Sidebar

20
Ned, Svi

Prodali smo još jednoga - dičimo se!

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Sa Alenom Halilovićem Dinamo prodaje drugog talentiranog sedamnaestogodišnjaka u nekoliko mjeseci. Kao i u slučaju Tina Jedvaja, iznos je višemilijunski, a klub vrhunski. Imamo li se razloga ponositi? 

U trenucima dok sam uživao u napetim utakmicama Europa lige, golovima koji su padali gotovo svake dvije minute mijenjajući putnika u osminu finala i raspoloženje među navijačima na tribinama, zazvonio mi je telefon. Poznati broj natjerao me da pritisnem zelenu tipku, mada me nogomet koji sam gledao toliko prikovao uz ekran da se najradije ne bih ni javio. 

"Jesi vidio, Halilović u Barceloni. Deset plus pet milijuna!" reče mi "polumamićevac" sa druge strane (podaci poznati redakciji, rekli bi oni "ozbiljniji" novinari). Nastavio je u Ćirinom stilu: "Dobro su ga Mamići prodali majku im j***m!" Osjetio sam ushićenje u njegovom glasu. Donekle razumljivo, jer nije baš čest slučaj da Hrvat odlazi u veliku Barcu. Zapravo, meni na pamet padaju samo dvojica koja su hodala travnjakom Camp Nou: Goran Vučević i Robert Prosinečki. Ako sam nekoga zaboravio, neka mi oprosti. 

Nevoljko sam promrmljao nešto u stilu neka mu je sa srećom, bez prevelike želje za opširniji razgovor i diskusiju. Jer, ponavljam: radi se o polumamićevcu. A sa takvima je teško argumentirano raspravljati, posebno nakon ovakvih "uspjeha" velikog vođe. Osim toga, u slučaju Alena Halilovića, najmlađeg nogometaša u povijesti Dinama kojem su tribine fućkale, možda je za sve strane najbolje da odlazi. Istini za volju, pitanje je da li bi mu se zviždalo da ga spomenuti veliki vođa preko svog "nećeš razbojniče" druga Štimca nije ugurao u reprezentaciju i tako mu stavio veliki kamen na mlada leđa, ali to je za neku drugu temu.

Spustim slušalicu, pojačam ton na dalekovidnici, i gledam. Ludogorets, nama dobro poznati prvak Bugarske, u ludoj utakmici izbacuje veliki Lazio. Podsjećam da je društvo iz Razgrada do Lazija došlo bez poraza i sa samo jednim remijem u skupini u kojoj je Dinamo bio uvjerljivo posljednji, sa jednim bodom. Gledam kako se Salzburg poigrava sa Ajaxom, ponizivši ga sa ukupnih 6:1 u dvije utakmice. Gledam Viktoriju Plzen kako usred Donjecka gazi Srnin i Eduardov Shakhtar, momčad koja se prije pet-šest godina sa pola gasa poigrala sa našim prvakom, a usuđujem se reći kako bi isto to napravila i danas. Gledam Maribor kako pruža više nego dostojan otpor Rakitićevoj Sevilli, igrajući u fazi natjecanja koju modri sanjaju od 1970. godine, ili (zvuči još bolnije) pune 44 godine. Gledam FC Basel kako još jednom europsku sezonu začinjavaju više nego solidnim uspjehom. Važnije: to rade u kontinuitetu! Prošle godine su bili u polufinalu ovog natjecanja, godinu prije u osmini finala lige prvaka (prethodno u skupini izbacili Fergusonov ManU), još godinu ranije su bili treći u skupini lige prvaka i također dočekali proljeće u Europi. 

A neki među nama se istovremeno busaju u prsa, galame i vrijeđaju sve oko sebe proglašavajući ih izdajnicima, jer su, eto, prodali još jednog dječaka za velike pare u veliki klub!

Ne možemo se uspoređivati sa FC Salzburg (naziv kluba u europskim natjecanjima), jer iza njega stoji Red Bull (naziv kluba u austrijskoj Bundesligi) i privatni kapital Dietera Mateschitza. U redu, evo prihvatit ću da se ne možemo usporediti niti sa Ludogoretsom u kojeg je svoju lovu uložio kontroverzni Kiril Domuschiev, makar nisam siguran da je ovaj "farmaceut" za nogomet dao više nego grad Zagreb za Dinamo u posljednjih nekoliko godina. Ali, itekako bi se trebali moći usporediti sa Baselom, i tu ne prihvaćam nikakve argumente kako su oni ipak Švicarska, a mi zaostali i siromašni balkanski prosjak. Basel ne igra puno atraktivniju ligu nego Dinamo, Basel je u njoj također neprikosnoven u posljednjih nekoliko sezona kao Dinamo u HNL, Basel također u svakom prijelaznom roku ostane bez nekoliko važnih igrača, ali je ipak respektirano ime na europskoj nogometnoj karti. A nemaju Abramoviča, Domuschieva, nego su dioničko društvo u kojem su svoj interes pronašle mnoge lokalne kompanije koje drže većinu dionica, makar je najveći pojedinačni vlasnik - klub. 

Viktoria Plzen, klub koji je večeras po drugi put za redom ostvario ulazak u osminu finala Europa lige (treći put za redom igraju "proljeće u Europi"), nadigravši na tom putu opet jednog europskog velikana (prošle sezone to je bio Napoli, ove Shakhtar Doneck) u večerašnjem trijumfu na Donbass Areni je u početnom sastavu imao dva stranca. I to dva Slovaka, napadača Duriša i stopera Cisovskog. U cijelom rosteru samo je jedan "pravi" stranac, državljanin BiH Mladen Veselinović, pet je Slovaka, ostalo sve su domaći igrači, Česi! Ukupna vrijednost momčadi procijenjuje se na "Halilovića i žeton", odnosno 18.250.000 Eura. 

Dinamo? Ukupna vrijednost je točno duplo veća, a udio stranaca je na 40 %. S obzirom na državu i vrijeme u kojem živimo, moram se ograditi i napomenuti kako nemam ništa protiv stranaca, ali... ne moram valjda objašnjavati poentu? 

Nekada su igrači odlazili tek kada bi stupili u zrele nogometne godine, tek toliko da bi "nešto zaradili". Komunistički sistem je bio rigorozan i nije dopuštao odlazak preko grane prije 28. godine. Ne daj Bože više takvih vremena, spominjem tek da bih dočarao razliku: Veliki Slaven Zambata za Dinamovu prvu momčad je igrao punih deset godina, da bi sa 29 otišao u - belgijski Waregem. Tin Jedvaj za Dinamovu prvu momčad je nastupio na 13 prvoligaških utakmica nakon kojih je otišao u AS Romu.

Ne znaju se detalji dogovora Barcelone i Dinama, ali čini se kako će Halilović otići nakon odigranih 1466 minuta (stanje danas) u modrom dresu, što je nešto više od 16 utakmica (nastupa je više, ali puno njih po nekoliko minuta). 

A to je još dobro, jer: 

Robert Murić će Dinamo napustiti bez da za njega odigra i jednu jedinu minutu! Nema veze, naći ćemo već nekakvog Andersona, Carlosa ili Moralesa koji će ih "dostojno" zamijeniti. Zar se ne sjećate da je spomenuti Morales nakon odlaska Modrića označen kao bolji igrač od našeg Luke?

Pita li se tamo vani zaista još uvijek netko zašto smo u skupini Europa lige osvojili jedan mizerni bod, zašto smo u skupinama europskih natjecanja već četiri godine bez pobjede? 

"Polumamićevci" i oni bez ovog "polu" koji sada kolutaju očima i pitaju: "zašto bi ostao tu i igrao ovakvu ligu pred praznim tribinama" i slično, poručujem neka najprije razmisle o uzrocima, pa onda postavljaju takva pitanja. Treba li zapravo uopće komentirati kreaturu koja je prije nekoliko dana napala čovjeka koji je jednim potezom (spontano mi pada na pamet gol protiv BiH u kvalifikacijama za SP 98.) napravio više za hrvatski nogomet nego što bi on mogao za sto života, a na što nitko maltene nije ni okom trepnuo? Ma, nije bitan ni Dinamo, ni Boban, ni mali Murić ni još manji Halilović...

Bitno je da se prodaje!