Sidebar

14
Sri, Stu

Dinamo i Rijeka na popravnom ispitu

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Nakon (ne)očekivanih poraza u prvom kolu, naši predstavnici u Europi večeras imaju priliku za popravak dojma. Ili, usudimo se maštati: Hrvatska večeras može prvi put u povijesti do šest  bodova u nekom europskom natjecanju u jednom danu!

 Tek je drugo kolo, a za oba naša kluba već se radi o održavanju nade za prolazak u drugi krug. To se odnosi pogotovo na Dinamo koji je domaćim porazom protiv Chornomoretsa već u „minusu“ koji mora nadoknaditi na jednom od gostovanja.

Prva prilika za to je bugarski Ludogorets, klub sa istoka zemlje, točnije iz Razgrada. No, utakmica će se igrati u Sofiji, pa Zagrepčane neće dočekati vatrena domaćinska atmosfera. Doduše, ako se sjetimo gostovanja modrih u Razgradu u srpnju prošle godine (1:1), ni tada nije bilo bučno. Navijači „orlova iz Razgrada“ su vjerni, ali nema tu previše organiziranog navijanja. Slično kao na Maksimiru, rekli bi cinici.

Nekoliko informacija o zelenima možete pročitati u članku od prošle godine, pa nema smisla ponavljati. Posvetiti ćemo se tek promjenama u kadru i na klupi, te pokušati odgovoriti na pitanje koje se posljednjih dana vuklo po medijima: Da li je Ludogorets kvalitetniji nego prošle sezone kada su nas dva gola u sudačkoj nadoknadi (Rukavina u prvoj utakmici u 93., Vida u Zagrebu u 98. minuti) spasila ispadanja iz Europe već u ljetnom terminu. Nešto na što modri posljednjih godina nisu navikli. Za razliku od najvećih rivala – majstora s mora. (Pokušaj duhovitog odgovora cinicima iz prethodnog odlomka.

Prema bivšem treneru bugarskog prvaka i nedavnom kandidatu za Dinamovu klupu Ivaylu Petevu, orlovi su sada jači. On uopće ne sumnja u tu tvrdnju. Ima logike, jer ako ništa – iskusniji su za nekoliko europskih utakmica i još jednu sezonu u kojoj su se domogli titule prvaka. Međutim, posumnjao sam da je Petev još uvijek emocionalno vezan za klub u kojem je uspješno radio tri godine, pa sam – kao i prošle godine - konzultirao prijatelja Yonka ne bi li provjerio te tvrdnje. Podsjećam, Yonko je vatreni navijač CSKA i prilikom prvog sučeljavanja prvaka Hrvatske i Bugarske vrlo dobro je prognozirao kako modre čeka iznimno težak posao.

Yonko mi je priznao da, otkako je dobio kćerkicu, nije više toliko u tom navijačkom „điru“: „Na gostovanja uopće više ne idem, a na stadionu bugarske armije sam ove godine bio tek tri puta“. „Možda i bolje“ nastavio je, „jer da idem na gostovanja doživio bih poniženje koje su nam Ludogorci priredili u 4. kolu kada su nas rasturili sa 3:0.“ Po njemu, zbog nekoliko novih igrača i promjene trenera, nešto su lošije startali u sezonu, ali kako vrijeme više odmiče to su bolji. Hvala Yonko, otprilike nešto takvo sam iščitao iz rezultata koje je Ludogorets postigao ove sezone.

Zato sam okrenuo još jedan broj, ili u ovo moderno doba – napisao još jedan mail. Bio je adresiran u Beograd, tamo imam jednog poznanika (tko smije priznati da imam prijatelja u Beogradu) koji je rođen u crno-belom dresu. A njegovi ljubimci koji oblače dres tih boja susreli su se sa bugarskim prvakom i aktualnim liderom prvenstva u trećem pretkolu lige prvaka. U tim dvobojima Partizan je ispao uz dva poraza, a iako Vladimir kaže kako ga nisu posebno impresionirali, priznao je da su da su unatoč određenoj dozi sreće zasluženo izbacili prvaka Srbije, te da su „zajebana ekipa koja zna kako doći do cilja“ . Dodat ću: da nisu, ne bi usred Eindhovena porazili veliki PSV. Koliko god da su misli Nizozemaca toga dana bili usmjereni ka derbiju sa Ajaxom koji se igrao tri dana kasnije.

Formacijski, ništa se nije promijenilo u odnosu na Peteva. Novi trener, Stoycho Stoev, forsira isti sustav kao i nesuđeni Dinamovac Petev, a to je 4-2-3-1. Bitnu ulogu u ofenzivi imaju krila, Dinamovi bočni igrači morat će biti budni i paziti na dvojicu iz kvarteta Misidjan/Abalo/Stoyanov/Aleksandrov. Još bolje – zaposliti ih u defenzivi, tako da ne stignu prijetiti u napadačkim akcijama. Iako su u Eindhovenu utakmicu počeli Misidjan (lijevo) i Abalo (desno), vjerujem kako bi večeras od prve minute mogao krenuti Stoyanov. On nam je prošle godine pravio puno problema, a iako bugarski reprezentativac nije u bajnoj formi, po meni je i dalje jedan od najboljih igrača Ludogoretsa. Mjesto u napadu prigrabio je Slovenac Bezjak. Radi se o napadaču koji ne zabija puno, ali zato se često izvlači u sredinu, sudjeluje u kreaciji i otvara prostor suigračima. Iza njega zacementirano je mjesto brazilskog španera Marcelinha, onoga koji je crvenim kartonom u Zagrebu pripomogao u preokretu Dinama.

Par zadnjih veznih većinom čine Dyakov i Zlatinski, a pogotovo kapetan Dyakov je oličenje pouzdanosti i profesionalnosti. Njega smo također imali priliku upoznati prošle godine. Kada već stalno spominjem te dvoboje, spomenimo da je od 16 igrača koje je Ante Čačić tada koristio u dvije utakmice u klubu ostalo tek njih pet (Beqiraj, Sammir, Rukavina, Pivarić i Čop). Novi je i trener, i to ne jedan, nego su se u međuvremenu promijenila dvojica (Jurčić i Ivanković). Što se Bugara tiče, Petev je tada koristio usluge 15 nogometaša, a njih pet je u međuvremenu napustilo Razgrad. Da li je to indicija da su uigraniji, prosudite sami. A, iako tu riječ nisu željeli upotrijebiti u najavi utakmice, Ludogorci su sigurno željni osvete za nes(p)retno ispadanje tog 25. srpnja prošle godine.

Ne znam je li opravdana usporedba, ali recept kako nadvisiti bugarskog prvaka ispisao je Basel u play-offu lige prvaka, pogotovo u prvoj utakmici koju su u Sofiji dobili sa 4:2. Ofenzivna 4-3-3 postava, visoko postavljena obrana, presing od prve minute. Mada se radi o, gledajući prosjek, relativno „staroj“ ekipi (prosjek kadra je 26.7 godina) Ludogorets je trkački jaka momčad, i na tu trku treba odgovoriti sa – još više trke. Po našim medijima se provlačilo kako Ivanković namjerava upotrijebiti „bečki poučak“, odnosno Sammira postaviti kao „lutajuću špicu“ uz Fernandesa i Soudanija koji bi ubadali sa krila. Nekoliko puta isprobano, samo jednom dobro izgledalo, i to do onog momenta dok je Sammir imao snage. Možda može upaliti i večeras, ali zato bi naš povremeni reprezentativac trebao biti raspoložen. To jest, treba mu se „dati“.  Ja moram priznati da nisam pobornik pretjeranog taktičkog kemijanja, a isto tako ne shvaćam zašto se tako naglo odustalo od Duje Čopa koji je na početku sezone vrlo dobro funkcionirao uz čileansko-alžirski dvojac. Prema tome, postavio bih ovaj sastav: Zelenika – Pinto, Šimunić, Addy, Pivarić – Ademi, Pamić – Soudani, Sammir, Fernandes – Čop. Ili, ako već bez Čopa, onda sa Soudanijem i Fernandesom kao čistim špicama, ne krilima.

Da se nije dogodio Chornomorets, da Dinamo na kontu ima tri boda iz tog susreta, bez razmišljanja bih potpisao remi na Vasil Levski stadionu. Ovako, ne priznajem i ne očekujem ništa drugo nego pobjedu modrih!

 

Riječani su u nešto boljoj poziciji. Ne zbog rezultata prve utakmice koju su izgubili glatko i uvjerljivo, i u kojoj je rezultat čak bolji od dojma, nego zbog činjenice da je Rijeka svoje čudo već ostvarila. Sve ovo sada je samo bonus, nagrada za prošlu sezonu i podvig protiv Stuttgarta. Na kraju krajeva, Dinamo je sebi kao drugi nositelj opravdano kao cilj nametnuo prolazak skupine, dok su bijeli izvučeni iz četvrtog šešira, pa bi i očekivanja trebala biti u tim okvirima.

U Guimaraesu je skupo plaćena školarina u prvom europskom nastupu „po skupinama“ u povijesti kluba, a večerašnji protivnik nakon Stuttgarta opet je jedan od onih koji dolaze iz tzv. liga petice. Španjolski predstavnik prošlu sezonu završio je na vrlo dobrom sedmom mjestu i Europa lige se dokopao zbog plasmana Atletica (pobjednik kupa) u ligu prvaka. Ove sezone u ligi su startali sa dva poraza, da bi u posljednjih pet susreta dva puta pobijedili i dva puta remizirali uz jedan poraz. Raduje podatak da su u ligi u tri susreta osvojili tek jedan bod, a jedinu gostujuću pobjedu 13/14 ostvarili su u pretkolu Europa lige protiv češkog Jabloneca.

Trener Pepe Mel u klubu je od 2010. godine što je za španjolske prilike pohvalan podatak. I on, bez obzira na protivnika, forsira sustav 4-2-3-1, razlika je tek u tome koliko često i duboko će se napadu priključivati igrači iz drugog plana. Betisu je prvenstvo veći prioritet od Europa lige, pa možemo očekivati neke promjene u sastavu i priliku nekim igračima koji su manje igrali u dosadašnjem dijelu sezone. Inače je Mel poznat kao trener koji puno rotira sastav, pa ne mora biti ni znak manjka respekta prema protivniku ako večeras na travnjak Kantride istrče neka nepoznata imena. Među ona poznatija svakako spada visoki napadač Jorge Molina, novopridošla „desetka“ Joan Verdu, nekada Barcelonin junior i Espanyolov „špilmaher“, lijevi bočni na posudbi iz Milana Didac Vila, a među najveće talente u zemlji svjetskih i europskih prvaka spada lijevo krilo, 19-godišnji Alvaro Vadillo.

Puno se proteklih dana pisalo o tome da li je bolji Stuttgart ili Betis, pa je gotovo jednoglasni zaključak kako su Španjolci kvalitetnija momčad. No, ja se ne bih složio s tim. Istina je da je Rijeka Švabe izbacila u fazi kada ovima ništa nije polazilo za rukom, kada su već na startu sezone bili primorani smijeniti trenera, pa je momčad bila nesigurna što su Kek i društvo odlično iskoristili, ali gledajući u cjelini, VfB je u najmanju ruku al pari Verdiblancosima.

Oduševile su me najave Matjaža Keka pred utakmicu, i one mi ulijevaju optimizam. Najomiljeniji Slovenac u Hrvatskoj rekao je kako će na Betis krenuti sa tri napadača. Hrabro i bez kompromisa, upravo onako kako su ponizili Stuttgart. Prednost protivnika u svakom slučaju je svježina. Poznato je da La Liga tradicionalno kreće kasno, pa su zeleno-bijeli odigrali sedam utakmica u ligi + tri u Europi dok je Rijeci večerašnji susret već dvadeseti, ne računajući hrvatski kup! No, to ne smije i siguran sam da i neće biti izgovor, koliko god pojedinci već bili istrošeni.

 

Našim klubovima želimo sve najbolje, čitamo se ponovno večeras. A tada ću, nadam se, imati priliku pisati o nečem povijesnom – dvije pobjede HR-predstavnika u Europi u ovoj fazi natjecanja u istom danu!