Sidebar

21
Sub, Lis

Bravo Rijeka! Dinamo, ima li ovo smisla?

Ostale lige
Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Rijeka je već nakon tri kola u svom drugom nastupu u Europa ligi napravila iskorak i ostvarila prvu pobjedu fantastičnom igrom protiv Feyenoorda. Dinamo nastavlja u ritmu "korak naprijed, natrag dva". Mislim da je sazrijelo vrijeme za povratak Krunoslava Jurčića...

 

Vidljivo je to i laiku već duže vrijeme, ali nikad kao večeras trenerski rukopis nije bio vidljiv na utakmicama Rijeke i Dinama! S jedne strane prepoznatljiva igra društva sa Kvarnera, uvjerljiva i zaslužena pobjeda protiv nizozemskog viceprvaka, a sa druge ekipa kojoj uvijek nešto nedostaje. Jednom je to realizacija, pa onda "individualne pogreške", uvijek nešto. A stvar je zapravo kristalno jasna: u godinu dana pod Zoranom Mamićem niti jedan igrač nije napredovao! Ako ništa drugo, ako su inteligentni, naši treneri su iz Dinamova poraza mogli štošta naučiti. O presingu (Jurčiću Kruno, ono što je Salzburg večeras pokazao, to je presing!), o količini trke, o momčadskoj igri. I to ne od momčadi iz vrha europskog nogometa, nego od prvaka Austrije. Iste one Austrije koja se, samo ilustracije radi, nikada nije kvalificirala na završnicu europskog prvenstva. Sada je valjda napokon i zadnjoj budali jasno o čemu priča Niko Kovač kada govori o manjku trke, o manjku spremnosti žrtvovanja za momčadski uspjeh kod nekih naših momčadi. 

Ali, okrenimo se mi pobjednicima. Ovi drugi u biti nisu ni zaslužili da ih se spomene!

Rijeka je još jednom oduševila, pokazala da se u drugoj kontinentalnoj ligi može nositi sa svima. Još važnije, ponovno pokazala napredak u odnosu na prošlu utakmicu, i onu prije nje, da o prošloj sezoni i ne govorimo. Glavnu ulogu odigrao je igrač kojeg su u Dinamu otpisali i praktički ga poklonili jedinom pravom rivalu unutar granica Lijepe naše u ovom trenutku, no s pravom će Matjaž Kek istaknuti momčad, a ne pojedinca. Makar se on zvao Andrej Kramarić. Zapravo, nisu ga ni u Dinamu otpisali zbog manjka kvalitete, baš kao ni Ivana Tomečaka, nego zbog nekih drugih "stavki" i ugovora, ali to je već izlizana priča. 

Profitirali su Bijeli lošom formom suparnika, o čemu sam pisao u najavi utakmice, ali samo karakterne momčadi, one sa glavom, repom i pravim vođom na klupi, znaju iskoristiti slabosti protivnika. Odnosno: Zar je Celtic prije tri tjedna bio u boljoj formi? 

Kada gledamo utakmicu Rijeke, nebitno koji je protivnik na drugoj strani, onda vidimo momčad u kojoj je jasna zadaća svakog pojedinca. Vraćanje na poziciju i pokrivanje prostora nakon izgubljene lopte, preuzimanje prostora suigrača koji se eventualno ne uspije vratiti, pokrivanje prilikom prekida. Ne kaže se bezveze da je obrambena igra ogledalo rada trenera! U ofenzivi pak uigrane akcije, ali sa zdravom dozom slobode za individualne bljeskove i genijalne ideje pojedinaca. Tu ne mislim samo na Kramarića, nego i na Moisesa, Sharbinija kada ima svoj dan, Kvržića, pa čak i vratara Vargića. Kao kod onog ispucavanja za drugi gol koji je Krama fenomenalnim lobom (lijevom nogom!) pretvorio u novo vodstvo.

Uz dužno poštovanje mom Dinamu, meni nije jasno kako su Modri uspjeli pobijediti Rijeku i pobjeći joj na četiri boda. Zapravo, pođem li dublje analizirati i razmišljati o močvari, o Djedoviću i Širiću, o slavljeničkim fotografijama jednog od spomenutih sa alfom i omegom hrvatskog nogometa, malo mi je jasnije...

Nebitno, ali ipak znakovito: Od četrnaest igrača koji su sudjelovali u večerašnjoj pobjedi Rijeke samo su četiri stranca, s tim da su Kvržić (koji u biti i nije pravi stranac) i Samardžić ušli u drugom poluvremenu. Treći je Slovenac Goran Cvijanović, a četvrti Brazilac Moises. 

I za kraj, još jedan primjer načina rada trenera Rijeke: "Nagrada igračima? Slobodni su do 11 sati ujutro!"

 

Dinamo je u Salzburgu popio četiri laka komada, a ako ćemo biti iskreni trebao ih je primiti bar sedam! Da Eduardo nije skinuo neke udarce koji se baš i ne skidaju tako lako, da igrači Salzburga nisu poželjeli ponekom atrakcijom počastiti navijače, i da ni kod 4:0 nisu željeli postići gol više pritom povremeno zaboravljajući na raspored u obrani, onda bi ovo večeras završilo gore nego svojevremeno protiv Lyona! A ako ćemo vjerovati nekim našim "stručnjacima", Dinamo je večeras na teren izašao kao favorit! Zamislite tek kako bi završilo da je bio autsajder!? Međutim, više to govori o njihovoj stručnosti i količini u kojoj su posvećeni svom poslu, nego o stvarnom odnosu snaga između ove dvije momčadi. 

Jedva čekam da čujem izjave aktera, prije svih trenera Modrih, da saznam koju glupost će večeras izmisliti kao krivca. U Glasgowu je to bila realizacija. Večeras možda bude teren. Na primjer: "Težak teren je više odgovarao njima, jer mi igramo tehnički dotjeran nogomet koji na ovom blatnjavom travnjaku nije bio moguć!" 

Bolna je istina da gotovo ni jedan igrač Dinama u godinu dana nije bitnije napredovao. Soudani je bio jači igrač kada je došao u klub, konstantniji. Pintove prezentacije variraju od fenomenalnog do očajnog. Pivarić je isti bio i prije tri godine, a o Brozoviću mi je više dojadilo i pisati. Jedina tri koji zaslužuju prolaznu ocjenu su vratar Eduardo zbog reakcija u drugom poluvremenu, te Arijan Ademi i Josip Šimunić. I to zato jer imaju srce, imaju dušu. Ono što ovom klubu već godinama fali. Uostalom, ako je jedan od boljih u ovom bijednom izdanju u Salzburgu bio 36-godišnjak, onda to dovoljno govori o ostalima. I onome koji ih trenira.

Omjer udaraca na gol na kraju je bio 14:4, naravno za domaćina, a posjed lopte 52:48 % u korist Dinama. To dovoljno govori o bezidejnosti našeg prvaka i "planu igre" koji očito nije niti postojao. Ako sam ja znao i upozoravao na presing Red Bulla, kako je moguće da je plave bluze tako iznenadio? Kako je moguće da nisu pronašli način za brži protok, za sigurniju predaju lopte? Nudim odgovor: zato što nešto takvo nisu ni trenirali!

Porazi su sastavni dio nogometa, nije sve tako crno kakva je bila večerašnja prezentacija zagrebačke momčadi, ali problem je što se ovakvi i slični porazi događaju već godinama. Problem je što Dinamo već godinama nije u stanju napraviti nekakav iskorak. Pa ne mora taj iskorak biti to prokleto proljeće u Europi, ali dajte da se više ne crvenimo dok vas gledamo! Dajte već jednom napokon protiv iole ozbiljnijeg protivnika pokažite da imate karakter, da vam je stalo! 

Nakon ovih devedeset minuta zvučati će optimistično, ali ništa nije izgubljeno. Devet bodova je u igri, dvije utakmice igramo kod kuće, u gostima imamo najlošijeg protivnika u skupini. Tri razloga da se i dalje nadamo. Makar je nada zapravo negiranje stvarnosti, pogotovo kada se radi o Dinamu. Ali, najvažnije stvari na svijetu su postigli ljudi koji su se nastavili truditi kada se činilo da više nema nade! 

Ali, uz bitno drugačiji pristup. Uz jasnu viziju i plan igre. Uz više hrabrosti. I po mogućnosti - uz drugog trenera. Nekog koji nakon 0:2 i katastrofalne igre nakon 45 minuta neće istih jedanaest poslati nazad na teren da bi primili još dva unutar pet minuta...