Sidebar

14
Sri, Stu

Oprostila se i Rijeka, Dinamo poražen u Ukrajini

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nulom protiv Vitorije i Rijeka se oprostila od Europe, ali zacijelo može biti više nego zadovoljna europskom sezonom. Dinamo unatoč dobroj igri poražen u Ukrajini 

Prvi mačići se u vodu bacaju. 

Stara narodna mudrost koja se može upotrijebiti za nastup Rijeke u skupini Europa lige. Samo prva utakmica je bila za zaborav, gotovo da možemo reći sramotna, u svim ostalim nastupima Bijeli su pokazali kako se s pravom nalaze u probranom društvu. U cijeloj sezoni nisu izgubili utakmicu pred svojim navijačima, a pritom većinom prikazali odličnu igru, bar kada je ovaj nivo u pitanju. Napominjem to kako Maleš & co. ne bi previše poletjeli, ima tu i razina, pa i dvije razine više.

Pozitivno je međutim to što vjerujem da bi se pod vodstvom Matjaža Keka, uz dva-tri "barićevska" pojačanja, već naredne sezone približili sljedećem stupnju, možda ga čak i dostigli. Nekoliko je tu zanimljivih igrača, i to mahom domaćih, hrvatskih, koji su već u ovih nekoliko mjeseci strahovito napredovali (primjerice Močinić, Marić) pa se iskreno nadam da će Mišković i Juričić uspjeti nagovoriti Volpija da ne prodaju niti jednog od nositelja igre. Riječka priča tada bi u narednim mjesecima i godinama mogla biti najljepša bajka.

Olympique je u Lyonu odradio svoj dio posla, pa je prava šteta što naši dečki večeras nisu iskoristili jednu od prilika, poglavito Benko onu 100%tnu u 81. minuti. Uvjeren sam da ni u Sevilli kod Betisa u zadnjem kolu ne bi bili bez izgleda i da bi prolazak u šesnaestinu finala bio na dohvat ruke.

Šteta je, ali s druge strane - nema veze. Rijeka je svoje europske ciljeve ove sezone ostvarila pobjedom protiv Žiline, "ono" u dvije utakmice protiv Stuttgarta je ušlo u povijest i time su ciljevi debelo nadmašeni, a nastup u skupini sa do sada osvojena tri boda su bonus. I iako je Kek nedavno izjavio kako ne želi putovati po Europi da bi učio, nego da poneki bod i osvoji, i večeras je se pokazalo da su u dosadašnja četiri susreta ti momci dosta toga naučili. 

Igra Rijeke, navikli smo, imala je glavu i rep. Plan igre, prepoznatljiv trenerski rukopis, sve ono o čemu sam već puno puta pisao nakon njihovih utakmica, večeras je nadograđeno za još neke atribute: mirnoća, gotovo da možemo reći (iako nakon četiri euro-nastupa glupo zvuči): rutina, strpljivost. Ovo zadnje je u toj 81. minuti gotovo dovelo do pobjede i, mogu zamisliti, općeg delirija na hladnoj Kantridi. 

Pobjeda bi bila slađa, put u Sevillu uz maštanje o europskom proljeću kudikamo ugodniji, ali svjesni su toga svi - Rijeka se nema čega stidjeti. Pametno poslovanje i planski rad, a čini mi se kako i jedno i drugo u Portiću 3 postoji, vrlo brzo bi mogli donijeti novu priliku za europski iskorak, mada trebamo biti svjesni kako ta prokleta pretkola i iduće sezone našim predstavnicima mogu donijeti jake protivnike poput Stuttgarta ovog ljeta. 

Sljedeći cilj je u prvenstvu (ili kupu) se izboriti za novu europsku avanturu, a onda je dočekati još jači i spremniji nego ovu!

 

I dok Rijeka zasluženo skuplja komplimente za svoje nastupe, Dinamo nas je večeras natjerao na pitanje: A zašto ne uvijek ovako? Opet sam u "šta bi bilo kad bi bilo" modusu, ali uz ovakav pristup, angažman i - grdo zvuči kada pričamo o profesionalcima - želju, uvjeren sam da bi na bodovnom kontu našeg prvaka bio koji bod više, a na onom bakovnom koji "švicarac". 

Valjda je bila potrebna utakmica bez pritiska, bez pravog rezultatskog značaja, da bi modre bluze zaigrale onako kako priželjkujemo. I to u kombiniranom, šarenom sastavu. Dinamo je zabio, stvarao izigrane šanse, presjecao protivničke napade, prolazio kroz driblinge, stvarao višak. Dinamo je igrao nogomet. Moderan, oku lijep nogomet.

No kakav bi to bio Dinamo kada ne bi bio u stanju uprskati sve dobro iz 80-ak minuta u zadnjih 10-ak? I to na tako jeftin način, oba puta nakon udaraca iz kuta. Posebno prvi spada u kategoriju "prodali nam foru" - lopta na prvu vratnicu, produžena u sredinu, gol. 

A već sam bio računao i zbrajao od kada Dinamo nije slavio u skupini europskih natjecanja, već sam namirisao ukrajinsku krv i radovao se pobjedi koja bi na derbi privukla koju stotinu gledatelja više. Uzalud. Usput, od zadnje pobjede u grupnoj fazi natjecanja Europa lige prošlo je 1120 dana. Ili, ako vam je lakše, 3 godine i 24 dana. Ili, ako vam je još lakše, strijelac drugog gola za pobjedu kod Club Brugge bio je Igor Bišćan!

Ipak, danas neću biti prekritičan, ionako nema smisla kada su sve lađe potonule najkasnije nakon neuspjelog pokušaja pobjede protiv PSV na Maksimiru, a zapravo vjerojatno još i ranije, nakon katastrofalnog nastupa u Sofiji. Unatoč razočaranju na kraju, ostajem pri ocjeni da je to bio Dinamo kakvog želim gledati. Posebno ću naglasiti vrlo dobar nastup mladog Halilovića, ali mu ipak uputiti dvije rečenice ukora. Prvi ima veze sa iskustvom, a glasi: ne moraš baš uvijek ići u dribling. A drugi je još iritantniji: prestani tražiti kartone za protivnike, nije sportski i ružno je vidjeti od klinca kakav si ti. Sve ostalo - čista petica. 

Izgubili su, logično je dakle da ima puno prostora za napredak, posebno po pitanju kondicije/snage/koncentracije, ali i u smislu uigravanja, automatizacije. Bilo je i večeras besmislenih poteza, ali sve u svemu, zanemarimo li na trenutak krajnji ishod, plavi će dobiti prolaznu ocjenu. 

Problem je u ukupnoj ocjeni, a ona se bitno razlikuje od riječke. Dok su oni u premijernom nastupu nadmašili očekivanja, Dinamu je ovo golem korak unatrag. Teško je provariti jedan bod iz pet utakmice protiv protivnika od kojih su dva bili rangirani debelo iza našeg prvaka.

Dojam se više ne može popraviti, ali dajmo bar prekinuti taj crni niz bez pobjede. Sljedeća prilika je Ludogorec za dva tjedna na Maksimiru u utakmici koja ni jednima ni drugima ne igra nikakvu ulogu. 

Bugari su večeras naime ne samo osigurali prolazak skupine, nego i prvo mjesto!