Sidebar

14
Sri, Stu

U Beč po čudo

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nije trebala biti povijesna, ali bi to mogla postati! Pred Dinamom je uzvratna utakmica kvalifikacija za ligu prvaka u kojoj love 0:2 sa Maksimira

 Šta ti je navijačko srce. Slomljeno i poniženo, ali opet puno nade.

Ajde ti sada nekome nakon onoga prije šest dana u Zagrebu objasni kako danas možeš biti optimist. Nemoguća misija! A optimist jesam, i sa mnom još tisuće Dinamovih navijača. Iako smo kod kuće izgubili 0:2, iako nemamo trenera, iako je atmosfera oko kluba nakon poraza u prvoj utakmici dotaknula nultu točku, a mediji osuli drvlje i kamenje po igračima (pozdrav „gospodinu“ Židaku) – mi se nadamo. I vjerujemo. Za Židaka mi je lako, taj će u slučaju čuda u Beču večeras popiti dvije ljute pa pisati o najboljem Dinamu u povijesti. Ali, šta ćemo mi obični smrtnici ako to čudo izostane?

I tu se vraćamo u realnost, a ona je okrutna. Šanse da preokrenemo 0:2 iz prve utakmice doma su doista minimalne. Nisam od onih koji će kopati po povijesti i tražiti ohrabrujuće podatke kada je netko izgubio sa dva razlike doma i prošao dalje, ali u svojoj glavi nisam mogao pronaći sličan primjer. A ta glava je prepuna kojekakvih nogometnih rezultata i događaja.

Možemo se tješiti i činjenicom kako je nastup u Europa ligi osiguran, što nije za baciti. Međutim, kada si dva puta za redom nastupio u ligi prvaka, Europa liga dođe tek kao slaba utjeha. Makar smo u toj ligi prvaka rušili negativne rekorde i nizali poraze. Još više bolno bi bilo ispasti nakon što su nas iz kluba uvjeravali kako je Austria odličan ždrijeb. I kako su šanse 65:35 u našu korist. Da, te dvije brojke neću tako brzo zaboraviti. Povremeno sam imao osjećaj da će našim dečkima biti dovoljno istrčati na teren, i prolaz će biti osiguran. Nažalost, u prvoj utakmici taj osjećaj očito su imali i igrači.

Kako se postaviti u Beču? Iskreno se nadam da u ni jednoj glavi koja se našla u luksuznom klupskom autobusu koji je jučer vozio na relaciji Zagreb – Beč ne plovi misao u stilu: „I da u 80. minuti povedemo 1:0, ostane dovoljno vremena“. Takvo razmišljanje bilo bi pogubno. Da bar nismo primili taj drugi gol, onda bi takva teorija možda „pila vodu“. Ovako se nema šta čekati, od prve minute Modri moraju krenuti na sve ili ništa. Pa onda - pukovnik ili pokojnik. Meni bi draže bilo da večeras krenemo na sve ili ništa, pa opet izgubimo, nego da u nekakvom taktiziranju pobjedimo 1:0. Jer u konačnici, gdje je razlika? Plavi se moraju postaviti onako kako su trebali u prvoj utakmici, odlučno i hrabro u tolikoj mjeri da se Austrijancima već u petoj minuti tresu gaće i jedino o čemu budu sposobni razmišljati bude „kad će kraj“!

Postava? Hvala dragom Bogu, nema više kontroliranog nogometa, a privremeni trener(i) najavili su neka iznenađenja, tako da ne bih špekulirao. Glavno pitanje u zadnjih nekoliko dana bilo je Sammir ili ne, pa ću i toj dvojbi posvetiti nekoliko riječi. Radi se o utakmici u kojoj će nam, opet malo patetike, trebati 14 lavova. Početna jedanaestorka i tri eventualne zamjene moraju biti spremne ne na 90, nego na 120 minuta „fighta“, borbe „na život ili smrt“. Ako je Sammir spreman na to, dobro je došao. Ali, bojim se da je nemoguće da je naš reprezentativac tjelesno spreman za najveće napore. Ako će igrati, treba nam Sammir koji neće izgubiti loptu pa lagano šetati prema svom golu kao u prvoj tekmi nego izgoriti , treba nam Sammir koji će imati snage i koncentracije da prođe u situacijama jedan na jedan, i treba nam Sammir kao vezni igrač. Dakle, ne sviđaju mi se najave kako bi Sammir mogao zaigrati u špici napada. Ideja koju je Ante Čačić već pokušao progurati u dva-tri navrata, i koja ni jednom nije donijela ploda.  Uostalom, što se sastava tiče nije pogriješio ni Jurčić, u Zagrebu je igralo jedanaest više-manje najboljih. Problem je bio u pristupu, u ulozi favorita koju je Kruno nametnuo svojoj momčadi, a nije ju pripremio da tu ulogu i prihvati.

Što se Austrije tiče, u sastav se na mjesto lijevog braniča vraća Suttner umjesto Austro-Hrvata Leovca, i to će vjerojatno biti jedina promjena. U prvenstvu je Bjelica odmarao neke igrače u 4:1 pobjedi kod „njegovog“ Wolfsberga, a upravo u našem treneru leži najveća snaga austrijskog prvaka. Ne, neću ga dizati u nebesa zbog nekih dostignuća, prerano je za to, ali gospodski način na koji se odnosi prema protivniku, prema svojoj momčadi, ali i prema igri općenito, to bi mnogi naši treneri mogli učiti od mladog Osječanina. Da Kruno, opet tebe gledam. Iako ima više nego komfornu situaciju i mogao bi dijeliti lekcije, Bjelica je i dalje skroman, upozorava na moguće opasnosti i poručuje da će njegova momčad govoriti na terenu, a ne u medijima. Kako god ova utakmica večeras završila, vječiti ljubimac Kohorte pred sobom zasigurno ima trenersku karijeru koja bi mogla nadmašiti i onu igračku koja je bila više nego dobra.

Prognoza? Jesam li već napomenuo da sam optimist? Umjesto odgovora, predlažem da u google utipkate sljedeći pojam: Dinamo 30.9.1997