednu-dvije pobjede u Super Bowlu u skoroj budućnosti, i debata o njegovoj ostavštini postaje jednostavna: Moramo ozbiljno razmisliti o preimenovanju Lombardi trofeja nakon ovog čovjeka!"

Najveći!