Sidebar

14
Sri, Stu

Modri ostvarili željenu pobjedu

Ostale lige
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Dva postignuta, niti jedan primljen pogodak trebali bi biti dovoljan zalog za uzvratnu utakmicu na Baltiku za sedam dana. Prikazanom igrom pak ne možemo biti zadovoljni...

Što sam priželjkivao, to sam i dobio - Dinamo je bez većih poteškoća svladao Žalgiris u prvoj maksimirskoj utakmici sezone i tako napravio veliki korak ka sljedećoj fazi natjecanja.

Ali ako u njoj želi biti kompetitivan igru mora popraviti za 100 %, a utakmice u zadnjem pretkolu da i ne spominjem. 

Ne smijemo biti prekritični prema Šimuniću i društvu, ali veći dio utakmice protiv očigledno nedoraslog protivnika bio je uspavanka. Tolika da sam se nekoliko puta morao uštipnuti da ne zaspim. 

Jasno je, početak je sezone, zapravo možemo reći da u neku ruku još uvijek traju pripreme, ali ne uputiti u 45 minuta niti jedan udarac u okvir vrata protiv ovakvog protivnika je nedopustivo! U drugom dijelu dečki su se donekle iskupili, posebno akcijama za oba gola koji su zaista bili lijepi. Ali, ni to nije bio pravi Dinamo, sa tom igrom teško da se mogu nadati europskom iskoraku. 

Najdosadnija utakmica svjetskog prvenstva bila je nogometna gozba u usporedbi sa ovim što smo večeras vidjeli od dvaju prvaka svojih zemalja. Morat ću to SP što prije izbiti iz glave, inače ću prestati pratiti klub uz koji sam odrastao i zbog kojeg zapravo volim nogomet...

Nedostaje svježine, to je očito. Kao plod toga nedostaje brzine i trke, a u današnjem nogometu bez trke nema ni pravih akcija. Osim Ademija, teško koji igrač našeg prvaka može dobiti više od jedva prolazne ocjene. Ne bih dijelio ni negativne, ali ako bih morao, onda bih je dao najeksponiranijem stanovniku svlačionice ispod južne tribine Marcelu Brozoviću. Poznato je da se već mjesecima čudim šta to neki u njemu vide, večeras sam se samo nastavio čuditi. U utakmici u kojoj bi on trebao odskočiti kvalitetom, on je "odskočio" neshvatljivo lošim potezima. Intenzivno razmišljam da odem okulistu, možda je problem fakat u meni.

Nije bilo ideje u igri, a ako bi je i imao onaj koji je držao loptu, nisu je shvatili oni koji su se trebali kretati bez nje. Nadam se da je to  zaista plod fenomena "teških nogu", jer kada u tijeku utakmice pomisliš "Vratite nam Jurčića", onda to definitivno nije dobro. 

Od pozitivnih stvari, osim rezultata, valja istaknuti strpljenje. Znam da nije lako igrati protiv zgusnutih protivnika koji sa najmanje devet igrača stoje na svom šesnaestercu, ponekad to zna biti frustrirajuće. Dečki se nisu dali smesti, nisu gubili glavu, i zbog toga zaslužuju pohvalu. Već sam spomenuo nekoliko vezanih lijepih poteza prije golova, i to je otprilike to što se komplimenata tiče.

Većinu ostalog ćemo brzo zaboraviti. Tek će statističari zapisati rezultat:: Dinamo - Žalgiris 2:0.

P.S. Nisam mislio o tome napisati ni riječ, znam da kod nas svaki sličan komentar odmah za sobom vuče optužbe za rasizam, ustašovanje i srbofobiju (ona je sveprisutna čim se Hrvat u Hrvatskoj sa nečim ne slaže). Osim toga, i sam uvijek govorim kako od igrača kluba za koji navijam očekivan predanost, borbenost, i da me pritom ne zanima otkud je tko. Ali kada su "naši" večeras istrčali sa šest stranaca u početnom sastavu (sedam ako računamo Ademija koji se nedavno odlučio igrati za Makedoniju), moram priznati da mi nije bilo pretjerano drago. Ne zbog "nečegafobije", nego zbog "straha" za budućnost našeg nogometa. Zar je moguće da među stotinama hrvatskih nogometaša nema niti jednoga koji je kapacitet za Dinamo, koji je u rangu Ibaneza, pa i Machada?