Sidebar

14
Sri, Stu

Kako sada prodati priču o "najuspješnijem klubu regije"?

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Još jedna sramotna europska jesen, još jedno grubo prizemljenje, još jedna dolina suza za svakog navijača Dinama...

Da li je bilo tužnije gledati prazne tribine, atmosferu u kojoj se čuo svaki povik trenera i igrača na terenu, ili još jedan sramotan nastup našeg prvaka u Europi? "Lijepo" je gubiti u ligi prvaka, tamo se uvijek možeš tješiti kako su protivnici bogatiji, iskusniji, dolaze iz jačih liga i samim time imaju "više jakih utakmica u nogama". Ali kako objasniti da je prvaka Hrvatske dva puta razvalio prvak Bugarske, zemlje koja na reprezentativnoj razini nije ni blizu Vatrenima, a ligaško natjecanje joj nije ništa bolje od našega? Danas čak i u nekakvom pričuvnom sastavu!

Kome i kako sada prodati priču kako je Dinamo najbolji klub "regije" (ma što se god pod pojmom regija podrazumijevalo)? 

Dinamo je ispao bez pobjede, bez prave šanse u pet utakmica (jedini izuzetak je nula protiv PSV-a), bez ideje, bez borbe, bez srca. A dalje je prošao Maribor. Primjerice. Austria Beč je osvojila pet bodova (Dinamo je u zadnje tri godine natjecanja po skupinama osvojio dva) u ligi prvaka. Drugi primjer. Ako već ne Austriju, onda valjda stotinjak km udaljeni Maribor ubrajamo u "regiju". Danski Esbjerg je prošao dalje sa 12 bodova, Maccabi Tel Aviv sa 11, a i Rijeka je osvojila više bodova i pružila "tisuću" puta bolje igre od Dinama. A radi se mahom o klubovima koji su siromašniji i puno manje ulažu u svoje momčadi! 

Bitna je međutim razlika između spomenutih klubova i Dinama da svi oni postoje radi nogometa i rezultata, a Dinamo radi braće Mamić i prodaje. Kako je rekao mlađi od "slavnog" dvojca: "... mi smo klub koji vrlo rano mora početi sa stavljanjem mladih igrača u prvu momčad, a strani trener to gleda isključivo kao rezultat, on gleda sebe..." I baš se to već godinama da primjetiti u nastupima modrih kada izađu izvan granica države u kojoj je njihov gazda ujedno i gazda svega što ima veze s loptom, pa već pronađe načina da zakumflira sve svoje i bratove loše poteze.

Maribor je u tri utakmice u skupini imao prosjek gledanosti od oko 8500 po utakmici. Dinamo je na svom velebnom zdanju, u gradu sedam puta većem od štajerske prijestolnice, privukao oko 3000 ljudi. I to nije iznimka, nego pravilo. Već to bi svakom normalnom čovjeku trebalo biti dovoljno da shvati u kakvom smjeru se ovaj klub već godinama kreće. I da priče o "odlično sređenom" klubu koji "redovno plaća sve svoje obveze" mogu popušiti samo naivčine. Malo žešće naivčine.

Mene, kao ni većinu pristalica plavih, rezultati više niti iznenađuju niti zabrinjavaju, mada je to samo po sebi tužno. Zabrinjava me što ne vidim izlaz, nema famoznog svjetla na kraju tunela.

Koliko jedan čovjek može donijeti boli u jednu tako lijepu stvar kakva je nogomet...

Igra? Potražite u arhivi bilo koji od tekstova nakon Dinamovih nastupa u Europi otkad postoji Lopta, i samo na vrhu zamislite današnji datum. Sve ostalo je isto. Većinom beskrvno, u skladu s ambijentom. 

No ruku na srce: da li se netko večeras gledajući to mučenje na Maksimiru mogao koncentrirati na Dinamovu "igru"? 

 

Kod Rijeke opet moram promijeniti raspoloženje za 180° i još jednom čestitati. Možemo samo ponoviti kako su u premijernom nastupu u Europa ligi nadmašili sva očekivanja noseći se ravnopravno sa protivnicima zvučnijih imena i dublje lisnice, dostojno predstavljajući grad i zemlju iz koje dolaze. Na kraju zapravo možemo konstatirati kako je šteta što Riječani nisu više vjerovali u sebe i svoje mogućnosti, jer uz malo više vjere i sreće mogli su prezimiti u Europi.

Izgubili su dvije utakmice, samo u jednoj bili inferiorni, a u četiri remija bili u najmanju ruku na razini protivnika koji - gle čuda - svi igraju u boljim ligama. Definitivno boljim od one u kojoj igra "maksimirski krvnik" Ludogorets. 

Mišković i Juričić su vrlo dobro posložili ekipu, dali je u ruke dokazanom stručnjaku koji tamo uživa puno povjerenje, privukli gledatelje pod stijene, i već u ovoj godini ubiraju plodove poštenog i predanog rada. Rijeka ima budućnost, mada zbog tog prokletog koeficijenta nitko ne može garantirati da će i iduće sezone moći doći do ove faze natjecanja, jer opet će trebati proći razne "nagazne mine" kakva je mogla biti Žilina, i opet će u baražu čekati klub poput Stuttgarta, ali i pored takvih protivnika ponos Kvarnera može na teren istrčati bez kompleksa i sa nadom u konačnu pobjedu. 

Jer i HNK Rijeka, za razliku od nekih, postoji zbog nogometa i navijača...