Sidebar

21
Sub, Lis

Dinamo se oprostio pobjedom, Rijeka časnim porazom

Ostale lige
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Dinamo se pobjedom nad Celticom, u pravoj golijadi na Maksimiru oprostio od Europe, Sevilla ipak bolja od Rijeke

Uvijek je slatko pobijediti, makar pobjeda ne donosila ništa osim zadovoljštine. Dobro, tu je i "par" eura od UEFA-e te poneki bod za koeficijent, a to je itekako bitno. Međutim, za izranjavanu modru dušu trijumf nad Celticom nije ništa doli melem. Ali, samo za mali dio rane.

Zapravo je sada još jasnije koliko toga je propušteno u Glasgowu i prije 14 dana u Rumunjskoj, a to jednostavno boli! Tvrdio sam tada, a ovih šest utakmica samo je potvrdilo, Dinamo je u ovoj skupini jednostavno morao proći dalje. Zaslužili nisu, da se razumijemo, ali da bi trebali biti bolji od nikad lošijeg škotskog giganta pokazalo se i u prvoj, kao i u večerašnjoj utakmici. Zašto su natjecanje ponovno okončali prije Božića, sa omjerom 2-0-4, to bi trebali analizirati u klubu. 

Isto tako, rado ću se pohvaliti sa "znao sam" kada je riječ o Marku Pjaci koji je praktički sam pobijedio škotskog prvaka. Pisao sam o njemu nekoliko puta kao o velikom talentu koji zaslužuje veću minutažu. Zašto je nije uvijek dobio također je pitanje koje bi trebali analizirati u klubu. 

Pitanje je samo da li tamo netko bilo kome odgovara za bilo što... 

Oni malobrojni gledatelji koji su odlučili ovu hladnu zagrebačku večer provesti na Maksimiru mogli su vidjeti sadržajnu utakmicu, nekoliko sjajnih poteza, ali isto tako i ograničenost nekoliko igrača koji igraju u modrom dresu. Nekima od njih HNL je jednostavno limit. Ima tu dobrog "štofa" za svečano odijelo sa kojim bi se naš prvak mogao pojaviti bar među 32 najbolja kluba drugog po kvaliteti kontinentalnog natjecanja, ali trenutno je previše pojedinaca koji koče neki rezultatski iskorak. Imena? Od domaćih Pivarić, kapetan Antolić (kojem se doduše ne može osporiti volja), od stranaca Sigali, makar je još uvijek prerano o njemu donositi konačan sud, te - Soudani. Ali kod njega nije stvar kvalitete, već potpunog gubitka bilo kakvog motiva. Još jedno pitanje s kojim bi se morali pozabaviti u klubu. Što je doduše teško, jer se ne može zamjeriti čovjeku koji je prije pet mjeseci igrao protiv svjetskog prvaka pred 45000 ljudi što mu nije lako motivirati se za igranje pred 3000 navijača. Od čega je pola gostujućih.

Napisao sam jučer u najavi utakmica da me eventualna pobjeda neće utješiti. I nije. Dapače, kao što rekoh - sad sam još tužniji zbog sramote u Giurgiu, poraza na Celtic parku, dok Salzburg neću niti spominjati, jer Austrijanci su trenutno jednostavno bolji.  

Kad bih barem mogao biti siguran da su nešto naučili, stasali. Da sljedeće jeseni nećemo imati tih crnih rupa i sramotiti se po kontinentu. Lakše bih spavao, ako ništa drugo. Ali, tu nadu sam imao i prošle sezone, i pretprošle, i one prije nje...

Ipak, na kraju čestitam Dinamu, ovaj put smo bar pobijedili dva puta i na kraju osvojili treće mjesto u skupini!

 

Priželjkivao sam pobjedu Rijeke i doček u zračnoj luci na Krku, no tu pobjedu na Sachez Pizjuanu ipak nismo dočekali. Međutim, toplu dobrodošlicu i ovacije svojih navijača ovi dečki su svakako zaslužili. Zbog još jedne sjajne europske sezone, ali i zbog srčanog nastupa u Andaluziji!

U najavi utakmice sam "prognozirao" kako Sevilla voli postizati golove u ranoj fazi utakmice. Ako sam već vječito loš prognozer, zašto sam baš ovo morao pogoditi?

Nije Rijeka ušla preplašeno u susret kao primjerice u Rotterdamu, ali mora se priznati kako je u cijelom prvom poluvremenu domaćin bio kudikamo bolja momčad. Opasnija, brža, agresivnija.

U drugom dijelu naš viceprvak je uspostavio ravnotežu, povremeno čak dominirao, a ukupno gledano - u tom periodu imali su Riječani bolje šanse! Možda sam trunku subjektivan, ali smatram kako su večeras nebeskoplavi zaslužili bod. Ne bi pomoglo u pogledu prolaska skupine, ali bi dobro došlo za samopouzdanje i iskustvo za buduće okršaje.

Šta se Keku i njegovoj momčadi može zamjeriti? Osim što se prilike u Europi, a bilo je jako zrelih (da ne kažem stopostotnih), moraju koristiti, malo toga. Lako je se sada pitati da li je Kramarić bio previše odsječen od ostatka momčadi, no pravo je pitanje kako bi Rijeka prošla da je od početka krenula otvorenije. Uostalom, jedino razdoblje drugog poluvremena u kojem su Španjolci bili bolji bilo je ono kada je slovenski stručnjak na teren uveo drugog napadača. Volja, hrabrost, količina trke, zapravo gotovo sve ostalo što smo od naših nogometaša očekivali oni su i pružili. 

Nisam doduše shvatio zbog čega je Kek ponovno u prvi sastav uvrstio Moisesa koji očigledno nije dovoljno spreman, ali trener je taj koji je radio sa igračima proteklih nekoliko dana pa je valjda dobro procijenio tjelesno stanje Brazilca. Imala je riječka 88-ica i nekoliko dobrih poteza, bio je vrlo dobar u fazi obrane, ali ipak se pitam ne bi li bilo bolje da je ušao posljednjih 30-35 minuta, a da umjesto njega 55-60 minuta u vezi imamo maksimalno spremnog igrača? 

Na čemu poraditi kako bi ubuduće i protiv momčadi kalibra Seville imali (još) veće šanse? Prije svega na brzini! Predaja lopte mora biti brža, a preduvjet za to je kvalitetnije otkrivanje, tj. trka bez lopte. Inteligentna trka. Brže reakcije, manje "maženja" tog okruglog predmeta, ma koliko neki od ovih igrača bili tehnički potkovani. Siguran sam da je sve to primjetio i Matjaž Kek te da će na tim elementima poraditi. Kada protiv suparnika koji je objektivno jači osvojite loptu, onda ona mora u tri-četiri dodavanja iz prvog ili najkasnije drugog dodira biti već na njegovoj polovici!

Sedam bodova u skupini u kojoj su zaista veliki klubovi iz nogometno razvijenih zemalja i jakih liga sjajan je uspjeh, i na njemu možemo još jednom čestitati našoj Rijeci.

"Slatki problem" je jedino to što je letvica sada postavljena jako visoko. Već sljedeće sezone od njih ćemo praktički zahtjevati prolazak u drugi krug!

Sa Kramarićem ili bez njega...