Sidebar

14
Čet, Pro

Hrvatski treneri u inozemstvu

Typography
Ponukan nezavidnom situacijom Slavena Bilića u West Hamu krenuo sam u akciju i sa nekolicinom navijača popričao o našim trenerima koji rade u inozemstvu

Kao nikad do sada, hrvatska struka je zastupljena u europskim nogometnim ligama. Samo u ligama petice imamo trojicu, makar se mora dodati da ni jedan od njih nije radio u HNL, uz izuzetak kratke epizode Slavena Bilića na klupi Hajduka. 

Kako im ide? Koje mišljenje o njima imaju navijači klubova u kojima rade? Odgovore pronađite u nastavku teksta. 

Slaven Bilić - West Ham United FC, Engleska

O Slavenu Biliću sam na Lopti pisao nekoliko puta. I dok je bio izbornik na odlasku (EP 2012.), pa kad je radio u Rusiji, pa dok je sa Bešiktašem rušio europske velikane poput Liverpoola, a naši mediji se natjecali tko će ga više nahvaliti, a isto su ponavljali i prošle sezone kada je West Ham pod njegovim vodstvom bio druga senzacija engleskog Premiershipa iza Leicestera.

Dočekali su ti isti mediji da mogu raditi ono što im bolje ide od ruke - pljuvati. Dasović i Alač već oštre pera, jer West Hamu ne ide. Nalazi se pri dnu ljestvice, nanizao je četiri poraza u nizu, čak i protiv niželigaša u kupu pobijedio tek u sudačkoj nadoknadi vremena. Onda se odnekud izvuče neki pljuvački "tweet" protiv Bilića i uz pompozan naslov napiše kako su navijači okrenuli leđa Slavenu i traže njegov odlazak. 

Da li je zaista tako? 

U vrijeme interneta, "pametnih" telefona, društvenih mreža itd. nije teško pronaći istinu. Postoje forumi, stranice na facebooku, chatovi, pa je dovoljno uzeti si 15-ak minuta vremena da bi došao do dosta velikog broja mišljenja na osnovu kojih se može procijeniti koliku podršku naš bivši izbornik zaista uživa, odnosno koliko ljudi zaista traži njegovu glavu. 

Činjenica je da je WHUFC u sezonu ušao razočaravajuće. Ispali su iz Europa lige protiv momčadi iz Rumunjske, drugi put za redom zaustavila ih je Astra Giurgiu čije ime prosječni Englez vjerojatno ne zna ni izgovoriti. U prvenstvu su na 18. mjestu, u zoni ispadanja, sa samo jednom pobjedom u šest utakmica, a golovi koje primaju skupljaju "klikove" na video-portalima humorističkog sadržaja. 

Postao je Slaven Bilić žrtva vlastitog uspjeha iz prošle sezone! Ovakav ulazak u sezonu za londonski klub nije ništa šta nije već doživljeno. 2013. godine primjerice nakon šest kola su pod vodstvom sadašnjeg izbornika Tri lava, Sama Allardycea, imali četiri poraza, jednu pobjedu kao i sada, te jedan remi. Isti učinak imao je Avram Grant 2010. godine, a ta jedna pobjeda bila je jedina sve do konca studenog! 

Međutim, tri su bitne razlike u odnosu na to vrijeme, a za jednu od njih je "krivac" Bilić. Nakon prošle sezone očekivanja su narasla, Hammersi više nisu simpatičan autsajder kojem je uspjeh već ostanak u ligi, nego momčad koja puca na mjesta u prvoj trećini ljestvice. Druga razlika jest financijske prirode. Ugovor o tv-pravima koji je Premier liga potpisala za naredne tri sezone, a koji ukupno iznosi gotovo sedam milijardi eura, omogućio je i "manjim" klubovima da krenu u shopping, pa je i društvo sa olimpijskog stadiona uoči ove sezone bilo u stanju potrošiti oko 60 milijuna eura na pojačanja. Naravno, time su ionako velika očekivanja dodatno porasla, a pritom nitko ne želi vidjeti da su drugi klubovi potrošili puno više, ili bar približno isto kao i West Ham. Primjerice Southampton oko 55 milijuna eura, Watford blizu 70 milijuna, Crystal Palace oko 60 milijuna. 

Treća stavka je preseljenje u velebni, preuređeni olimpijski stadion koji sa 60.000 mjesta nudi puno više mjesta od starog Boleyn Grounda. Na takvom stadionu gotovo se imperativno traže pobjede, a i tu se ne želi vidjeti da je igračima potrebno vrijeme da se priviknu na novo zdanje. Tu su tribine dosta dalje od terena nego je bio slučaj na Upton parku, teren je mješavina umjetne i prave trave, i igrači se još ne osjećaju kao "svoj na svome". 

No, da ne bi ispalo da njima i Biliću samo tražim alibije, moram spomenuti da ništa spomenuto nije uzrok smiješnih golova koje (pre)često primaju. I tu je naravno trener kriv, jer on je taj koji mora pripremiti kompletnu momčad, pa tako i igru obrane, da bude na potrebnoj razini. S tim da je staro pravilo kako je puno lakše uigrati obranu nego napad. A tamo je West Ham jalov. Protiv West Bromwicha su uvjerljivo poraženi, 4:2, pa gotovo nevjerojatno zvuči podatak kako su u toj utakmici imali 15 udaraca više prema golu od protivnika, omjer dodavanja bio je 622:260 u korist West Hama, a posjed lopte bio je na 70:30 %! Statistika je na njihovoj strani i u porazu protiv Watforda, ali iz posjeda lopte pa i iz dobrih šansi nisu u stanju zabiti. 

Opet se može pronaći alibi, i to u ozljedama. Andre Ayew, napadač kojeg su doveli za rekordnih 24 milijuna eura, ozljedio se već u prvoj utakmici odigravši tek 35 minuta, već duže nema Carrolla koji je u finišu prošle sezone briljirao, Zaza se još nije snašao nakon dolaska iz Juventusa, a u obrani nedostaje Creswell, pa je trener prisiljen kemijati i postavljati igrače na njihova neprirodna mjesta. 

Kladionice će našeg stručnjaka staviti među prve kandidate za odstrijel, ali klub kojeg je u 120 godina vodilo tek 15 trenera neće na balkanski način posegnuti za promjenom radi promjene. Jasno da Bilić, Jurčević & co nemaju vremena do beskraja, ali ni današnji razočaravajući poraz protiv Southamptona neće ih koštati posla. 

A šta o svemu kažu navijači? 

Moram priznati da sam ostao iznenađen brojem onih koji vjeruju kako "Slav" može izvući momčad iz krize! Ako bi mjerili to u postocima, omjer je na nekih 80:20! Ovih 20% mu, po naški rečeno, sve po spisku, ali je ova druga skupina brojnija i podsjeća da je odigrano tek šest utakmica, da Palace na 7. mjestu bježi samo sedam bodova, i napominje sve ono što sam i ja nabrojao - od ozljeda do preseljenja na novi stadion. Zabrinuti su i oni, naći će neke zamjerke našem strategu, a najčešće se spominje nedostatak hrabrosti da riskira i povuče neki neočekivan potez. No stoje iza njega i traže strpljenje bar do Božića, vjerujući kako će se do tada stvari promijeniti nabolje. 

Hammerse sljedeći vikend čeka utakmica protiv Middlesbrougha, a onda je reprezentativna stanka nakon koje će se vratiti poneki ozljeđeni igrač. 

Slavenu želim sve najbolje, mada sam svjestan da je nažalost velik broj onih koji bi u domovini likovali ako bi Bilić i suradnici uskoro morali na burzu rada. 

Niko Kovač - Eintracht Frankfurt, Njemačka

Za razliku od jednog od svojih prethodnika na izborničkoj stolici, Niko Kovač trenutno nema gotovo nikakvih briga kao trener Eintrachta. Dapače, nakon što ih je prošle sezone senzacionalno doveo do play-offa i spasio ispadanja iz lige Orlovi nakon pet kola nove bundesligaške sezone lete visoko. 

Trenutno su na petom mjestu sa deset bodova uz omjer 3-1-1. Taj jedan poraz, u derbiju kod susjeda iz Darmstadta, bio je zaista plod nesreće. U posljednjim sekundama te utakmice pokušaj ubačaja Sirigua odbio se tako da je postao neobranjiv za vratara Hradeckog i završio u mreži. No unatoč tome ovo je drugi najbolji učinak kluba iz bankarskog grada nakon pet kola u posljednjih dvadeset godina.

Dobri rezultati i nastupi Eintrachta čude još više kada se zna da su uoči sezone doveli devet novih, a riješili se devetorice iz prošlogodišnjeg rostera, s tim da su potrošili tek 2 milijuna, a utržili oko 11 milijuna eura. Unaprijediti igru bez većih financijskih ulaganja u današnjem nogometu, u tako jakoj ligi kao što je njemačka, nije nimalo lako, a Kovaču je to uspjelo. 

Za sada, naravno. Odigrano je tek pet utakmica, vjerujem da će biti i lošijih razdoblja, jer nemoguće je očekivati da Orlovi sačuvaju trenutačnu poziciju. A ako bi slučajno u tome uspjeli, onda bi Niko bio trener godine u Njemačkoj! 

Svi su očekivali da će se crno-bijeli (takvu kombinaciju dresova nose u ovoj sezoni) boriti za ostanak u ligi, tako da bi svako mjesto iznad 15. bilo iznenađenje i potvrda dobrog rada braće Kovač i njihovih suradnika, kao i nekadašnjeg napadača Rijeke Fredija Bobica koji je u Frankfurtu u funkciji sportskog direktora. 

Navijače je Kovač svojom iskrenošću, skromnošću i predanim radom kupio već proljetos. Njihovu podršku je imao i kada se činilo da će se klub vratiti u drugu ligu, zagovarali su i tada njegov ostanak, da on bude čovjek koji će ih vratiti u elitu, a možete zamisliti oduševljenje nakon što su ipak ostali u prvoj ligi! 

Niko ima jasnu viziju, znao je šta želi - brzinu, kako kod igrača, tako i kod protoka lopte, pa je po tom receptu tražio i pojačanja, a momčad fizički pripremio da je u stanju igrati presing gotovo cijelu utakmicu i trčati "do iznemoglosti".

Za sada se čini da je na dobrom putu, od srca mu želim da tako i nastavi!

Ivan Jurić - Genoa CFC, Italija

Iako je današnjih 1:1 protiv Pescare malo razočaralo fanove "I Rossoblu", ali ukupno gledano sa početkom sezone mogu biti zadovoljni. Napoli u srijedu nije uspio slaviti na stadionu Luigi Ferraris, Cagliari i njegov bivši klub Crotone svladani su na početku sezone, a jedini poraz dogodio se u Sassuolu gdje su padali i veći i jači klubovi od Genoe. 

Tiho i daleko od očiju hrvatske javnosti Ivan je se nametnuo za najveće zadaće u talijanskom klupskom nogometu. Počeo je kao pomoćnik Gian Piera Gasperinija, starog poznanika još iz igračkih dana, u Interu i Palermu, da bi preko mlade momčadi svog sadašnjeg kluba i Mantove (3. liga) došao do Serie B i Crotonea gdje je već boravio kao igrač. 

Klub iz siromašne Kalabrije je senzacionalno uveo u prvu ligu sa 82 boda iz 42 utakmice tako da nije manjkalo interesa za njegove usluge u ovoj sezoni. 

Odlučio se za još jedan bivši klub, jer i u Genovi je svojevremeno igrao, tamo je okončao igračku i započeo trenersku karijeru. 

Talijani na Ivanu cijene taktičku obučenost, a znamo da je ona u talijanskom nogometu vrlo bitna. U stanju je momčad spremiti da je u mogućnosti igrati više različitih formacija, po potrebi ih mijenjati i tijekom utakmice. Kažu da ima tu trenersku "žicu", sposobnost da pravovremeno reagira na zbivanja na travnjaku i tako usmjeri tijek igre u korist svoje momčadi. 

"Prekratko je kao trener u klubu da bi se mogla dati ozbiljna ocjena" uzvratio mi je Marco, navijač kluba iz Ligurije na moj upit kako mu se sviđa hrvatski trener, "ali pamtim ga kao pouzdanog igrača, radnika kojem je momčad uvijek bila na prvom mjestu, pa ga takvog očekujem i kao trenera!" 

Što se očekivanja tiče, Marco smatra da je ekipa za nijansu bolja od one koja je prošle sezone izborila 11. mjesto, pa se nada da će Genoa ovu sezonu završiti u prvom dijelu ljestvice. 

"A možda bude malo sreće pa se uspijemo probiti do Europa lige!"

Držimo fige našem bivšem Vatrenom da zaista tako i bude!

Igor Tudor - Kardemir Karabükspor, Turska

U crnomorskoj regiji, provincija Karabük, u istoimenom gradu svoju novu avanturu od ovog ljeta započeo je bivši igrač i trener Hajduka Igor Tudor. U gradu koji je nastao nakon izgradnje čeličane čije ime klub danas nosi Tudor je također odradio šest utakmica, a učinak je zadovoljavajući. 

Kod kuće, na vrlo lijepom Dr. Necmettin Seyhoglu stadionu, upisali su dvije pobjede - uvjerljivih 3:0 protiv Rizespora i 3:2 protiv Antalyaspora u kojem igra Samuel Eto'o. U gostima nije bilo bodova, no protivnici su bili takvi da se bodovi zapravo nisu ni očekivali - Galatasaray u prvom kolu i poraz 1:0 golom primljenim debelo u sudačkoj nadoknadi, branitelj naslova Bešiktaš i 1:3 u trećem kolu te 0:2 danas u Ankari kod Genclerbirligija koji također ima vrlo dobru momčad. 

Jedini pravi kiks dogodio se u kupu gdje je Kardemir poražen 3:5 kod trećeligaša Ofspora. 

Jedini realan cilj kluba može biti ostanak u ligi, ali znamo da Turci nisu baš izmislili objektivnost kada je nogomet u pitanju. Ipak, moji izvori iz Turske mi govore da je Karabükspor iznimka po tom pitanju, da čeličana Kardemir, koja je glavni sponzor kluba, ne vrši prevelik pritisak i da se tu može raditi relativno mirno. 

A i da je drugačije, u Solunu je Tudor naučio nositi se sa pritiskom. Navijači PAOK-a su sigurno vatreniji od ovih Karabükspora, a po tom pitanju će mu koristiti i rad u Hajduku. 

Trenutno se nalaze na 10. mjestu i sigurno bi odreda svi potpisali da se tamo nađu i na kraju sezone. 

Krunoslav Jurčić - Adanaspor, Turska

Jedan od glavnih konkurenata Igoru Tudoru u borbi za ostanak bit će Krunoslav Jurčić i njegov Adanspor. Također dojučerašnji drugoligaš, ali sa puno dužom tradicijom igranja u Süperlig, prvom razredu turskog klupskog nogometa. 

Uz to je Adana višestruko veći grad, broji gotovo dva milijuna stanovnika, u njoj izlazi deset dnevnih novina, tako da je pritisak medija i navijača kudikamo veći nego u Karabüku. 

Veliki hendikep Jurčiću je što je momčad preuzeo početkom ovog mjeseca, kada je sezona već počela, prijelazni rok završio, a momčad nakon poraza i remija u prve dvije utakmice zbunjena brzom smjenom trenera. 

Tri utakmice je do sada odradio bivši višestruki trener Dinama, u prvoj uspio ostvariti remi protiv Gaziantespora, no potom su uslijedili porazi protiv Osmanlispora u prvenstvu i u kupu kod četvrtoligaša Erzincanspora. 

Sutra im u goste dolazi Alanyaspor, i već ta utakmica bi mogla biti sudbonosna za našeg trenera u ovom klubu! Prebrzo? U normalnom svijetu da, u Turskoj su mi to objasnili ovako: Nije donio niakakv pomak, u tri utakmice pod njegovim vodstvom igrali su čak i lošije nego prije! Da, i to je Turska... 

Zna se da nisam Krunin fan, ali ako bi mu se zaista sudilo nakon nepunih mjesec dana, onda je možda i bolje da se ne zadrži duže u takvom okruženju. 

Ionako Dinamo opet traži trenera...

Dražen Besek - Birkirkara FC, Malta

Nije baš liga prvaka, ali ne treba je podcijeniti! Nogomet na Malti je napredovao, upravo je Birkirkara prošle sezone natjerala West Ham na raspucavanje s bijele točke u pretkolu Europa lige, a ove sezone su pod vodstvom Dražena Beseka izbacili Široki Brijeg i škotski Hearts prije nego su na zadnjoj stepenici zapeli na ruskom Krasnodaru. 

Dražen je na otoku od kraja prošle sezone koju je završio na trećem mjestu, iako je povremeno Birkirkara bila vodeća na ljestvici Premier lige koja broji dvanaest klubova. 

U ovom prvenstvu se očekuje titula! Klub koji svoje utakmice igra na nacionalnom stadionu ima najbolju i najskuplju momčad, četverostruki prvak (posljednji put 2013. godine) očekuje peti naslov! 

Za sada ide po planu, makar se nije očekivao poraz proti Sliema Wanderersa prošlog vikenda. Birkirkara je trenutno drugoplasirana momčad, nakon pet odigranih utakmica na kontu imaju dvanaest bodova, jedan manje od vodećih Balzan Youthsa. 

Naslov prvaka na Malti sigurno mu neće otvoriti vrata Manchester Uniteda, ali bio bi jedan lijep uspjeh za varaždinskog trenera, pa mu želim da u tom naumu uspije!

 

Trojica nama poznatih nogometnih učitelja na privremenom je radu u zemljama bliskog istoka. 

Zlatko Dalić već godinama žari i pali u Ujedninjenim Arapskim Emiratima gdje vodi Al Ain, a prethodno je uspješno radio u Saudijskoj Arabiji. Prije nekoliko dana je sa svojim klubom izborio polufinale azijske lige prvaka u kojem ga u prvoj utakmici prekosutra čeka katarski El-Jaish. Prvenstvo je tek počelo, u njemu je Al Ain ostvario dvije pobjede. Prošlu sezonu završili su na drugom mjestu, a sezonu ranije kao prvaci Emirata. 

Kralj Irana mogao je postati Branko Ivanković, Teheran mu je ležao pod nogama nakon što je njegov Persopolis pred 100.000 navijača pobijedio Esteghlal u gradskom derbiju i izbio na prvo mjesto koje se činilo tako daleko kada je Varaždinac preuzeo klub. Međutim, izgubili su dva kola kasnije protiv drugog teheranskog kluba, Naft Teheran, i naslov je otišao u provinciju, u Ahvaz koji je imao isti broj bodova, ali bolju gol razliku od Persepolisa. 

Ipak, Iranci iznimno cijene Branka još iz vremena kada je vodio njihovu reprezentaciju, tako da je ostao na klupi i trenutno dijeli prvo mjesto na ljestvici sa Teraktorom nakon sedam odigranih utakmica. 

Zoran Mamić je pak novak na ovim meridijanima. Sa Al-Nasrom iz glavnog grada Rijada odradio je pripreme u Hrvatskoj, a sezonu započeo sa po dvije pobjede i dva poraza, te je trenutno na šestom mjestu. Premalo, jer od njega se očekuje borba za naslov prvaka sa Al Hilalom. Ali, tek je početak, dovoljno je vremena za povratak na pobjedničku stazu. 

 

Ako sam nekoga zaboravio, izostavio, slobodno me napomenite. Ali mislim da u iole ozbiljnim ligama nakon odlaska Tomislava Marića iz slovačke Dunajske Strede, te Igora Jovićevića iz ukrajinskih Karpata Lviv, hrvatskih stručnjaka više nema.