Sidebar

14
Čet, Pro

Začudo - The Normal One nije čarobnjak

Typography
Mada je jasno da mediji po običaju pretjeruju, ne može se zanijekati da je dio navijača Liverpoola razočaran Jürgenom Kloppom i sezonom u kojoj je Liverpool trenutno tek na petom mjestu.  Zašto su uopće očekivali više?

Prije 512 dana aterirao je na Anfield i dočekan je kao Mesija. Kada za titulom prvaka čeznete preko 25 godina onda čovjeka koji je prethodno Borussiju Dortmund izvukao iz pepela gledate kao što u Napoliju gledaju Diega Maradonu, a očekujete upravo ono što je mali zeleni donio pod Vezuv - naslov prvaka države! A kada dio prvenstvene utrke provedete na čelu kolone, makar to bilo nakon što je odigrano manje od trećine utakmica, makar to bilo samo na jedan tjedan, onda naslov prvaka države očekujete odmah!

O Liverpoolovoj povijesti svakom iole ozbiljnom nogometnom navijaču nije potrebno pričati. O magiji "The Kopa", o neponovljivim velikanima Billu Shankleyu i Bobu Paisleyu, o "You 'll never walk alone", o tragedijama koje su samo jačali zajedništvo i osjećaj pripadnosti tom klubu. On je nešto posebno, i to će ostati unatoč svim "bilderima na proteinima" koji su ga u međuvremenu pretekli kada je trenutna moć u pitanju.

Upravo zato je Jürgen Klopp, suprotno najavama o sezoni odmora od nogometa, prije nešto više od godinu i pol prihvatio poziv iz grada na Merseyu. Bila je to odluka srca, a ne glave. O Liverpoolu je mladi Kloppo sanjao, a kada je sa Borussijom uoči sezone 2014./15. gostovao na Anfieldu moglo se osjetiti strahopoštovanje koje Nijemac ima prema tom mjestu. Uostalom, jedan od tih trenutaka ovjekovječen je na slici na kojoj dodiruje natpis "This is Anfield" koji je dao postaviti upravo spomenuti Shankley.

Između Borussije Dortmund, kluba u kojem se profilirao kao trener, i Liverpoola puno je sličnosti. Vjerni navijači, The Kop sa jedne, žuti zid ili "Die Süd" na drugoj strani, popularnost i izvan granica države - i to upravo zbog atmosfere i vjernosti navijača - ali i razdoblje suše kada su trofeji u pitanju prije nego što je ovaj Švabo (rođen je u Stuttgartu) sjeo na klupu. 

BVB je prije sedmogodišnje ere Klopp sezonu završio na 13. mjestu, na titulu prvaka čekali su doduše samo šest godina, ali u tih šest godina nekoliko puta su bili na rubu opstojnosti. Watzke je pametnim poslovanjem donio financijsku, a Jürgen sportsku stabilnost. LFC nema egzistencijalnih briga, no zato na naslov engleskog prvaka čeka od 1990. godine (otkako postoji Premier liga nisu je osvojili niti jednom!). Istina, od tada su jednom osvojili ligu prvaka, jednom kup UEFA, tri puta FA kup, ali posljednji put su pehar u zrak podigli još 2006. godine kada su u finalu kupa u Cardiffu svladali West Ham. Liga kup ne računam, njega i sami Englezi nazivaju "Worthless Cup" (bezvrijedan kup). 

Jedanaest godina čekanja na bilo kakav trofej, dvadeset i šest na onaj najdraži, i onda su dolaskom Kloppa očekivali da će sletjeti na Anfield Road u roku odmah?

2013. godine, pred utakmicu protiv Arsenala, Klopp je izjavio: "Arsenal je orkestar koji svira krasnu, ali tihu klasičnu glazbu. Ja više volim heavy metal!" Zaista, nogomet koji preferira jest specifičan. Da, u modernom nogometu mnogi igraju presing. Da, u modernom nogometu mnogi puno trče. Da, u modernom nogometu mnogi pokušavaju brzo i okomito doći do protivničkog gola. Međutim Klopp svoje momčadi drila da sve to rade na jednom još većem nivou. Bržem, jačem, zahtjevnijem.

Zato ni sa Borussijom nije do uspjeha došao nabrzinu. Štoviše, u prvoj sezoni pod njegovim vodstvom crno-žuti su na kraju šesti, godinu potom peti, u kupu obje godine ispadaju u osmini finala, pa tek onda, u trećoj sezoni slijedi boom. Naslov prvaka, pa dupla kruna i finale lige prvaka.

Dvije godine trajao je proces selektiranja u kojem je nekoliko igrača napustilo klub (između ostalih naši reprezentativci Petrić i R. Kovač, Steven Pienaar, Alexander Frei) kako bi oslobodili mjesto onima koji su bili spremniji prihvatiti "Heavy Metal nogomet" koji je zahtjevao trener, a koji su danas planetarne zvijezde (između ostalih Hummels, Bender, Lewandowski, Kagawa). A oni koji su ostali trebali su vrijeme da se priviknu na nove metode rada, pa su od borbe za ostanak u Bundesligi došli do borbe za naslov prvaka kontinenta (Weidenfeller, Kehl, Blaszczykowski).

To vrijeme treba mu dati i u Liverpoolu gdje je odradio tek jedne prave pripreme, i to ovog ljeta, a u prijelaznim rokovima je doveo samo četiri igrača po svom ukusu (Mane, Wijnaldum, Klavan, Matip), a na prodajama zaradio više nego što je potrošio. Nije dakle bjesomučno bacao novac nego gradi momčad korak po korak, baš kao u Dortmundu!

Kada k tome dodamo da su sa izuzetkom sezone 13/14, kada su pod vodstvom Brendana Rodgersa nesretno ostali bez naslova prvaka, Redsi posljednjih šest sezona završavali između 6. i 8. mjesta nejasno mi je po čemu je trenutačno peto toliko razočaranje osim zbog krize forme (u ovoj godini su u sedam ligaških utakmica pobijedili samo jednom).   

U prvoj sezoni u Dortmundu je između 15. i 24. kola, tj. deset utakmica, slavio također samo jednom. 

Ili pojednostavljeno: Dajte čovjeku vremena!