Sidebar

25
Uto, Ruj

Opet je krenulo - Jugoliga od 2015. godine?

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Svake godine se po nekoliko puta opipava puls javnosti i izađe ideja o oživljavanju Jugoslavenske nogometne lige 

U redovitim razmacima možemo pročitati kako se razmišlja o osnivanju zajedničke nogometne lige zemalja jugoistočne Europe. Ne, oni je ne nazivaju Jugoslavenskom ligom, često u nju poguraju i braću Bugare, naše stare prijatelje, ili bivše vladare iz vremena Austro-Ugarske, danas država koje znamo kao Austriju i Mađarsku. Tek toliko da nam prihvatljivije i atraktivnije zvuči. Ali i mi i oni dobro znamo da se radi o Jugoslavenskoj ligi, nebitno da li u njoj igrao i Levski iz Sofije ili Debreceni VSC.

Prije nekoliko godina su nam tako prodali  košarkašku JADRANSKU ligu u kojoj prošle sezone nije nastupao niti jedan klub sa Jadrana. U prvoj sezoni čak nije bilo njih, jer Jadranska liga, naravno, nema nikakve veze sa Jugoslavijom. Tek u drugoj su se oci Adriatic Basketball Association smilovali, pa se priključila Zvezda, a Partizana su kasnije silom ugurali u natjecanje. Adriatic Basketball Association znači Jadranski košarkaški savez. Na engleskom jeziku, na kojem je napisana i službena internetska prezentacija. Jer, ABA ili ABA Liga nemaju nikakve veze sa Jugoslavijom. To je moderna organizacija na kojoj nam zavide redom Rusi, Turci, Grci, Španjolci.

Jugoslavenska košarkaška liga je preživjela, prije nekoliko dana je startalo 12. izdanje. Plodovi sudjelovanja naših klubova u toj ligi su vidljivi na svakom koraku. Reprezentacija nam rastura na svakom natjecanju - pod uvjetom da se kvalificira. Klubovi su pokorili Europu po nekoliko puta u zadnjih par godina, a mladim talentima svakodnevno ispred ulaza u dvorane zatvaramo vrata pred nosom jer ih jednostavno imamo previše. Uostalom, za bolji uvid u korist koji je naša košarka imala od osnivanja Jugoslavenske lige pitajte u Zadru i Splitu, pa i Ciboni, KK Zagreb, a bezobrazno bi bilo reći da pitate u Šibeniku, Rijeci ili Osijeku. Isto vrijedi i za ostale sudionike tog natjecanja. Srbija je primjerice imala vrlo dobru košarkašku ligu prije nego su najbolji klubovi morali ući u tada Goodyear ligu. Tu ligu su izgubili, a kroz regionalnu nisu ništa dobili. 

Nisam od onih koji će prilikom ovakvih rasprava spominjati "očuvanje centara" ili "sportske sredine", ne može svaki grad imati nogometnog / košarkaškog prvoligaša. Niti bilo tko sprečava neki klub da pametnim poslovanjem, dobrom selekcijom i kvalitetnim radom dođe do prve lige. Čekaj, ipak sprečava. Jugoslavenska košarkaška liga je naime dugo godina bilo natjecanje u kojem su neki imali zaštićen status, iz kojeg se nije ispadalo, a bilo je vrlo teško ući u njega, bar kroz sportske rezultate.

Hrvatska je prije nekoliko dana proslavila 21. dan neovisnosti. 8. listopada 1991. godine Sabor Republike Hrvatske donio je odluku o raskidu svih državnopravnih veza Lijepe naše sa SFRJ. Mnogi su u ponedjeljak posprdno komentirali taj praznik, u stilu: koja neovisnost? Hrvatska danas doista nije neovisna. Ne zbog činjenice da ćemo uskoro postati članica EU, nego zbog načina na koji ćemo postati njen član. Na koljenima, ponizno kao prosjaci, a ne ponosno - načinom na koji smo se borili i izborili za neovisnost. Ovisimo i o raznoraznim fondovima, o volji tamo nekog predstavnika u tamo nekoj komisiji i da li će on podići ruku za ili protiv nečega što je nama potrebno. Ali, imamo Vatrene, imamo Kauboje, imamo Kosteliće, Barakude, imamo medalje i osjećaj ponosa kada na nekom velikom natjecanju zasvira Hrvatska himna. 

Znam, ne bi nama reprezentacije nitko uzeo ako bi 2015. zbilja startala "Balkanska" liga. Ali, zašto da se odreknemo HNL, šta bi našim klubovima i toj reprezentaciji donijelo takvo natjecanje? Isto što i košarkašima... 

Nisam ni ja slijep pored zdravih očiju, znam da Hrvatska (nogometna) liga nije ni među 20 u Europi, da puno toga u njoj ne štima, da već godinama gledatelji bježe sa većinom derutnih stadiona. Bi li udruživanje u zajedničku ligu sa Slovenijom, BiH, Crnom Gorom, Srbijom, Makedonijom, Bugarskom i Mađarskom nešto promjenilo? Sumnjam. Ili ima netko tko će otići pogledati utakmicu Dinamo - Sutjeska Nikšić, Hajduk - FK Jagodina ili Rijeka - Metalurg Skopje prije nego Dinamo - Zadar, Hajduk - Slaven Belupo ili Rijeka - Cibalia? 

Promjeniti, poboljšati našu ligu mogu oni koji već godinama slijepo izlaz traže u ovakvim potezima. To su isti oni koji su je srozali do ove razine na kojoj je danas. Uz pomoć države. Nisu gledatelji prestali dolaziti na utakmice samo zbog kvalitete nogometa, nego i zbog lošeg suđenja, zbog afera oko namještanja, plaćanja za "pošteno suđenje", zbog ispada vodećih ljudi klubova i saveza, zbog farse oko biranja predsjednika saveza prije nešto više od godinu dana, i to u režiji istih ljudi koji danas usko surađuju.

Da se pokušalo sve da našu ligu dovedemo na viši nivo, da se napravio plan i program koji nije uspio, prihvatio bih i nekakvo udruživanje u ligu srednje, istočne ili jugoistočne Europe. Ali, nije se napravilo ništa, nije se pokušalo ništa. Bar ništa dobroga. Dapače, svake godine se čini sve da se domaća natjecanja srozaju još niže.

Imamo problem sa suđenjem? Pa HNS je navodno najprofitabilnija tvrtka u Hrvatskoj (citat bivši predsjednik Vlatko Marković), navodno su puni k'o brod. Uložimo u školovanje sudaca, dovedimo im jednog Collinu, Markusa Merka, Sandora Puhla, bilo kojeg umirovljenog poznatog suca, dajmo čovjeku dvogodišnji ugovor i neka danonoćno radi na poboljšanju suđenja u Hrvata.

Aha, kažete nije problem u sucima kao takvima, nego u tome što oni moraju suditi pogrešno? Onda napokon jednom jednu istragu provedimo do kraja, raščistimo jednom za sva vremena tko je kome za što plaćao. Ako treba, poništimo sve i jedno prvenstvo do sada i krenimo od nule. Prašina se digla oko afere sa Širićem i Djedovićem, i ubrzo se slegla. Ne samo da stvari nisu istjerane na čistac, nego su optuženi preko medija prijetili Hrvoju Malešu, inicijatoru istrage, šifriranim porukama poput "Bit će zanimljivo pratiti životni put osobe koja je ovo pokrenula" (Širić),  "Zna se kako takvi junaci završavaju" (Mamić) ili "Maleš je zulum u našem nogometu" (Mamić). Naravno da je zulum, nije se čovjek prilagodio okolnostima koje su sebi namjestili Mamić, Štimac, Sinovičić i slični. I, šta je do sada istraženo, tko je optužen? Da, u pravu ste - nitko. A kako stvari stoje niti neće. Reklo bi se - psi laju, karavane prolaze. 

Dovoljno je pročitati citate iz prethodnog odlomka i zgadit će vam se cijeli naš nogomet, nećete niti pomisliti da odete na sljedeću utakmicu na stadionu u vašoj blizini. A oni se, kao, čude što gledatelja nema.

Da li je bilo tko od nogometnih dužnosnika, onih koji tako brižno skrbe o Hrvatskom nogometu da sve što čine i sav trud koji ulažu ne naplaćuju, u ovih 15-ak godina od završetka Domovinskog rata napravio program za ozdravljenje Hrvatskog nogometa? Je li se bilo tko pozabavio problemima i predložio put ka rješenju tih problema? Ja se ne sjećam da jest. A zašto i bi? Predsjednik saveza, skupštinar ili nešto treće u HNS se može postati i bez programa ako si dobar sa onim(a) koji nisu zulum. I čemu se uopće truditi? Bitno je čvrsto držati vlastitu fotelju, obavezno putovati svijetom kao predstavnik saveza, po mogućnosti svoj klub pogurati da bude što bolje rangiran, i što više kukati. Kako je teško jer se nema novaca (u našem nogometu globalna gospodarska kriza neprestano traje još od 1991.), kako su svi oni neshvaćeni mučenici koji čine sve za opće dobro i ništa ne traže zauzvrat. 

Austrija sigurno nije nogometna zemlja koliko je to Hrvatska. Garantirano. Našim alpskim prijateljima na listi omiljenih sportova na vrhu bez konkurencije stoji skijanje, čak i hokej na ledu je vjerojatno ispred najvažnije sporedne stvari na svijetu. Ali, austrijska Bundesliga je natjecanje u kojem najpopularniji klub (Rapid) ne mora svake sezone biti prvak, ne mora to niti najbogatiji klub (Salzburg). To je dobro organizirano, uredno i čisto sportsko nadmetanje. I gledatelji to znaju nagraditi, iako nisu toliko ludi za nogometom kao Hrvati. Prosjek gledanosti austrijske Bundeslige ove sezone je 7.099 po utakmici, a bila je i preko 9000 dok su u njoj igrali klubovi poput LASK-a, sa većim stadionima od primjerice Wolfsberga našeg Nenada Bjelice. 

Prosjek gledanosti HNL? Prošle sezone oko 2100, ove sezone do sada negdje oko 2700 po utakmici. Da nije ludih Splićana i njihove slijepe ljubavi prema Hajduku, bilo bi još manje. 

Dakle, prije nego što pođemo u neku nogometnu zajednicu kao guske u maglu, učinimo sve da spasimo naše, da spasimo svog vojnika Ryana - našu HNL. Neka zajedničkim snagama pokušaju vratiti povjerenje navijača, neka napokon stvarno pođu raditi. Raditi u korist nogometa, a ne zbog pumpanja svog ega, ili u interesu svog kluba, menadžerske agencije ili lokalne zajednice. 

Nisam protiv osnivanja nekakve Jugolige isključivo zbog toga što bi u njoj bili Srbi ili Crnogorci. Svi oni su naši susjedi, i na ovaj ili onaj način surađivati moramo sa svima njima. Isto bih pisao i razmišljao da se radi o udruživanju sa Mađarskom, Austrijom, Češkom ili Slovačkom. Protiv sam jer nogomet u Hrvatskoj nije produkt za koji je potrebno inozemno tržište, taj proizvod se može prodati i unutar granica Lijepe naše. Potrebni su samo dobri i pametni prodavači.

Političke ili povijesne razloge protiv takve lige u ovom tekstu nisam ni spominjao. Nema potrebe, jer argumenata je i ovako dovoljno.

Ali, kao što je na ovoj zastavi na slici u naslovu napisao neki jugonostalgičar: Krv nije voda. I u pravu je. 

A nje je u ovoj zemlji previše proliveno da bi se samo tako zaboravilo...