Sidebar

18
Sri, Srp

Slaven Bilić - Priča iz Rusije

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Bivši izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije prebrodio je svoju prvu veliku krizu kao klupski trener. Ipak, za narednu sezonu mjesto na klupi Lokomotiva mu nije sigurno...

Mediji k'o mediji, a ovi domaći su po tom pitanju nekako posebni, loše vijesti uvijek radije šire od onih dobrih. A eventualni otkaz bilo kome u svakom je slučaju loša vijest. Tako su se u tjednima krize moskovskog Lokomotiva vijesti o porazima i prijetećem otkazu Slavenu Biliću i njegovom stručnom stožeru danima držale na naslovnicama portala. Zadnje dvije utakmice, dakako pobjedonosne, obilježene su tek sa nekoliko redaka i promptno spremljene u arhivu. 

Već prije nekoliko tjedana, bitno je napomenuti - prije pobjede Lokomotiva ovog vikenda u Permu, odlučio sam provjeriti kakav status mladi splitski stručnjak uživa među navijačima "Željeznodorožnika". Stupio sam u kontakt sa mnogim navijačima "futbola" putem internetskih foruma i elektronske pošte, između ostalog sa jednim fan-clubom navijača Lokomotiva.  

Dvije stvari su mi pritom odmah na startu "upale u oči". Prva je da sam na početku stekao dojam kao da u Rusiji, toj ogromnoj zemlji sa nekoliko odličnih klubova, postoje samo Zenit St. Peterburg, Spartak i CSKA Moskva. Nevjerojatno je koliku vojsku navijača imaju tri spomenuta kolektiva. Mnogi od njih su se rado odazvali mojim pitanjima i iznijeli svoje mišljenje o radu "Horvata" (Hrvata) u Moskvi, o tom kasnije nešto više. A druga stvar je da Rusi ili ne znaju, ili ne žele (prije ovo drugo) komunicirati na engleskom jeziku. Nema veze, pomoglo mi je da malo poboljšam svoje minimalno znaje ruskog, već smo se nekako sporazumjeli. 

Rusku ligu upravo zbog te jezične barijere nije jednostavno pratiti, bar ne detaljno. Iako je posljednjih godina silno napredovala, i dalje nije tako razvikana kao primjerice lige petice, pa je teže doći do informacija. Izvještaji u zapadnim medijima uglavnom su ograničeni na objavu rezultata i ljestvice. Ipak sam od odlaska našeg Ivice Olića u CSKA 2003. godine počeo redovito pratiti nogometna zbivanja u najvećoj zemlji svijeta, tako da ovu priču o Slavenu Biliću & co počinjem jednim osobnim osvrtom na dosadašnji rad našeg stožera u glavnom gradu Rusije. 

Moja ocjena

Zlatno doba Loko je doživio početkom stoljeća kada su po prvi put osvojili naslov prvaka (2002. i 2004. godine). U to vrijeme crveno-zeleni igrali su i u skupinama lige prvaka gdje su u sezoni 2002/03 prošli u drugu fazu natjecanja. Međutim, kako su ulaganja u ruskom nogometu postajala sve veća, Lokomotiv je prije svega financijski zaostao za konkurentima (Zenit, Spartak, CSKA, Rubin Kazan, Anzhi). Sukladno tome, od 2006. godine sezonu okončavaju tri puta na sedmom, jednom na petom i 2009. na četvrtom mjestu. Da ne bude zabune, "Željezničari" nisu siromasi, no sponzori rivala (primjerice giganti Gazprom u Zenitu ili Lukoil u Spartaku) mnogo su izdašniji. Ni taj podatak ne čudi, jer spomenuti klubovi definitivno imaju veći broj navijača i prosjek gledanosti. 

Ambicije kluba mnogo su veće od skupljanja mrvica koje velikima padnu sa stola. Lokomotiv ima jedan od najljepših i najmodernijih stadiona u zemlji, i želja vodstva kluba je da se na njemu igraju po mogućnosti utakmice lige prvaka. Zbog toga je uoči sezone doveden "najbolji trener Europe" kako ga je nedavno opisao direktor Ruskih željeznica Vladimir Jakunin.

Prošle sezone, koja se zbog odluke vodstva lige da prijeđe na "europski" sistem jesen-proljeće odužila na godinu i pol, odnosno 44 utakmice, Lokomotiv je uspio ostvariti plasman u razigravanje za prvaka, ali je među osam klubova u play-offu završio pretposljednji. Više od rezultata zabrinjavajuća je bila igra, posebno protiv gradskih rivala Spartaka i CSKA gdje je Loko uvjerljivo poražen. U 14 utakmica doigravanja ostvarene su samo tri pobjede, a u posljednjih osam susreta niti jedna.

Stoga je u prvom dijelu ovog prvenstva bio vidljiv pomak pod vodstvom našeg stručnog stožera. Momčad je gurala vrlo dobro, pobijedivši primjerice Spartak, izborila je remi na gostovanju kod Zenita, a mnogi od bodova koje su izgubili mogli su se pripisati nedostatku sreće, posebno u realizaciji. 

Moram priznati da su me nastupi u proljetnom dijelu razočarali. Očekivao sam da će Bilić kroz pripremno razdoblje otkloniti problem efikasnosti, i da će Lokomotiv napasti (bar) četvrtu poziciju. Podsjećam, nakon jesenskog dijela natjecanja, odnosno 19. kola, momčad se nalazila na osmom mjestu ljestvice, sa samo bodom zaostatka za četvrtoplasiranim Kubanom. Upravo to mu mnogi navijači najviše i zamjeraju, što nije napravio pomak u ekipi tijekom stanke, stječe se dojam kao da momčad stagnira. Dok su izgubljene utakmice i bodovi jesenas bili plod nesretnih okolnosti, sreće, promašenih čistih prilika i slično, od ožujka na ovamo crveno-zeleni su sve utakmice izgubili zasluženo, a kod nekih remija (primjerice na gostovanju kod Kubana) imali i sreće.

Istina je i da Bilić nije trošio gomile novaca na pojačanja, iako je ponavljao da mu je potreban jedan razigravač, dapače - u zimskom prijelaznom roku ostao je bez pouzdanog lijevog bočnog Jeshenka. Isto tako, mnogi od igrača koji su došli u ljetnom prijelaznom roku nisu bili njegov izbor, nego su transferi dogovoreni prije nego je postignut dogovor između Bilića i Smorodskaje, predsjednice kluba.

Zaključak: Ne krijem da Bilića smatram prije svega čovjekom, a onda i odličnim stručnjakom. Stoga je moj sud vjerojatno subjektivan, ali da  me se pita, u novu sezonu bih krenuo bez promjena u stručnom stožeru. Uz "Barićevska" dva pojačanja, siguran sam da bi Loko u narednoj sezoni mogao među prvih pet. Iako, i u ovoj sezoni to je još moguće, zaostatak za mjestima koja vode u Europa ligu je samo četiri boda, ali iskreno - ne vjerujem u takav rasplet. Tri su kola do kraja, raspored je težak (CSKA i Mordovia doma, Anzhi u gostima) a ovise i o rezultatima koje će ostvariti konkurenti.

Ostaje samo pitanje, s obzirom na rasplet u Engleskoj i činjenicu da Bilićev bivši klub Everton traži zamjenu za Moyesa, da li će do pregovora između Slavena i Lokomotive po pitanju nove sezone uopće doći.

Reakcije navijača

Većina njih, otprilike 50 %, na moja pitanja vezana za Bilića izrazila se negativno. Bilo je svega, od kratkih i neukusnih (Hrvatska šu*čina) do argumentiranih odgovora, ali konkluzija je uvijek ista: Bilić mora otići. Iako su rijetki doveli u pitanje znanje i trenerske kapacitete našeg bivšeg izbornika, smatraju da kombinacija Lokomotiv-Bilić ne paše, i da se rastanak treba dogoditi što prije, najkasnije na kraju sezone. Posebno mjesto kod navijača zauzima predsjednica kluba Olga Smorodskaja koja je crvena krpa naročito ultrasima okupljenih oko skupine "United South", pa je već zbog činjenice da ga smatraju "Olginim čovjekom" i Bilić omražen lik.

Isto tako, mnogi od njih spominju navodno veliku odštetu koju bi naš stručnjak trebao kasirati u slučaju prijevremenog razlaza. Točnu cifru nisu spomenuli, ali nekolicina navijača misli kako je Bilić došao u Lokomotiv "pokupiti lovu" prije nego što se otisne u "svoju" Englesku. Po tom pitanju su ga usporedili sa "prokletim Nizozemcima", ciljajući na Hiddinka i Advocaata koji im nisu ostali u najboljem sjećanju kao izbornici, a prvospomenuti ni kao trener Anzhija. S tim da klub iz Mahačkale nije baš omiljen, pa im je u ovom slučaju drago da je tamo Hiddink kojeg "niti mrvicu nije briga za klub i Anzhi vodi isključivo zbog novaca". 

Druga skupina, u postocima otprilike 35, nije pretjerano zadovoljna ovom sezonom, ali misli kako Loko ne treba u potragu za novim trenerom, nego samo za novim predsjednikom. "Strašna Olga" je dakle i ovoj grupi persona non grata. Sažetak razmišljanja ovog dijela navijača glasi otprilike: Bilić nije doveden da već u prvoj sezoni napravi čudo, nego je tu kako bi dugoročno vratio Lokomotiv gdje mu je mjesto - u vrh ruskog nogometa. Ništa ne ide preko noći, i odreknemo li se još jednog trenera nakon samo jedne sezone, nikad se nećemo vratiti gdje smo bili početkom stoljeća. Valja napomenuti kako je od 2006. godine samo jedan trener bio godinu i pol za kormilom kluba, svi ostali manje. Napominju i pretežito pozitivne ocjene na Bilićev rad koje stižu od raznih uglednika, bivših igrača i trenera, kao i konkurencije.  

Ostatak od otprilike 15 % ili su realisti, ili pesimisti, jer njima nije jasno zašto se uopće spominje bilo kakva kriza i smjena trenera. Oni naime nisu ništa bolje niti očekivali! Nije da iz njih izvire zadovoljstvo što im je omiljeni klub tek u sredini ljestvice, ali misle kako Bilić na raspolaganju ima limitiranu momčad i iz nje izvlači maksimum. U očima ove skupine potrebna su 3-4 pojačanja i trener koji će ostati bar nekoliko godina da bi se moglo u borbu za trofeje. Nemaju ništa protiv da taj trener bude Slaven Bilić. 

Kad se već izražavam u postocima, sa zadovoljstvom ću spomenuti da je bar 90 % (pretežito mladih) Rusa sa kojima sam "razgovarao" oduševljeno Bilićem kao čovjekom. Neki od njih su posjetili treninge momčadi, a neki ga sreli u gradu, i svi od reda su bili oduševljeni susretljivošću 44-godišnjeg Splićanina. "Ne glumi i ne izigrava zvijezdu. Rado je pristao na slikanje i par minuta porazgovarao sa nama" napisao mi je Jegor, "fanatičnij fanat" (fanatični navijač) Lokomotiva, kako mi je objasnio. Jako cijene što se potrudio naučiti ruski jezik i pokušava ga što više koristiti od samog početka. Kažu kako ponekad doduše pogriješi i nasmije naciju sa nekim komentarima, ali nije "kao neki koji su godinama u Rusiji, a ne znaju reći dobar dan". 

Za kraj, posebno zanimljive bile su reakcije navijača drugih klubova. Kao što rekoh, najviše je onih Spartaka, Zenita i CSKA, ali bilo ih je i iz redova moskovskog Dinama, Alanije Vladikavkaz, Pletikosinog Rostova (usput, Plete je tamo "car"), a jedan čak i iz dalekog Vladivostoka. Taj me zamolio da mu pozdravim Gorana Vulića, a pretpostavljam da je pogreškom umjesto Z tipkao G, pa ako Zoran Vulić ovo slučajno čita, ima pozdrav od Anatolija, navijača Luč Energije gdje je Vulić nekada radio. 

Artjom, navijač Spartaka, kaže kako je navijao da njegov klub dovede Bilića na klupu nakon što je u studenom otpušten Unai Emery. Slično su se izrazile i dvije navijačice Zenita, koje bi Bilića željele u svom klubu ukoliko se glasine o Spallettiju i Milanu pokažu istinitima.

Da li je to utjecaj pobjede nad Engleskom 2007. godine koja je Rusiji omogućila plasman na EP 2008. ili što simpatizeri drugih klubova Lokomotiv gledaju hladno i bez emocija, to ne znam, ali je činjenica da niti jedan od navijača drugih klubova nije imao ni jednu negativnu opasku na rad našeg stručnog stožera u Moskvi.

Meni ne preostaje ništa drugo nego poželjeti "Željeznodorožnicima" i našim trenerima što više pobjeda, po mogućnosti već u nedjelju kada je od 11:30 sati po našem vremenu na rasporedu veliki derbi između Lokomotiva i CSKA.