Sidebar

14
Sri, Stu

Sretan 125. rođendan Hamburger SV!

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Jedan od najvećih i najpopularnijih nogometnih klubova Njemačke ovih dana, točnije 29.09.2012, slavi 125. rođendan. Un hommage velikom HSV!

Točan datum osnivanja Hamburger SV kakvog danas poznajemo je zapravo 2. lipanj 1919, nastao fuzioniranjem Germania Hamburg, Hamburger FC, i FC Falke 1906 Eppendorf. Kako Hamburger SV nastavlja tradiciju tri spomenuta kluba, kao službeni datum osnivanja u statutu je naveden 29.09.1887. 

Kroz čitavu svoju povijest HSV je igrao u najvišem mogućem natjecateljskom rangu, a danas je jedini klub koji je od osnutka Bundeslige 1963. godine njen član pa iz tog podatka potječe i nadimak Bundesliga-Dino. 

U Europi, ali i u Njemačkoj, postoje klubovi koji su osvojili više trofeja, u kojima su igrali popularniji igrači, koji imaju veće i moćnije stadione, ali HSV zasigurno spada među najveće klubove starog kontinenta. Brojka od 70336 članova (stanje od 1. srpnja) potkrijepljuje tu tvrdnju. 

Klupske vitrine krasi šest pehara namjenjenih prvaku Njemačke, od čega tri od osnivanja Bundeslige. Veličina ovog kluba dala se naslutiti već u samim počecima. 1922. godine u finalu prvenstva u Berlinu igrali su protiv Nürnberga, tada najmoćnijeg kluba u državi. Nakon 90 minuta rezultat je 2:2, a kako tada nije bilo produžetaka ili jedanaesteraca, utakmica je trajala i trajala. U 189. minuti sudac je morao prekinuti susret zbog mraka, pa je nekoliko tjedana kasnije odigrana nova utakmica u Leipzigu. Opet je nakon regularnog vremena bilo 1:1, no ovaj put utakmica je prekinuta već u 115. minuti. Zbog dva crvena kartona i dvije ozljede, Nürnberg je ostao sa samo sedam igrača na terenu, pa je savez proglasio Hamburg prvakom. 

Club se na tu odluku žalio, no savez je bio neumoljiv. Međutim, Hamburg nije želio na taj način osvojiti svoj prvi naslov, te su se odrekli titule. Tako Njemačka 1922. godine nije imala prvaka u nogometu, a niti Hamburg u svojoj statistici ne vodi to prvenstvo kao svoje. 

Godinu dana kasnije su uspjeli, 3:0 u finalu protiv Union Oberschöenweide, i HSV je po prvi put prvak. Isto su ponovili 1928. godine, u sezoni u kojoj je napadač Harder zabio 56 golova. Prije osnivanja zajedničke lige, Hamburg je još 1960. godine bio najbolji. Tada su u finalu pobjedili 1. FC Köln sa 3:2, a dva gola je postigao poznati napadač Uwe Seeler, jedan od počasnih kapetana Njemačke nogometne reprezentacije i velikan tog doba. 

No, najuspješnije razdoblje u svojoj dugoj povijesti, Hamburger Sportverein je imao krajem 70-ih i početkom 80-ih godina. Počelo je osvajanjem DFB-kupa 1976. i Europskog kupa pobjednika kupova godinu dana kasnije. U polufinalu je nakon 1:3 u gostima Hamburg sa 3:0 na svom Volkspark stadionu izbacio Atletico Madrid. U finalu na Olimpijskom stadionu u Amsterdamu pao je Anderlecht, Volkert i Magath bili su strijelci. 

Nakon lošije sezone 1977/78. u kojoj je klub zauzeo tek deseto mjesto na ljestvici, tadašnji sportski direktor Günter Netzer na trenersko mjesto dovodi Branka Zebeca. Naš stručnjak je već u prvoj sezoni momčad doveo do prve titule prvaka u jedinstvenoj Bundesligi. Za razliku od nekih svojih prijašnjih stanica, Zebec je u Hamburgu odlično surađivao sa najvećim zvijezdama, a među  njima je bilo planetarno poznatih imena: Kevin Keegan, Horst Hrubesch, Manfred Kaltz itd. 

Godinu potom Zebec i Hamburg su ostali za dva boda prekratki, prvak je postao Bayern. Nažalost, zbog problema sa alkoholom koji su ga kasnije koštali i života, klub je pred kraj 1980. godine otpustio Hrvatskog stratega, iako je u tom trenutku bio prvi na ljestvici. Navodno je utakmicu protiv Borussije Dortmund vodio sa 3.25 promila alkohola u krvi. Prvak je te sezone ponovno bio Bayern, ali je Zebec stvorio momčad za najveće domete. Branka je naslijedio Aleksandar Ristić, a on je još jednom priskrbio HSV-u naslov viceprvaka. 

Tada su momčad dali u ruke drugom trenerskom geniju sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća - legendarnom Ernst Happelu. Austrijanca su za cijelog vijeka zvali "Grantler", jer se rijetko smijao, još rijeđe sa igračima razgovarao, pa je tako jednom prilikom igraču koji je tražio razgovor odbrusio: "Ako želiš pričati, trebaš postati prodavač usisavača. Ja trebam nogometaše!" Mrzio je novinare i public relations, i nije slavio ni u trenucima najvećih rezultatskih ostvarenja. I on je, kao Zebec, prvu sezonu osvojio naslov sa Hamburgom. Uvjerljivo, sa čak 95 postignutih pogodaka, HSV je ostavio iza sebe Köln i Bayern. Iz tog razodblja datira i danas neoboreni rekord u Bundesligi: 36 uzastopnih utakmica bez poraza.  Uz to su se plasirali u finale Kupa UEFA, no za novi Europski naslov nisu bili spremni. Još ne. Bolji je u dvije utakmice bio IFK Göteborg. 

Kako se pokazalo, bilo je to zaigravanje za 1983. i najuspješniju godinu u klupskoj povijesti. Osvojen je još jedan naslov prvaka, manje uvjerljivo nego sezonu ranije, zahvaljujući boljoj gol-razlici od najljućeg rivala, Werder Bremena. Kao da to nije dovoljno, Rothosen su došli i do finala kupa prvaka. Dynamo Berlin, Olympiakos Pirej, Dynamo Kiev i Real San Sebastian pokleknuli su pred Hamburgom. 

U velikom finalu u Ateni protivnik je bio Juventus, veliki favorit u tom dvoboju. Felix Magath je već u 8. minuti postigao, kako se pokazalo, pobjedonosni gol. Hamburg je postao najbolji klub Europe! Čak je i "Grantler" bar na kratko izašao iz svoje kože, otrčao sa momčadi počasni krug i zaplesao je na atletskoj stazi. Tadašnji vratar Uli Stein je rekao da je za njega taj doživljaj bio kao da je vidio Papu u kupaćim gaćama. 

Ernst Happel, inače Austrijanac po kojem je nazvan stadion u Beču na kojem se igralo finale Eura 2008. ostao je do 1987. godine, i oprostio se sa, za sada, zadnjim peharom koji je došao u klupske vitrine - kup Njemačke. 

Od tada do danas, HSV je imao boljih i lošijih sezona, međutim trofeja nije bilo. Klub je u nekoliko navrata igrao u ligi prvaka, 2009. i 2010. došao do polufinala Kupa UEFA odnosno Europa lige. 

Poznato je da se u zadnjih par godina Hamburg borio za ostanak u ligi, a ni u ovu sezonu nisu startali bajno. Ali, samo je pitanje vremena kada će ovaj veliki klub opet vinuti u visine, kada će se duh Zebeca i Happela spustiti na Volkspark stadion, danas Imtech Arenu. 

Velikani kluba

Osim spomenutih Happela, ali i našeg Zebeca, među velikane Hamburgera svakako treba ubrojiti već spomenutog Uwe Seelera. Uwe je rođen 1936. godine u Hamburgu, a klubu je pristupio 1946., dakle sa 10 godina. Ostao je vjeran bijelo-crvenom dresu do kraja karijere 1972. Dakle, punih 26 godina! Der Dicke (debeli) je odigrao za  svoj HSV 476 utakmica u kojima je strijelac bio čak 404 puta. I danas je vjerni navijač, i jedini kojem je uvijek dozvoljeno na bilo koji način komentirati zbivanja u klubu. 

Manfred Kaltz je sa Seelerom odigrao jednu sezonu, i nakon toga postao najtrofejniji igrač Hamburga u povijesti. Bio je Hamburger sve do 1989. godine kada je otišao u Francusku, ali se godinu potom još jednom vratio da bi završio karijeru u hanzeatskom gradu. Ukupno odigrao 581 utakmicu i postigao 76 golova, većinu iz jedanaesteraca. Poznat po centaršutevima po kojima je dobio nadimak Bananen-Manni. 

Dr. Peter Krohn je 1973. postao predsjednikom kluba, i uveo ga u novu eru. Klub je prespavao osnivanje Bundeslige, nespremno dočekao novu konkurenciju poput Kölna, Borussije Mönchengladbach, Bayerna. Peter Krohn je posložio klub tako da je pod njegovom vladavinom, i godinama nakon njega bio konkurentan ne samo u Njemačkoj, nego i u Europi. 

Felix Magath već zbog gola u finalu kupa prvaka 1983. zaslužuje epitet klupske legende. Ali, odigrao je Felix još brdo dobrih utakmica za Hamburg. Interesantno je da je zapravo već par mjeseci nakon što je došao iz Saarbrückena htio napustiti klub zbog neslaganja sa tadašnjim trenerom Klötzerom. Odlazak mu nije dozvolio predsjednik Krohn, nego doveo novog trenera Zebeca pod kojim je Magath procvijetao.

Kevin Keegan je jedan od rijetkih Engleza koji su igrali u Bundesligi. Jedan od najzaslužnijih za naslov prvaka 1979. godine. Proveo u Hamburgu tri sezone, odigrao 90 utakmica uz 32 postignuta gola. A zapravo je Krohn na otok otišao po Stana Bowleya i - zaljubio se u Keegana nakon što je slučajno na TV-u čuo da Keegan želi napustiti Liverpool.

Horst Hrubesch, grdosija i kralj glavometa. 96 golova u 195 nastupa za Hamburg, mnoge od njih glavom nakon ubačaja Kaltza. Bio neizostavan član prve jedanaestorice u najuspješnijem razdoblju kluba.

Uli Stein je u istom tom razdoblju bio jedinica HSV-a. Odličan vratar, ali i težak karakter, zbog čega je skupio samo šest nastupa u reprezentaciji. Za Hamburg zlata vrijedan, branio u 228 utakmica.

Veličinu Hamburga oslikava i Hermann Rieger, čovjek koji je također klupska legenda, a nije bio ni igrač, ni trener, ni predsjednik nego - fizioterapeut. U klupu od 1978. do mirovine 2005. godine. U rodnom mjestu Mittenwald u Bavarskoj ima svoju ulicu (Hermann-Rieger-Weg), a klub je njemu u čast organizirao oproštajnu utakmicu. Maskota kluba danas se zove Hermann.

Hrvati u Hamburgu

Opet, naravno - Branko Zebec. Uz tog trenerskog maga, nekoliko Hrvatskih nogometaša je uspješno igralo u Hamburgu. U lijepom sjećanju na sjeveru Njemačke ostao je Ivan Buljan. Između 1977. i 1981. godine je odigrao 103 utakmice i postigao 22 gola. Važan kotačić pri osvajanju naslova 1979. godine.

Jedan od miljenika publike u Hamburgu bio je i Andrej Panadić. Došao tiho, na mala vrata iz druge lige (Uerdingen), i u trenu osvojio simpatije. Zadržao se u Hamburgu četiri godine i natupio u 101 utakmici. 

Pljeskom i danas dočekuju Ivicu Olića. Iako je igrao samo dvije godine (78 utakmica / 29 golova), Hamburžani su prepoznali kako Ola izgara i bori se za klupske boje.

Na odlasku iz Hamburga pljeskom su ispraćeni i Mladen Petrić i Niko Kovač. Bivši kapetan vatrenih u Hamburgu je bio dvije godine, a Petrić do ovog ljeta, ukupno četiri godine.

U nešto manje lijepom sjećanju ostali su kao trener Joško Skoblar, kojem su cipele Ernsta Happela bile prevelike, pa se zadržao tek jednu polusezonu, i to ne cijelu (15 utakmica) kada je otpušten zbog loših rezultata. Skoblar je tada sa sobom doveo vratara Mladena Praliju, koji je trebao zamjeniti omiljenog Steina. Ni Pralija se nije proslavio, njegov transfer i dan danas slovi kao jedan od najlošijih u povijesti lige. 

Bez dubljeg traga za Hamburg su igrali Marijan Kovačević, nekadašnji mladi reprezentativac Hrvatske, inače rođen u Hamburgu, Josip Šimunić (8 nastupa prije nego je prodan u Herthu) te vratar Vladimir Kovačić sredinom sedamdesetih godina.   

Trenutno su u klubu dva Hrvata, od prošle godine Ivo Iličević koji je došao iz Kaiserslauterna, a odnedavno Zagrepčanin Milan Badelj.