Sidebar

16
Sub, Pro

Umjesto šest - jedan

Ostale lige
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Rijeka je imala pobjedu u rukama do sudačke nadoknade, a Dinamo propustio mnoštvo prilika u Glasgowu. I umjesto da slavimo svih šest bodova, na kraju dana osvojili smo jedan...

 

Ne mogu si objasniti zašto smo baš mi uvijek osuđeni na ono "zamalo"! Zašto su naši klubovi, nerijetko i reprezentacije, uvijek za korak kratki? Desi se i drugima, nije da Nijemci uvijek pobjeđuju u zadnjim minutama, i Realu se dogodi da izgubi dobivenu utakmicu, ali kod nas je to kao neka kronična bolest. Konstantno prisutna, čini se neizlječiva. Jasmin Repeša je nedavno spominjao balkanski mentalitet, ali ja se sa njim ne bih složio. Više sam zastupnik teze kako su drugi bolje pripremljeni. I fizički, i psihički. 

Već u Liegeu Rijeka je izgubila utakmicu koju jednostavno nije smjela izgubiti. U Belgiji su Bijeli zaslužili pobjedu, ili ako ne to onda bar bod, a na Krk sletjeli poraženi. Večeras su Sevillu slomili, i to kako je primjetio Matjaž Kek - nogometom. A na kraju opet, grubo zvuči nakon remija protiv branitelja naslova i jedne od najboljih momčadi španjolske Primere - razočaranje.

Da na Kvarner nisu došli na izlet Andaluzijci su pokazali već nekih pola sata prije utakmice. Početni sastav otkrio je da nema kalkuliranja, bilo je to gotovo najboljih jedanaest koje trenutno imaju na raspolaganju. A i oni koji su ostavljeni na klupi da bi uhvatili koju minutu odmora ušli su u igru (Bacca, Tremoulinas).

Strah, respekt, što li već, ukočio je nogometaše Rijeke u otvaranju utakmice, a momčad poput Seville to je znala kazniti. Zato ne čudi da je prvih 20-25 minuta proteklo u potpunoj dominaciji gostiju. No, već u tom razdoblju, a nakon njega pogotovo, trener Unai Emery nervozno je skakao po svojoj "coaching zoni" i gestikulirao prema travnjaku nezadovoljan prezentacijom svojih igrača. 

Nije pomogla ni stanka na poluvremenu, Španjolci kao da su mislili da im prednost ne može izmigoljiti iz ruku pa su letargično nastavili i u nastavku. Ali zato je "naš" Štajerac svoje dečke dobro "oprao". Drugi dio utakmice - potpuna dominacija naše momčadi. Radovao sam se što sam vidio jedan hrvatski klub koji nameće svoju igru, svoj ritam, koji dolazi do preokreta - nogometom! I više nego  zasluženo protiv daleko uglednijeg protivnika!

A onda opet ta prokleta nadoknada, nesmotrenost, i još jedan "šugav" gol. 

Koliko ćemo ih samo primiti dok ne odrastemo, dok ne budemo u stanju jednu ovakvu tekmu rutinski privesti kraj? Do kada će trajati školovanje?

To što smo (ili sam bar ja) nezadovoljni nakon remija protiv Seville, trenutno četvrtoplasirane momčadi španjolske lige, prošlogodišnjeg osvajača Europa lige, to je zapravo najveći kompliment ovom riječkom društvu. Oni su zapravo zaslužili sve pohvale i čestitke na prikazanome, posebno u drugom poluvremenu. 

Ali još dugo će ostati gorak okus zbog propuštene prilike, zbog pobjede koja bi odjeknula kontinentom...

 

Drugo poluvrijeme je dobro odigrao i naš prvak, zagrebački Dinamo. No za razliku od jedinog konkurenta u domaćem prvenstvu, Modri nisu osvojili ni taj jedan bod. Možemo reći da su bili bolji u drugom poluvremenu, da su propustili hrpu prilika od kojih su neke iz one kategorije stopostotnih. Možemo uzrok poraza tražiti u nesreći, neefikasnosti, lošem danu napadača. 

Ali ruku na srce: Izgubiti protiv ovog Celtica je sramota!

Stadion je bio poluprazan, a Celticove utakmice pratim često i ne sjećam se kada sam takvo nešto vidio. Zapravo, ne sjećam se da li sam uopće vidio da je praktički cijeli gornji "prsten" Celtic Parka prazan! Dakle, nije bilo one fanatične podrške protiv koje se morao boriti primjerice Maribor.

Kao što rekoh, redovito gledam zeleno-bijele i najkasnije danas je jasno kao dan da niti Legia (1:6 u dvije utakmice) niti Maribor (ispadanje iz lige prvaka unatoč 1:1 u gostima) nisu bili slučajnost. Celtic je jednostavno limitrana, da ne kažemo grubu istinu - loša ekipa!

Zbog čega se onda u susret ušlo "matematički", tj. sa računicom "da ne primimo gol nakon 15 ili 20 minuta"? Čega se to Dinamo, ili bilo koja druga iole ozbiljna momčad, treba plašiti protiv ovih "Bhoysa"? Upravo taj uplašeni pristup koštao nas je gola, na koncu i (bar) boda.

Dinamo je još jednom, baš kao i protiv Aalborga, izgubio protiv lošije momčadi. To je bolno saznanje za koje bi u nekim prijašnjim vremenima netko odgovarao (čitaj trener). I dok je drugih 45 minuta bilo prihvatljivo, jer Zagrepčani su nizali šanse, postavili letvicu na visinu koja prvaku Škotske nije dohvatljiva, prvih pola sata je bilo jad i bijeda! 

Ako mi padne na pamet i uhvatim vremena prebrojati ću, ali mislim da je duplo više dodavanja igrača Dinama upućeno prema nazad, pa čak i prema samom vrataru, nego li je upućeno prema protivničkom golu. A Šimunić je sam vjerojatno imao više dodira sa loptom nego svi ostali igrači zajedno. Igra? Nula!

Imali smo protivnika koji igra sezonu iz najcrnjih noćnih mora, jer podsjetit ću da su "The Hoops" u domaćem prvenstvu tek četvrti, doduše sa utakmicom manje. Imali smo protivnika koji je desetkovan ozljedama i neigranjem ponajboljih igrača (Guidetti). Protivnika koji nije imao podršku navijača na koju je naviknut u 99 % utakmica na svom stadionu. 

I kako smo to iskoristili? Tako što smo mu dopustili da na nama "bilda" samopouzdanje. Već viđena priča.

Nisam toliko razočaran porazom, makar ću ponoviti da je on protiv ovog protivnika u trenutnom stanju blamaža, razočaran sam pristupom. Razmišljanjem "samo da nekako preživimo 20 minuta".  

Razočaran sam što smo još jednom muda ostavili negdje na nekom terminalu na Plesu...