Sidebar

14
Sri, Stu

Dojam puno bolji od rezultata

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Iako su naši klubovi i u trećem kolu Europa lige osvojili samo bod, prezentacija budi nadu da ćemo do kraja natjecanja proslaviti (bar) jednu pobjedu

Opet mi se nisu ostvarile želje, i nakon polovine odigranih utakmica naši predstavnici u Europi i dalje čekaju na prvu pobjedu. Ipak, za razliku od prvog kola gdje su obje momčadi podbacile, i od drugog kola gdje je prvak u potpunosti razočarao, nakon jučerašnjih utakmica prevladava osjećaj zadovoljstva. Ovaj put je dojam puno bolji od ostvarenih rezultata, uz malo sreće jučer smo mogli slaviti dvije pobjede. Nažalost, ostalo je samo na bodu.

Od Rijeke smo u ovoj sezoni navikli na ovakva izdanja. Jedini izuzetak bila je utakmica u Guimaraesu gdje su potopljeni. Disciplinirana, hrabra i požrtvovna igra u kojoj se jasno vidi trenerski rukopis jučer je zamalo donijela bod, uz malo sreće možda čak i pobjedu kod francuskog velikana u Lyonu. Kažete da Lyon nije više što je nekada bio? Dobro, sama činjenica da igraju u Europa ligi, a ne u ligi prvaka gdje su nekada bili redovni sudionici u samim završnicama (1x polufinale, 2x četvrtfinale) govori da je OL u silaznoj putanji. Međutim, od 11 igrača koji su započeli onu „legendarnu“ utakmicu na Maksimiru protiv Dinama u ligi prvaka (7:1), sedam njih je još uvijek u klubu! Osim toga, protiv Rijeke su itekako bili željni pobjede nakon što su u posljednje vrijeme zaredali sa lošim rezultatima u prvenstvu. Dakle, nema govora o nekom opuštanju ili podcjenjivanju Rijeke. Dapače, a to se moglo primjetiti, Francuzi su ovaj susret kao i protivnika shvatili maksimalno ozbiljno.

Ne bi bilo pošteno prema momčadi Remija Gardea tvrditi kako pobjeda nije zaslužena, imali su domaćini nekoliko izglednih prilika. No, bila je to jedna od onih utakmica koje vrlo lako mogu otići na drugu stranu, a da nitko ne bi imao pravo bilo šta prigovoriti. Sjajna šansa Benka, udarci Maleša i Alispahića, još nekoliko poluprilika. Rijeka je mogla proći puno bolje!

Od samog nastupa i pristupa nogometaša na travnjaku još više su mi se dopale opservacije trenera nakon utakmice. U situaciji kada bi mnogi drugi likovali, čestitali momčadi (i samome sebi) na dobroj igri, Matjaž Kek je upozoravao: „Možemo izgubiti, ali ne smijemo biti gubitnici“ ili: „Ne zanima me da idemo po Europi i učimo, nego da nešto i učinimo!“ Svakim danom, svakom utakmicom, svakim izlaganjem taj Slovenac mi se sve više i više sviđa!

Rijeka je na pravom putu. Ima prepoznatljivu igru kojom se može oduprijeti i protivnicima koji su, na papiru, puno jači od nje. Izuzev te spomenute utakmice u Portugalu, Riječani su svim suparnicima složili nekoliko čistih, izigranih šansi. Nigdje nisu šaptom pali, kamoli se obrukali kao neki drugi naši klubovi. Bar do jučer.

A jučer je onda došlo do zaokreta. Za 180 stupnjeva!

Prestrašena, nesigurna i bezidejna momčad, koja je u čitavoj sezoni protiv bilo kojeg ozbiljnijeg protivnika izgledala očajno,  odjednom je proigrala. I to kako! I za PSV možemo reći kako to nije „onaj“ PSV, i ne bi bili daleko od istine. I za inače mlade momčadi nizozemskih prvoligaša ova iz Eindhovena je – premlada. Kada 29-godišnji Schaars slovi kao jedan od najiskusnijih, a u cijelom rosteru samo jedan ima preko 30 godina (jučer ozljeđeni Park, 32) onda je jasno da se radi o neiskusnoj ekipi. Unatoč tome, sinoćnji gost praznog Maksimira bila je momčad koja je drugoplasirana u vrlo dobroj Eredivisie i koja je prije mjesec dana razmontirala Ajax sa čak 4:0. PSV je bio najjači protivnik kojeg je Dinamo ove sezone imao.

I upravo protiv tog protivnika je prikazao najbolju igru u cijeloj sezoni. Iako je izostala nagrada u vidu golova i pobjede, Modri su bili aktivni, atraktivni, brzi, moderni. Za mene, bila je to bolja prezentacija čak i od one u Beču.

Zajedničko tim dvijema utakmicama je trener. U Beču je Zoran Mamić skupa sa Krznarom zamijenio Jurčića i zamalo stigao do čuda, jučer je zamijenio Ivankovića i modri su odigrali najbolju utakmicu sezone. Bespredmetno je raspravljati o tome koliko je Zoran Mamić uspio unaprijediti igru momčadi na taktičkom, fizičkom ili tehničkom planu, ta odradio je samo jedan trening sa ekipom prije ovog dvoboja. No da je u oba slučaja prodrmao momčad, ili kako bi to rekao slavni Ćiro – galvanizirao, to se ne može osporiti. U momčadi hrvatskog prvaka sinoć nije bilo slabe točke, svi su dali svoj doprinos igri koja bi, uz normalne okolnosti, privlačila gledatelje na stadion. Posebno me oduševila tranzicija iz defenzive u ofenzivu, brzi protunapadi koji su nerijetko rezultirali prilikama pred golom Tytona.

Ako ćemo tražiti zamjerke, one idu na račun povremene sebičnosti. Bilo je situacija u kojima su postojala bolja rješenja od pokušaja udarca ili driblinga, ali to spada u sferu „general poslije bitke“. Drugi dio kritike usmjeren je ka fizičkoj spremi, ali to ide na dušu stručnom stožeru koji očito nije odradio pravi posao na pripremama. Posebno je pad u drugom poluvremenu bio primjetan kod Brozovića, koji mi se napokon dopao u jednoj bitnoj utakmici, ali samo do 55.-60. minute. I ozljeda jučer (napokon) vrlo dobrog Sammira se možda ne bi dogodila da je fizička sprema na većoj razini, ali u njegovom slučaju nisam siguran da li optužiti Jurčića i suradnike. Imao je naš reprezentativac i jučer nekih grešaka, ali sve u svemu se svidio pristupom, zalaganjem, i u sinoćnjem izdanju bi mogao ponovno zaslužiti reprezentativni poziv. Nadam se da ozljeda nije teže prirode i da će ovu kvalitetu potvrđivati iz tjedna u tjedan, iz utakmice u utakmicu.

Zoran Mamić je već najavio da će trener biti do zimske stanke, te da će klub najkasnije tada u potragu za novim strategom. Ima mi smisla takvo razmišljanje, jer čemu riskirati siguran posao sportskog direktora i bracinog prvog suradnika za onaj na užarenoj klupi. Ali dok je situacija u klubu ovakva kakva je, Mamić mlađi je najbolji izbor za klupu modrih. Jedini koji će sa velikim gazdom izaći na kraj, a bez da pritom mora doma ostaviti kičmu. Imao je više nego pristojnu igračku karijeru, treneri su mu bili sjajni stručnjaci poput Christopha Dauma, Klausa Toppmöllera, Ćire Blaževića ili Josipa Kuže, kroz godine provedene u Njemačkoj mogao je puno toga naučiti o trenerskom poslu. Vrijeme će pokazati da li ima „trenersku žicu“ i da li je u stanju na duže staze izvlačiti ono najbolje iz momčadi. Prvi utisak je dobar, pa bi vrijedilo pokušati sa ovim trenerskim timom do kraja sezone. Šta se već može izgubiti? Teško je očekivati da ima širu podršku navijača, iako je Zoran Mamić puno manje na udaru od starijeg brata, ali bilo koga da Dinamo dovede, taj mora biti „Mamićev čovjek“ . U suprotnom će ionako odletjeti nakon nekoliko mjeseci.

Šteta je zbog prva dva susreta, i što je mogućnost za prolazak u drugi krug natjecanja vjerojatno prokockana porazima protiv Černomoreca i Ludogretsa. Ali nastave li „plave bluze“ u sinoćnjem ritmu, do kraja najtecanja ćemo konačno proslaviti pobjedu u jednoj od skupina europskih natjecanja nakon dugo, dugo vremena.