Sidebar

14
Sri, Stu

Vratite nam Jurčića!

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Mada je naslov zamišljen kao samosažaljiva ironija, kao navijač Dinama večeras sam zaista žalio za Krunom. On bi bar uvijek priredio "show" ispred klupe. Osim toga, ionako je sada opet njegov red. 

Opet ta košarka. Jesam Dinamovac, volim za sebe reći vierni i vatreni, ali nisam mogao propustiti priliku da pogledam nešto povijesno, nešto fantastično i do prije par dana nezamislivo. Hrvatski košarkaši su u polufinalu europskog prvenstva! Čestitke momcima, zaslužili su bodrenje sa tribina Stožica za koje se nadam da će sutra biti još glasnije i fanatičnije. 

Dakle, kao što uvod otkriva, propustio sam veći dio prvog poluvremena utakmice Dinama i Chornomoretsa (tako ga pišu na UEFA-inim stranicama, pa ću se držati tog načina pisanja. Kada sam se prešaltao na tu tekmu, vidio rezultat 1:0, sreći nije bilo kraja. 

Ali - da djelomično kopiram slogan reklame za jednu kreditnu karticu: Imali se sjajan dan, sve je bilo super, osjećate se sjajno? Za sve suprotno tu je Dinamo! 

Kako je počelo drugo poluvrijeme, sa osmjehom na licu i pun iščekivanja usmjerio sam koncentraciju ka "pohodu na europsko proljeće". Minute su tekle, Chornomorets sve više i jače napadao, Modrih nije bilo nigdje! Onda sam pomislio: pa možda je naših manje, možda je netko dobio crveni karton u prvom dijelu. Prebrojim igrače, vidim svi su na broju, i još manje toga mi je jasno! 

Zbog vremenske stiske nisam stigao objaviti uvodni članak u ovu utakmicu, ali vi koji ste "lajkali" Loptu i čitate komentare koje povremeno ostavim na Facebooku, mogli ste se uvjeriti da sam danas napisao kako se bojim da ćemo se morati zadovoljiti bodom. Eh, da nam je taj bod... 

Možete li vjerovati da sam ja, opet napominjem: vjerni i vatreni Dinamovac, gledajući tih početnih 20-ak minuta drugog dijela i "rukometno" kruženje Ukrajinaca oko gola Zelenike pomislio: "Pa dajte ga više zabijte!" 

Ne mogu analizirati utakmicu kao cjelinu, ne znam sa kojom idejom je profesor ušao u nju, da li je prvo poluvrijeme na nešto ličilo, ali već po viđenom u drugih 45 minuta slobodno mogu konstatirati da je bolji takmac pobijedio! Pa to je bila katastrofa od nogometa. To je zapravo bio "nogomet", i to sa debelim znacima navodnika. Mislio sam da je prvo poluvrijeme Vatrenih u Beogradu dno ove prelijepe igre, ali evo - brzo sam se uvjerio u suprotno. 

Ne mogu izdvojiti niti jednog pojedinca da je zaslužio prolaznu ocjenu, osim jadnog Šimunića kojem je valjda muka gledajući sve ovo oko sebe. Ne mogu izdvojiti niti jednu akciju za koju bih rekao da je bila donekle gledljiva. Niti jedan prodor, dribling, uklizavanje, pa majku mu - makar je nesportski - prekršaj kojim bi mi dali do znanja da im je stalo! S druge strane, kada očito nije stalo gotovo nikome (gledajući prazne tribine), zašto bi njima?

Uvijek mogu prožvakati poraz, čestitati boljem, mogu shvatiti da nekada naleti loš dan kada ništa ne ide od ruke, odnosno noge. Ali nikako mi nije jasno kako to da je najspremniji među svim tim mladićima veteran Joe Šimunić, a ostali već u 60. minuti dišu na škrge!?

Ove otrovne strelice su uperene prema bivšem stručnom stožeru, ali znate da ja uvijek znam napomenuti: i njih je netko postavio na te pozicije. Sve te trenere, skoro pa više njih nego što je bilo gledatelja večeras na Maksimiru, netko je doveo. I svi su oni otišli, a taj netko je ostao. Svi su oni krivi, a taj netko je prav. Da, Mamić je bog, prodao je ovoga ili onoga za ovoliko ili onoliko milijuna, zakon je! Nema veze što je klub zanimljiv samo užoj rodbini. Ne igrača, nego užoj rodbini obitelji Mamić. 

Ivanković? Nije na njemu krivica za večerašnji poraz, kao niti za onaj na Poljudu. Makar, ne mogu se sjetiti kada je neki Dinamov trener startao sa dva poraza. Profesor je kriv što si je dopustio da ga cijela javnost doživljava kao beskičmenjaka i Mamićeva "dečka", pa je teško očekivati da kao takav ima autoritet u svlačionici. Uostalom, u članku "Ima li Hrvatska problem struke" od prije nekoliko dana napisao: "Branku Ivankoviću želim svu sreću, mada je vrlo visok koeficijent na okladu da li će Božić 2014. dočekati kao Dinamov trener, a ako ne uspije ostvariti najvažniji cilj koji glasi: nakon 43 godine odvesti modre u europsko proljeće, pitanje je da li će i Božić 2013. dočekati na Dinamovoj klupi."

Proljeće u Europi? Visoki predstavnici UEFA-e ovih dana su u Dubrovniku, možda da ih nagovorimo da prijeđu na sustav proljeće-jesen, pa da se pretkola igraju u ožujku? Čini mi se da je to jedina šansa.

Pisajući ove zadnje rečenice sjetio sam se da su i košarkaši najkasnije nakon poraza protiv Španjolske bili pokopani, pa se kao Feniks uzdigli iz pepela. 

Prokleti navijački život i ta vječita nada...