Sidebar

16
Sub, Pro

Kraj u Chelsea - velika mrlja na ugledu Mourinha

Typography
Očekivano, Abramovič nije izdržao u borbi protiv "zakona" trenerskog posla, pa je nakon serije loših rezultata Joseu Mourinhu uručio otkaz. Za portugalskog stručnjaka to je puno više od gubitka posla

"Idem tamo gdje me vole" zborio je jedan od najtrofejnijih trenera današnjice prije dvije i pol godine, u vrijeme kada se nazirao kraj u Realu. Činilo se kako će tamo gdje ga ljudi zaista vole dočekati kraj karijere! Imali smo priliku vidjeti i ove, po svemu užasne sezone, da je ljubav velikog dijela navijača Bluesa prema Portugalcu neuništiva. Klicali su mu i onda kada je Liverpool gazio Stamford Bridgeom nanoseći Chelsea šesti poraz u jedanaestoj utakmici, dvostruko više nego li su pretrpjeli u kompletnoj šampionskoj sezoni 2014/15.

Vlasnik ipak nije izdržao. Roman je, unatoč navodnoj odšteti od 55 milijuna Eura, nakon još tri poraza u narednih pet premierligaških utakmica odlučio prekinuti suradnju sa svojim najdražim trenerom. Onim koji mu je u prvom mandatu, sad već davne 2005. godine donio naslov prvaka. Prvi za klub iz zapadnog Londona nakon 50 godina, i to sa rekordnih 95 bodova!

Razumljiva odluka, jer prošlogodišnji prvak pao je na 16. poziciju prvenstvene ljestvice sa samo bodom više od Norwicha koj je na 18. mjestu, prvom koje vodi u drugu ligu. Tamo se nalazi u društvu Swansea, Norwicha, Sunderlanda i Aston Ville koji svi zajedno nemaju ni približno tako vrijednu momčad kao što je ima CFC. Uostalom, i Jürgen Klopp je, u sličnoj situaciji kao što je Chelsea danas, napustio Borussiju Dortmund u prvoj sezoni u kojoj su kola krenula nizbrdo. Ali uz dvije velike razlike: Klopp je odstupio dobrovoljno, i njemu su dozvolili da sezonu dovrši do kraja.

"The Special One" i bogati Rus su izabrali drugi put. Ovaj prvi nije ni pomišljao na ostavku, a ovaj drugi nije mogao niti želio riskirati da njegova skupa igračka sljedeće sezone gradski derbi igra protiv Brentforda umjesto protiv Arsenala. No dojam je takav da su Mourinhu, katastrofalnim rezultatima unatoč, presudili igrači odnosno odnos sa njima. 

Znakovito je kako se javno od trenera oprostio samo jedan, Cesc Fabregas. U vrijeme kada nogometaši jednako puno vremena provode uz "društvene mreže" kao na treninzima samo je jedan našao par minuta da se putem istih zahvali treneru na suradnji. A sa većinom od njih je radio više od dvije godine. I to je najveći Mouov najveći poraz!

Ne dogodi li mu se nešto slično kao legendarnom Georgeu Bestu koji je, prema vlastitom priznanju, većinu love potrošio na piće, skupe automobile i žene, dok je ostatak spiskao, Jose Mourinho za tri života neće potrošiti novac koji je kao trener zaradio. Zapravo, samo sa odštetom koju je dobio zbog drugog otkaza u Chelsea on je osigurao sebe i nekoliko generacija svojih potomaka. Financijska šteta je, ako je uopće ima, neznatna i to sigurno nije razlog suzama koje je lio na rastanku, ako je vjerovati britanskim medijima. S jedne strane razlog treba tražiti u činjenici da Jose voli Chelsea baš onako kako navijači vole njega, a sa druge - ovo je njegov najveći poraz u dosadašnjoj, većinom uspješnoj karijeri.

"Izdaja" je riječ koju je i sam upotrijebio nakon poraza u Leicesteru u ponedjeljak, igrači su ga izdali. Pored neupitnih trenerskih i motivacijskih talenata upravo je prisan odnos sa igračima bio najjači adut u rukama Mourinha. Timski duh koji je u svakoj ekipi stvorio tako što je svu pažnju javnosti privlačio na sebe, nekada nekonvencionalnim metodama. S godinama koje su većinom bile popločane trofejima Mourinho je pomalo zaista postao bahati, arogantni i osebujni umjetnik. Međutim, zagrebemo li malo ispod površine shvatit ćemo da je većinom smišljeno takav da bi se uoči bitnih utakmica što više ljudi koncentriralo na njega i njegove eskapade, a ne na momčad i igrače koje vodi.

Od Leirie na početku karijere, preko Porta s kojim je senzacionalno pokorio Europu, pa do drugog mandata u Chelsea "posebni" se svađao sa cijelim svijetom. Sa nekim suparničkim trenerima je to doseglo razinu mržnje (Wenger, nekada Guardiola), sa novinarama bi povremeno komunicirao samo sa "da" ili "ne", a nije se libio niti javno kritizirati poslodavce, a o sucima da i ne govorimo. Svima je sa tim išao na živce, ali je tako uvijek štitio momčad. A ona mu vraćala rezultatima. Sjećate li se polufinala lige prvaka 2010. godine u Barceloni? Katalonci su ganjali 3:1 iz Milana, od 28. minute su imali igrača više, ali su jedini gol postigli tek u 84. minuti. Samuel Eto'o je igrao lijevog beka bolje nego Roberto Carlos u najboljim danima. Decimirani Talijani su preko 70 minuta disali kao jedan, ginuli jedan za drugoga. Ne samo zbog Mourinha, naravno, ali prečesto su njegove momčadi igrale tako da bi bilo slučajno. Požrtvovno, disciplinirano, organizirano. Ne uvijek atraktivno, ali zato svrsishodno.

Već u Madridu se šuškalo o nezadovoljnicima u svlačionici i da nisu baš svi igrači na strani trenera. Sada u Londonu definitivno je jasno kako je taj dio Mou-čarolije nestao.

Jose Mourinho je već sada jedan od najvećih trenera nogometne povijesti. To mu nitko ne može oduzeti već zbog činjenice da je u četiri različite zemlje bio prvak, a sa dva kluba osvojio ligu prvaka u trenucima kada oni nisu baš pripadali svjetskoj nogometnoj kremi. Ali rastanak od Chelsea, od "njegovog" Chelsea "gdje me vole" ostati će mrlja na biografiji ovog trofejnog trenera.

Svojim svadljivim ponašanjem si je zatvorio mnoga vrata, a ni stil nogometa koji preferira ne uklapa se u mnogo klubova, stoga će na priliku da ponovno uglanca svoj ukaljani imidž vjerojatno morati sačekati neko vrijeme.

A onda se vratiti. U Inter ili Real.