Sidebar

15
Čet, Stu

Slaven Bilić - sada ga hvale svi...

Typography
Još jednom su hrvatski novinari dokazali da ne pišu kako bi informirali javnost, nego kako bi liječili frustracije i nabijali si čitanost. Nakon pobjede protiv Liverpoola, nema portala niti novinara koji Slavena Bilića nije podigao u nebesa. A šta su pisali ne tako davno?

Da cijenim Slavena Bilića, to nije nikakva tajna. Ne zato što mi je "dvije tisuće i neke" platio cugu (a vjerujte, mnogima je to kriterij prema kojem određuju da li neki "celebrity" zaslužuje poštovanje ili ne), ne zato što mi je dao neki intervju ili ekskluzivnu vijest, nabavio ulaznice za neku utakmicu, nego zato što je čovjek vrijedan respekta! Kao igrač je riskirao zdravlje, a i dan danas ga ta leđa "ubijaju", da bi igrao za Hrvatsku na svjetskom prvenstvu (u nastavku ćete vidjeti da postoje i druga mišljenja o tom slučaju), kao trener nas je odveo na dva velika natjecanja. Ali i bez toga - ako slušate Slavena Bilića kako i šta priča o nogometu, ako ste pogledali jedan jedini trening, onda ćete shvatiti da je to čovjek koji itekako ima pojma o tom sportu! Pod uvjetom da želite shvatiti i da sami imate bar malo pojma o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

Uz to, potrebno je da ste "tolerantni". Ne prema kriterijima kakvi obično vladaju u ovoj zemlji, a po kojima je tolerancija poželjna samo kada vama paše, nego da vam primjerice ne smeta što je Bilić deklarirani vjernik, što uz sebe uvijek nosi medaljon sa likom Djevice Marije. Što mu nisu smetale Thompsonove pjesme u svlačionici. Dapače, što ih i sam voli (ili je volio) slušati uoči utakmica reprezentacije. A sve navedeno mnogima je već puno teže prožvakati...

Danas kada je nekadašnji vatreni stoper "car Istanbula" naši vrli novinari se natječu u tome tko će ga više pohvaliti, tko će ga poslati u veći klub. Još veći od ovoga u kojem je sada. U Engleskoj zapravo on može birati klub, ali pitanje je da li na otoku postoji poslodavac koji ga je vrijedan! A klubovi iz drugih zemalja si ga ionako ne mogu priuštiti...

Ako je netko kao Luka Modrić dobar igrač, onda je on - dobar igrač. I kada napravi krivo dodavanje, i kada promaši čistu šansu, jednako i kao kada odigra 90 minuta bez pogrešnog dodavanja. Isto tako, ako je Pep Guardiola dobar trener, onda je on dobar trener i kada Real njegovu momčad rasturi sa 4:0, i to kao gost. Prevedeno na našeg Slavena - ako je bio "rupa" i prevarant kao izbornik, onda je takav i sada. Ako imate obraz pa zastupate svoje mišljenje, po mogućnosti potkrijepite ga argumentima. 

Ne kod nas. Našim piskaralama jedino mjerilo nečije kvalitete jeste trenutni rezultat. Ako si dao gol - valjaš. Ako nisi, onda si propali slučaj. 

Jedno od tih piskarala je "gospodin" Tomislav Dasović koji prije nekoliko dana piše ovako: Bilić ako želi može i na klupu Liverpoola! (http://www.vecernji.hr/nogomet/bilic-ako-zeli-moze-i-na-klupu-liverpoola-992314)

Treba li podsjećati da je dotični ne tako davno pucao iz svih oružja po tadašnjem izborniku, da je čak i na državnoj televiziji dobio prostor za pljuckanje. Neke od "misli 21. stoljeća" možete pročitati ovdje: http://www.vecernji.hr/reprezentacija/slaven-bilic-heroj-koji-se-mora-iskupiti-35909 ("Slavene, primi se gitare" ili "Takva vještina manipulacije se ne stječe, s njom se čovjek rađa"), http://www.vecernji.hr/nogomet/slaven-bilic-trebao-je-odstupiti-vec-u-astani-34816 ("Manipulira igračima u službi svoje promocije"), http://www.vecernji.hr/reprezentacija/antic-kao-bilic-ima-cetiri-boda-i-leti-190397 ("Srbi nemaju milosti prema neuspješnima kao mi") da bi danas mrtav-hladan o istom čovjeku napisao "Bešiktašev trenerski meštar"! 

Pošto obraz Dasoviću?

Dobro, s obzirom da se radi o "profesionalcu" koji je pružen mu medijski prostor iskoristio da bi napao Luku Modrića jer mu nije htio dati izjavu: http://www.vecernji.hr/nogomet/s-kim-si-takav-si-luka-umisljen-kao-ronaldo-924575 (Da postoji uređaj kojim se mjeri umišljenost, na Luki Modriću bi – eksplodirao!") ništa nas ne smije iznenaditi.

Korak dalje otišao je "gospodin" Alač sa mog omiljenog pljuc-portala koji je uoči otkaza kojeg je naš stručni stožer dobio u Moskvi likovao: "Biliću po treći put u karijeri velika nagrada za Veliko Ništa!" http://www.index.hr/sport/clanak/bilicu-po-treci-put-u-karijeri-velika-nagrada-za-veliko-nista-lokomotiv-mu-otkaz-nakon-debakla-placa-6-milijuna-eura/678853.aspx

Alač ga napada što je ozlijeđen igrao za Hrvatsku na SP '98. i tako, po njegovom viđenju, prevario Everton za koji je tada igrao. "Vodeći reprezentaciju Hrvatske, Bilić se nije ni približno obogatio kao u Evertonu i Lokomotivu, ali je za neuspjehe i na klupi reprezentacije izdašno nagrađen na drugi način. Nakon što je s reprezentacijom iz Top 5 Fifine liste bio tek treći u kvalifikacijskoj skupini za SP..." Da je upravo Bilić među najzaslužnijima što je reprezentacija sa 23. mjesta skočila u Top 5, to je naravno prešutio. 

Danas se i on priključio čestitarima. Doduše, ne hvali ga kao drugi, ali ipak si nabija "klikove" izvještavajući o trijumfu Bešiktaša i ludilu koje vlada oko našeg trenera: http://www.index.hr/sport/clanak/bilic-na-stangi-obasjan-bakljama-predvodi-slavlje-navijaca-besiktasa/804031.aspx

A uz malo dobre volje mogli su saznati da je Bilić među navijačima istanbulskog velikana bio omiljen od samog početka, kao i tijekom čitave prošle sezone. Ne tek sada, nakon izbacivanja Liverpoola. Dovoljno je bilo prelistati forume i facebook ili twitter-stranice.

Uz malo dobre volje mogli su već prošle godine vidjeti da je nogomet koji igra Bešiktaš, sa kadrom koji je tada bio upola jeftiniji od onog Galatasaraya ili Fenerbahčea, plijenio borbenošću, presingom, povremeno atraktivnošću. Jednostavno - pogledati poneku utakmicu. Zahvaljujući internetu to u današnje vrijeme nije mudro slovo. Ali ne, tražimo previše. Ljepše je bilo pisati o neuspjesima iz Moskve, makar su i oni imali svoje opravdane razloge. Uostalom, takav stil donosi puno veću čitanost.

Neću se priključiti svečanoj povorci čestitara, jer osim što za mene uspjesi Crnih orlova u ovoj sezoni nisu nikakvo iznenađenje nego nastavak sjajnog rada iz prošle sezone, Slavenu Biliću ne treba nekakav novinarčić poput Dasovića ili bloger poput mene da bi postao svjestan svojih kvaliteta.  Kao što mu ne treba da neki frustrirani lik iz domovine napiše ime kluba kako bi saznao da se netko za njegove usluge zanima. 

Nebitno je koliko daleko će Bešiktaš doći u Europa ligi. Isto tako je gotovo nebitno da li će uspjeti nakon šest godina čekanja u klub donijeti naslov prvaka. Ogledalo njegova rada je činjenica da je momčad koja je i dalje puno jeftinija u odnosu na dva gradska rivala, uopće u borbi za naslov dvanaest kola prije kraja. Jer, ako niste čuli, već dvije godine BJK svoje utakmice igra praktički kao gost. Ili na nimalo omiljenom Atatürk stadionu, ili širom Turske, npr. u Ankari, kao proteklog vikenda. I mada svugdje imaju sjajnu podršku, oni koji znaju kakva je atmosfera bila na Inönü stadionu, oni znaju kakav je hendikep neigranje na njemu.

Ogledalo njegova rada su nastupi igrača poput Josea Sose, koji pod Bilićem proživljava ponajbolje dane karijere. Ili Gökhan Töre koji se nije mogao izboriti za mjesto u Rubinu, a danas je jedan od najboljih igrača lige. Ili Atiba Hutchinson, 32-godišnji Kanađanin koji igra kao da su mu 23. 

Ogledalo njegova rada je igra momčadi koja ima glavu i rep. Protiv koje je Arsenal trebao pasti u kvalifikacijama za ligu prvaka, a spasile su ga neke dvojbene sudačke odluke na Emirates stadionu, protiv koje je Feyenoord pao bez ispaljenog metka, a skupina Europa lige okončana bez poraza, Tottenhamu unatoč.

I zbog toga se za njega zanimaju engleski i njemački klubovi, a ne zato što je njegova ekipa izbacila Liverpool. 

Ovo drugo se moralo dogoditi da bi ga se sjetili u domovini. 

Isti oni koji su ga nedavno pljuvali i omalovažavali...