Sidebar

15
Sri, Kol

Euro 2016, drugi čin

Typography

Izvlačenje skupina za završnicu europskog nogometnog prvenstva, koje će se održati sutra u Parizu, nakon odrađenih kvalifikacija biti će drugi čin Eura '16. Koga poželjeti za protivnika, koga smatrati favoritom, tko će nam nedostajati?

Pariški Palais des congrès sutra će od 18 sati biti poprište ždrijeba skupina za nogometni događaj nadolazeće godine. 24 sudionika završnice europskog prvenstva čekaju protivnike, u francusku metropolu poslali su svoje najistaknutije izaslanike, a tamo ih neće dočekati predsjednik federacije koja je organizator natjecanja, ujedno "domaći čovjek" Michel Platini. Njemu je sportski sud danas potvrdio kaznu zabrane obavljanja bilo kakve funkcije u nogometu zbog osnovanih sumnju u nečasne radnje i primanje "prljavog novca".

Toliko o individui koja je nama držala predavanja o časnom ponašanju, o rasizmu, koja je naše navijače nazivala šupcima, a naši vrli dužnosnici mu se uvlačili u šupak. Ničija nije do zore gorjela, pa nije eto (očekivano) ni njegova. A nad tom činjenicom bi se trebali zamisliti spomenuti "vrli dužnosnici". 

To je ipak neka druga tema o kojoj sam već pisao mnogo puta, ona bitnija, nogometna jest da je sutrašnjim izvlačenjem skupina europsko prvenstvno opipljivo blizu, pa ćemo se u nastavku posvetiti tome. Ionako mi je ugodnije pisati i razmišljati o tome nego o, samo citiram riječi koje je upotrijebio gospodin Platimi, šupcima. 

Iako sam i dalje žestoki protivnik ovakvog tj. proširenog izdanja Eura, kvalifikacije su nam ipak donijele neka iznenađenja. Najveće, dakako neugodno, jest izostanak Nizozemske koja je nastavila neslavnu tradiciju koja kaže da se nikada, osim Francuske 1960. godine, europska reprezentacija koja je na prethodnom svjetskom prvenstvu osvojila treće mjesto, nije kvalificirala na završnicu europskog, ako se ne radi o Njemačkoj. One ne drže do takvih tradicija pa su kao trećeplasirani na SP 1970. dvije godine kasnije čak osvojili europski naslov. 

Nizozemska je ipak iznimka, ostatak sudionika su oni uobičajeni sumnjivci kojima se pridružila gotovo svaka zemlja koja ima dva ozbiljna kluba. Uostalom, ako pogledate kartu kontinenta na kojem su plavom bojom označene zemlje koje će sudjelovati, a crvenom one koje neće vidjeti Francusku, ispada kao da se radi o Eurosongu, a ne nogometnoj smotri najboljih europskih nacija. Crvena fleka prekrila je tek Balkan, baltičke zemlje i Kavkaz, a crvene točkice označavaju patuljke koji će Euro vidjeti jedino ako se neki novi Platini dosjeti proširiti ga na 48 sudionika. Za koji glas više, ne bi me ni to iznenadilo. Pet debitanata (Albanija, Sjeverna Irska, Slovačka, Wales, Island), šest ako računamo Austriju koja se prvi put kvalificirala (2008. je sudjelovala kao domaćin) dovoljno govori o tome kako je došlo do razvodnjavanja kvalitete. 

Svaka čast Albaniji, Mađarskoj, Sjevernoj Irskoj ili Slovačkoj, pa čak i Walesu, ali objektivno gledano te momčadi teško mogu ostvariti bilo kakav rezultat, nogometno neće obogatiti natjecanje, tako da ostaje tek nadati se da će njihovi navijači biti brojni, glasni i inovativni. Da nogometni oci nisu odlučili proširiti broj sudionika neki od njih završnicu jednog ovakvog natjecanja ne bi vidjeli nikad, a pogotovo ne svi istovremeno. Bojim se dakle da bi Euro mogao doživjeti sudbinu lige prvaka, sa predvidivim rezultatima i pravom neizvjesnošću tek od četvrtfinala. Kada veliki ostanu među sobom. Osim toga, u osminu finala idu prva dva iz svake skupine kao i četiri trećeplasirana. Može se dakle dogoditi da naslov najbolje nogometne reprezentacije starog kontinenta osvoji ekipa koja se jedva provukla do osmine finala! 

Drži me nada da će se još jednom pokazati da je reprezentativni nogomet nešto potpuno drugačije od klupskog, i da će baš ta Mađarska, Slovačka ili Albanija, zapravo zašto ne sve tri, pomrsiti račune velikanima i demantirati likove poput mene koji umanjuju njihove povijesne uspjehe. 

Zato se ipak radujem i željno iščekujem kasno proljeće i početak ljeta, a nadam se da će se do tada stvoriti uvjeti da i našu reprezentaciju bodrim onako kako sam navikao. 

A protiv koga bih je volio bodriti? "Šeširi" tj. jakosne skupine izgledaju ovako: 

Hrvatska je dakle u drugom šeširu, znači ne može se susresti sa reprezentacijama koje su u istoj zdjeli.

U prvoj su one najjače, i po imenima, i po rezultatima u zadnje vrijeme. Tek je Italiju zamijenila Belgija, no i to je opravdano jer je zasluženo. Domaćina treba izbjeći, iako i oni imaju svojih problema. Osjetili smo međutim na svojoj koži šta znači igrati protiv domaćina prošle godine u Brazilu, a upravo Francuzi su, nošeni podrškom nacije, došli do naslova svjetskog prvaka prije sedamnaest godina i europskog prvaka 1984. Španjolci možda nisu što su bili, no njih i Nijemce uvijek valja preskočiti što se duže može, makar nam Njemačka "leži" kada su velika natjecanja u pitanju. Dobili smo ih dva puta, oni nas jednom, a i tada nezasluženo.

Ostaje dakle trojac Engleska, Portugal i Belgija. Belgijci su potentna ekipa, sa njima u prošlom kvalifikacijskom ciklusu nismo imali dobra iskustva, tako da bih radije da se ne sretnemo. Između Engleske i Portugala biram društvo sa pirinejskog poluotoka. Kod njih je puno više egoizama pa su discipliniranom timskom igrom lakši za svladati. Englezima smo bili dužnici, sada su oni nama, ali ajde da im taj dug vratimo u drugom krugu.

Treći "pot" nosi nekoliko neugodnih protivnika. Češka se, dojam je, vraća na stare staze, a europska prvenstva im tradicionalno leže. Švedska ima njega, a iako iskustva sa njima nisu loša - ako mogu birati, neću ih izabrati. U Poljskoj igra jedan od najboljih napadača današnjice, kvalifikacije su odradili vrlo dobro, svladali i svjetskog prvaka, tako da opet ostaje lošije plasirani trio po UEFA-inim koeficijentima.

Rumunjska, Slovačka ili Mađarska? Svejedno! Slovaci imaju nekoliko "jakih" imena poput Hamšika, Škrtela, Juraja Kucke, mogli bi biti nagazna mina, tako da biram Rumunje ili Mađare. No objektivno bi Vatreni sa bilo kojom reprezentacijom iz ovog šešira bili u ulozi favorita, makar su nas naučili da takvi epiteti apsolutno ništa ne znače. 

Isto vrijedi i za četvrtu skupinu u kojoj je četiri od pet debitanata, a tek Turska i Irska se mogu pohvaliti nogometnim uspjesima kroz povijest. Ne bih pak imao ništa protiv da se ponovno nađemo sa Ircima, kao u Poljskoj, a iako smo Turcima vratili za onaj šokantan poraz u Beču, bilo bi ih lijepo još jednom svladati, ovaj put na velikom natjecanju. Island je u konstantnom usponu već nekoliko godina, ali smatram kako neće biti u stanju odigrati tri teške utakmice u nekoliko dana, tako da ni taj ždrijeb ne bih smatrao lošim. Albaniju će pratiti vojska navijača, njihova dijaspora je brojna i glasna, ali nogometno nam ne bi smjeli predstavljati problem. Nismo mi Srbi... 

Wales ima Balea, Ramseya, Allena, ne treba ih podcijeniti, ali niti ih se bojati. Ne tako davno pobijedili smo ih dva puta, makar je u gostima bilo gusto. Sjeverna Irska se jest kvalificirala kao prva u svojoj skupini, većina igrača igra u Engleskoj prvoj i drugoj ligi, ali Euro će i njima pokazati granice. Kvalifikacijska skupina bila je najlošija, sa sramotnom Grčkom koju su pobijedili i Farski Otoci, nordijskim skijašima iz Finske, te Rumunjskom i Mađarskom. 

Idealna skupina, po mom osobnom izboru, izgleda ovako: Portugal, Hrvatska, Mađarska/Rumunjska, Albanija/Sjeverna Irska. 

A najgora? 

Dolazimo dakle o pitanju favorita i prstom upiremo u uvijek iste "face". Njemačka, Španjolska, domaćin, Italija. Istini za volju, Löw u ovih šest mjeseci mora pronaći zamjenu za Lahma koji se oprostio nakon Brazila. Lahma kao desnog bočnog, ne kao zadnjeg veznog. Ni u napadu nema previše opcija, neke igrače neopravdano zapostavlja, ali nedostaje mu golgeter kakvog je imao godinama u liku Miroslava Klosea. 

Španjolcima nedostaje Xavi, on je bio šlag na torti, ali uz raspoloženog Iniestu, Diega Costu kada se koncentrira na nogomet, a ne na prljave igrice, Moratu koji može izbezumiti svaku obranu, Furija može opet do naslova. Dodamo li tome da će učiniti sve da se iskupe za podbačaj u Brazilu, imamo jako motiviranu, a kvalitetnu momčad. Probleme bi mogle izazvati izvannogometne teme, eventualno odcjepljenje Katalonije, ali za sada nećemo o tome. 

Italija igrački ne spada u red prvih favorita, ali nije tako bilo ni 2012. godine pa su došli do finala, nije bilo ni 2006. godine, pa su došli do naslova. Zaključak? Uvijek se mora računati sa njima! Ne mogu ih zamisliti sa peharom u rukama, no tko zna. 

Englezi su odigrali perfektne kvalifikacije, ali baš to im može pokvariti nastup na završnici. Znamo kakvi su otočki mediji, nakon takvih kvalifikacija močad će preko La Manchea ispratiti u takvoj atmosferi da će sve drugo osim naslova biti razočaranje! A ja smatram da još nisu tako zreli, da je tu previše precijenjenih igrača koji će pod tim očekivanjima pokleknuti kao što su pokleknule mnoge generacije engleskih nogometaša u prošlosti. 

Belgiju sam već spomenuo, oni su jedna od onih momčadi koje mogu pobijediti baš svakoga. Od Portugala ne očekujem previše, a iz ovog drugog šešira ni od Rusije, Švicarske i Ukrajine. Austrija je također odigrala odlične kvalifikacije, a ostaje za vidjeti kako će se snaći u ritmu sa (minimalno) tri teške utakmice unutar nekoliko dana. Prikažu li igre kao u kvalifikacijama, oni bi mogli biti iznenađenje. 

Taj pridjevak mogao bi pripasti i Poljacima, Česi možda nemaju planetarno poznatih imena osim Cecha, ali zato imaju momčad, a neke od slovačkih aduta već sam spomenuo. 

Iz četvrtog lonca će se neka od reprezentacija vjerojatno ugurati u drugi krug, praktički je neizbježno da neka od njih osvoji treće mjesto u svojoj grupi, no teško da ćemo u četvrtfinalu vidjeti bilo koju od ovih ekipa. 

Najmanje poželjna skupina bila bi dakle ova: Španjolska, Hrvatska, Švedska, Turska. 

Tko će nam nedostajati? 

Nizozemsku je uvijek užitak gledati, ali sami su si krivi za propušten plasman, tako da mi neće faliti. Slično vrijedi i za BiH, Škoti već odavno nisu sudionici velikih natjecanja. Danska je imala priliku u izravnom dvoboju protiv Albanije, i to doma. Nije uspjela, tako da je i to završilo pošteno. U baražu ih je zapala Švedska, i u dvije utakmice bila apsolutno bolja. Srbi i Grci su se propisno osramotili, tako da ni tu nema žaljenja, pa ispada da mi neće nedostajati nitko! Možda pojedinci poput Sneijdera ili Eriksena, ali ne i momčadi koje nisu niti zaslužile da se nađu u bubnju iz kojeg će Ruud Gullit & co sutra izvlačiti skupine. 

Francuske se već sedamnaest godina uvijek rado sjećamo. Nadajmo se da će tako ostati i nakon narednog ljeta. Zanimljivo je da se u "našem" Lyonu ovaj put igra polufinale, ne četvrtfinale kao onda protiv Njemačke. 

Isto mjesto, slično vrijeme, isti protivnik?

Vjerujem da ne bi imali ništa protiv...