Sidebar

21
Sub, Lis

Hrvat na klupi jednog od najvećih svjetskih klubova

Typography
Igor Tudor postao je drugi Hrvat nakon Tomislava Ivića koji je preuzeo kormilo istanbulskog Galatasaraya. Može li Tušo uspjeti na uzavrelom Bosporu?

Da u njemu čuči ogroman trenerski talenat to sam predvidio još dok je, većinom praćen tipično hrvatskim kritikama, vodio Hajduk. Pogledate li u arhivi vidjet ćete da sam tada branio i hvalio njegov rad, a ono što je Hajduk (p)ostao nakon njegova odlaska samo je dokaz tome. Igor Tudor je uspješno vodio Bile tiće, ma šta neki mislili o tome! Preuzeti vodstvo takvog kluba sa samo 35 godina nije jednostavno, a tvrdim da je Tudor u tom razdoblju - nešto manje od dvije godine - i svim sitnim propustima unatoč, u Splitu ostvario maksimum. 

Jest, ispali su iz Europe protiv Dile Gori, uvjerljivo gubili od Dragovoljca, Rijeke, Dinama, spašavali se na mišiće protiv Karagandija, ali isto tako se plasirali u posljednju kvalifikacijsku rundu Europa lige u kojoj su odlično parirali ekipi koja je kasnije došla do finala, odigrali nekoliko dobrih utakmica u ligi, afirmirali neke mlade igrače poput Kalinića, Caktaša, Milića, Bradarića, Mikanovića... Da, već u Hajduku je Tudor pokazao da zna, ali su ga "ubila" nerealna očekivanja i frustracije zbog Dinamove dominacije. 

Čak i u PAOK-u je bilo vrlo dobrih razdoblja. Pobjeda 5:0 nad Bröndbyjem, remi kod kuće i pobjeda u gostima protiv Borussije Dortmund (!), pobjede protiv rivala iz Atene, AEK-a i Panathinaikosa. No, pozicije su ga koštali porazi protiv "malih" poput Giannine, Panthrakikosa ili Asterasa te mnogi remiji u kojima je njegova momčad gotovo uvijek bila bolja, ali nespretnija. 

Iako rezultatski nije ostvario neki pomak vjerujem da je iskustvo iz Soluna nešto što sigurno ne želi izbrisati iz pamćenja, a pomoći će mu na zadatku koji je preuzeo ovog utorka. Uostalom, rijetki su se na Toumbi zadržali duže od njega. Huub Stevens primjerice nekoliko dana manje, Laszlo Bölöni neznatno više, a zadnji koji je crno-bijele vodio duže od godinu dana bio je aktualni portugalski izbornik i europski prvak Fernando Santos (rujan 2007. - lipanj 2010.) Ipak ću biti toliko drzak i postaviti tezu: 

U Galatasarayu Igor Tudor ima priliku dokazati da li je "samo" trener za manje klubove, ili za velikane! 

Tek mu je 38 godina, bude li kao npr. Ćiro Blažević onda će mu trenerska karijera potrajati još 40-ak godina, ali ono što će ostvariti u Istanbulu moglo bi mu usmjeriti tu karijeru! Da li će biti čovjek koji će možda doći i do klupe velikana za kojeg je nekada igrao, ili će ostati čovjek koji odlično radi u manjim klubovima, sa manje pritiska, bez prevelikog imperativa. I ovo drugo je super, to je okruženje u kojem jedan Ancelotti ili Guardiola ne znaju funkcionirati. Ali ovo prvo je puno privlačnije, puno više cool! 

Upustio je se u veliki rizik, ali mislim da je toga svjestan. Galata je jedan od onih klubova čiji poziv se ne odbija, div za čije boje po nekim istraživanjima druka preko 30 milijuna navijača diljem svijeta, jedan od rijetkih sa istoka kontinenta koji se mogu pohvaliti osvajanjem jednog europskog naslova u doba modernog nogometa (kup UEFA 2000. godine). Ali, postoji i druga strana medalje koja kaže da je klub trenutno na pet bodova minusa iza Bešiktaša, tri iza drugoplasiranog Basaksehira, da je prošlu sezonu okončao tek na šestom mjestu, da je u tom razdoblju prosjek gledanosti pao sa preko 25.000 gledatelja po utakmici na ispod 20.000. A tu je i financijska kriza koju je prouzročio bivši predsjednik Aysal, nepoštivanje UEFA-inog financijskog fair-playa zbog kojeg su bili kažnjeni neigranjem u Europa ligi ove sezone unatoč osvajanju kupa u prošloj.  

Uz to je igrački kadar prepun zvijezda koje su prešle svoj zenit, većina nositelja igre je iznad 30 godina (Muslera 30, Balta 33, Chedjou 31, Sarioglu 32, Sneijder 32, de Jong 32...) Momčadi je hitno potrebno osvježenje! Unatoč tome od Tudora se očekuju titule, po mogućnosti naslov već ove sezone, a ako bi ga tijesno promašili, onda bar drugo mjesto i plasman u ligu prvaka! 

Prijelazni rok je prošao, naš bivši reprezentativac nema više mogućnost justiranja i nadogradnje. Morat će, opet ću se sjetiti Ćire, galvanizirati momčad i od razmaženih zvijezda u kratkom roku napraviti ratnike! Prednost mu je što se može koncentrirati isključivo na prvenstvo. Lavovi nisu igrali u Europi ove sezone, iz kupa su ispali, tako da ostaje samo Süperlig i lov na Bešiktaš kojeg dočekuje već u sljedećem kolu, nakon što danas debitira kod Rizespora. 

U Karabüksporu je odradio fenomenalan posao, ali to nije pomoglo da ga svi navijači "Aslanlara" dočekaju raširenih ruku. Logično, Igor je još mlad, nema iza sebe titule kojima bi u očima fanatičnih crveno-žutih fanova zaslužio mjesto na klupi "Cim Bom". Više je zapravo onih koji na potez klupskih čelnika gledaju sa velikom skepsom, jer ako tu nije uspio jedan Prandelli ili Mancini kako će onda Tudor? 

Ako mogu ponuditi odgovor: Radom! 

Igor Tudor je akribični radnik, potpuno posvećen poslu do najsitnijeg detalja! Na primjeru Slavena Bilića u Bešiktašu mogli smo vidjeti da u Turskoj takve cijene, mada je "klijentela" koja podržava crno-bijele i crveno-žute dosta različita. Nije Igor od onih koji će zaluditi mase vatrenim izjavama, kao najveći Galatasarayev trener u povijesti, Fatih Terim, ali će ih kupiti disciplinom i odnosu prema poslu! Ja u to ne sumnjam! 

Sretno Tušo!