Sidebar

14
Čet, Pro

Leicester kao Manchester City 1938. godine?

Typography
Samo jednom u povijesti engleskog nogometa branitelj naslova prvaka je ispao iz lige, i to davne 1938. godine. Da li će ono što je prošle sezone počelo kao bajka u ovoj završiti kao horor? 

Prema rječniku hrvatskog jezika bajka je priča o nevjerojatnim doživljajima realnih bića i susretima s nerealnim bićima, ili svakojako pretjerana priča o nečemu (izmišljotina). U sportskom svijetu izraz  bajka se koristi za nešto neočekivano, gotovo nestvarno, većini promatrača lijepo. Problem je međutim što su takve priče većinom kratkog daha.

Klub hokeja na ledu Medveščak tako je pred financijskim kolapsom, a ono što je prije nekoliko godina podsjećalo na bajku počinje se pretvarati u noćnu moru. Hrvati vole (samo) pobjednike pa je osmo mjesto u kvalitetom višestruko lošijoj EBEL ligi privlačnije nego 14. u drugoj najjačoj hokejaškoj ligi svijeta, a veća šansa za pobjedu protiv Black Wings Linz (jednom prvak Austrije) privlačnija od eventualnog poraza protiv CSKA Moskva (34 puta prvak SSSR-a / Rusije). Medvjedi su se u nekoliko godina pretvorili iz kluba primjera u klub slučaj jer netko nije računao na to da će Hrvati svi redom biti skijaši ako ćemo imati uspješnog skijaša/skijašicu, rukometaši kada Kauboji nižu uspjehe, a po potrebi i hokejaši kada se odnekud pojavi hokejaški klub i uspije izboriti play-off u drugorazrednoj ligi. Ali zato će zaboraviti da „vole“ hokej i da vole ići u dom sportova ako taj klub spoji nekoliko poraza.

U Leicesteru nemaju problema takve vrste. Tajlandski vlasnik i dalje je milijarder, nešto „sitno“ se zaradilo i dobrim nastupima u ligi prvaka, a podrška navijača Lisicama ne jenjava ni u trenucima kada se prošlogodišnji prvak bori za ostanak i niže poraze u serijama. Istini za volju, prosjek gledanosti je pao. Za 82 gledatelja po utakmici. Šta se onda događa sa senzacionalnim championom koji je prošlog proljeća osvojio srca navijača diljem svijeta?

Legendarni Gary Lineker je to objasnio vrlo jednostavno: „Huth and Morgan without Kante in front of them are like Huth and Morgan.“ (Bez Kantea ispred sebe Huth i Morgan su kao Huth i Morgan)

Važnost igrača takvog tipa je već godinama jasna svima. Samo sa čarobnjacima ne igra čak ni Barcelona, nego na poziciji zadnjeg veznog ima nešto robusnijeg i defenzivno stabilnijeg Busquetsa, a svojevremeno su Realovi Galacticosi unatoč Zidaneu, Raulu, Beckhamu, Figu morali prihvatiti da je prodaja Makelelea bila greška. Zar jedan igrač može toliko značiti za stabilnost momčadi?

Rijetko je tko očekivao da će Leicester i ove sezone ispremiješati Premier ligu, ugurati se između onih koji više-manje već godinama između sebe dijele prvih šest-sedam mjesta. Ali, s obzirom da je odlazak francuskog reprezentativca jedini bitniji u odnosu na prošlu sezonu, nitko nije očekivao kako će se u ovoj sezoni The Foxes boriti za ostanak u ligi i sredinom veljače biti bez postignutog gola u ovoj godini! Štoviše, preko 90 milijuna eura je u ljetnom i netom završenom prijelaznom roku potrošeno na pojačanja, i to ne bilo koja nego poznata imena u nogometnom svijetu (Islam Slimani, Ahmed Musa, Nampalys Mendy). Rezultat? Umjesto bezbrižne sezone u gornjem dijelu, ili bar u sredini ljestvice - 16. pozicija nakon 24. kola, dva boda više od posljednjeplasiranog Sunderlanda!

Da nije bilo Leicestera Bilićev West Ham bi prošle sezone bio glavna priča Premiershipa. Skidali su Hammersi nekoliko favorita, skupa sa Lisicama i Southamptonom se ugurali među onih famoznih „big seven“ – velikih sedam engleskog nogometa. I jedni i drugi ove sezone se muče, makar ne iz potpuno istih razloga jer je Čekićarima nekoliko bodova uzela i prilagodba na novi stadion. Međutim, pojačanja baš kao u Leicesteru nisu sva pogođena, očekivanja su nakon sjajne prošle sezone veća, a protivnici ih više ne dočekuju kao simpatičnog autsajdera. Bilić Boysi su ipak uspjeli napraviti skok na ljestvici i (bar je trenutno takvo stanje) spasiti se najgoreg scenarija dok društvo iz East Midlandsa tone sve dublje, a svjetski trener godine Claudio Ranieri kladionicama je prvi favorit za otkaz.

U Engleskoj je samo jednom zabilježeno da je branitelj naslova ispadao u drugu ligu – Manchester City 1938. godine. U Njemačkoj je taj podvig za rukom pošao Nürnbergu 1969. godine, a brazilski Fluminense se na sličan način osramotio 2013. godine. Od „ozbiljnijih“ liga se to još dogodilo AC Milanu i Olympiqueu iz Marseillea, no ispadanje u niži rang natjecanja u njihovom slučaju je bio povezan sa malverzacijama i namještanjem utakmica, a ne sramotnim izvedbama na travnjaku. 

One kod Leicestera trenutno izazivaju samo sažaljenje! 

Šta god da talijanski stručnjak napravi trenutno jednostavno ne pali. Osobinama kojima smo se prošle godine divili: mirnoća, bezbrižnost, očinski odnos prema igračima, sada mu se uzima za zlo. Ni u situaciji kada je posljednje mjesto udaljeno samo dva boda, a sljedeće kolo donosi gostovanje kod izravnog konkurenta u borbi za ostanak (Swansea) Ranieri nije lupio šakom po stolu, nego brani svoje igrače. Nije reagirao čak ni kada je jedan od njih, napadač Leonardo Ulloa, javno poručio kako ga je trener prevario i kako više nikada neće igrati za Lisice!

Prošle sezone njegov način vođenja momčadi komentirao se sa: "Ah, ta zadivljujuća hladnokrvnost" a sada sa "Ah, ta bespomoćnost!"

Kante nedostaje, stoperski dvojac Huth i Morgan udruženo imaju 65 godina i povremeno djeluju kao usporeni snimak dok ih pretrčavaju protivnički napadači. Momčad koja je u čitavoj prošloj sezoni primila tek 36 golova sada, nakon samo 24 odigrana kola u toj rubrici ima brojku 41!

Još više zabrinjava ono što se događa ispred njih, u veznom redu. Prošle sezone su po utakmici imali 22 presječene lopte po utakmici, ove sezone 14. Za momčad koja u prosjeku loptu ima samo 43 % vremena u svome posjedu osvojene lopte su od iznimne važnosti. Watfordov napadač Troy Deeney je vrlo dobro primjetio da "sada u sredini nude puno više slobode" i "Kante je radio za dvojicu".

Zbog svega spomenutoga pati napad. Prošlogodišnja senzacija Jamie Vardy ove sezone je neprepoznatljiv. Zabio je tek pet puta, samo dva puta asistirao. Daleko od reprezentativnog Vardyja za kojeg su ljetos interes pokazivali mnogi velikani europskog nogometa. Protivnički stoperi su se puno bolje prilagodili nogometu koji igra Vardy, ne nude mu više prostor za okomite bjegove prema golu. 

Pojačanja se većinom, slično kao u West Hamu, nisu najbolje snašla. Ili su često ozlijeđeni (Mendy), ili se nisu prilagodili specifičnostima engleskog nogometa (Musa, Hernandez, Kapustka). Postavlja se pitanje nije li Ranieri mogao bolje investirati preko 70 milijuna eura koliko je potrošio prošlog ljeta. 

Da li su pripreme bile manje intenzivne? Da li je liga postala nezanimljiva, jer čudo iz prošle sezone je nemoguće ponoviti, a liga prvaka poligon koji su mnogi od ovih igrača okusili prvi put (i tamo osvojili svoju skupinu!)? Da li su neki igrači glavama u prošlom prijelaznom roku kada su odbili neke primamljive ponude, kao Vardy ili Mahrez? Ili je u pravu talijanski strateg kada se žali na nedostatak sreće?

Koji god razlozi bili, a vjerojatno ima svega pomalo, činjenica je da je Leicester City na najboljem putu da postane prvi prvak nakon gotovo 80 godina koji će u samo 12 mjeseci proći put od proslave naslova prvaka do bolnog slijetanja u drugu ligu!