Sidebar

15
Čet, Stu

Može li niže?

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Dinamo je predstavio novog trenera i još jednom dokazao da posluje bez ikakvog plana

Vijest sam saznao sinoć, kada i većina vas, ali komentiram je tek danas, 24 sata kasnije. Zašto? Cijelo to vrijeme sam mislio da se radi o preuranjenoj ili zakašnjeloj prvotravanjskoj šali. Cijeli dan sam klikao po raznim portalima čekajući naslov u stilu: samo smo se šalili. Nisam ga dočekao.

Moja prva reakcija na vijest? Smijeh, nisam ga mogao zadržati. Kroz glavu su mi proletjele razne kombinacije famoznog usklika pokojnog Mladena Delića: ljudi moji, je li to moguće? Za razliku od Delića tada, ovaj moj uzvik nije bio plod veselja koliko izbezumljenosti. 

Razmišljao sam da li je potrebno uopće bilo što pisati i analizirati, jer vi koji redovito čitate Loptu znate da sam temu zapravo već obradio u tekstovima "Važnost trenera u nogometu" posvećenu upravo trenerima, ali i onima koji o njihovim glavama odlučuju, ili još ranije u tekstu "A tko postavlja trenere". Najbitnije pasaže iz tih djela mogao bi 1:1 kopirati ovdje. Međutim, pokušavam biti koliko-toliko ozbiljan "urednik", pa ću novom treneru našeg prvaka, njegovom nasljedniku i prethodniku (a možda i nasljedniku), te njihovim nadređenima posvetiti pola sata svog dragocjenog vremena i nekoliko megabajta prostora na ovom serveru. Makar svi skupa to ničim nisu zaslužili. 

Krenimo od početka. Uzrok dolaska Jurčića je otkaz Čačiću. Da li je Ante Čačić zaslužio otkaz u Dinamu? NE!

Ante Čačić nije nikad trebao niti doći do Dinama, i da isti oni koji su ga jučer (naravno jednoglasno) smijenili, nisu prije manje od godinu dana digli ruke za dovođenje tog stručnjaka, svi mi skupa se danas ne bi imali čemu smijati. Ante Čačić nije neki nadareni trenerski klinac s kojim se riskiralo u nadi da će se snaći, nešto takvo bi možda čak i razumio. Ante Čačić nije bio prazan list kada je dolazio na klupu modrih, nego čovjek koji je nedavno napunio 59 godina. Prije Lokomotive preko koje je došao do klupe prvaka Ante je vodio 10-ak naših prvo- i drugoligaša. Prema tome, znalo se kako radi, koliko može i da li je dorastao klubu kojeg u našim okvirima još uvijek smatramo velikim. Odnosno, trebalo se znati. Pisao sam već o tome, u velikim klubovima skauti i sportski direktori ne prate samo igrače, nego i trenere. Čisto sumnjam da je bilo tko iz kluba koji mu je do jučer bio poslodavac znao išta o metodama rada i nogometnoj filozofiji prije nego što su ga posjeli na klupu. Doveden je jer stanuje blizu stadiona.

Osobno sam od nekoliko igrača koje je gospon Čačić trenirao čuo da se radi o finom čovjeku, poštenom radniku i treneru koji voli ofenzivnu igru. Ali isto tako i da se radi o stručnjaku čije je nogometno znanje jednostavno ograničeno. Nije to niti uvreda niti sramota, ne možemo svi biti treneri ni u lokalnom petoligašu, kamoli u klubu koji igra ligu prvaka. Kao što postoje igrači kojima je limit druga Hrvatska liga, isto tako je i kod trenera. I kod jednih i drugih postoje ljudi koji to trebaju otkriti, u većini slučajeva zadnji sud donosi sportski direktor. No, šta očekivati od sportskog direktora kojemu je glavna funkcija biti prva crta obrane dragom braci i tu i tamo se otisnuti u Južnu Ameriku da pronađe kakvog novog bisera. I vjerojatno ubire odličnu plaću, makar sam siguran da bi na ovu zadnju opasku braća Fantastikus odrješito odgovorili kako obojica rade volonterski. Iz ljubavi prema klubu.

Ako zanemarimo sve navedeno, ponovno postavimo pitanje da li je Ante Čačić zaslužio otkaz u Dinamu, odgovor je - uz sav respekt - razlaz je bio neminovnost. Zagovarač sam kontinuiteta, niti jednog trenera ne smatram čarobnjakom i uvijek pozivam na strpljenje kada je ta bitna funkcija u pitanju. Uz uvjet da je prethodno pomno odabran, da su izvagani svi detalji njegovih kvaliteta i nedostataka, i da su jasno definirani klupski ciljevi. Skrećem s teme, radi se o Dinamu. Zanemarimo dakle opet prethodnu rečenicu. Čačić je imao proljetne pripreme, pa tri-četiri mjeseca utakmica, pa onda još jedne pripreme, pa jesen punu što lakših, što težih utakmica. 

Dovoljno vremena da momčad posloži po svojim idejama, da selektira igrače po svojim željama, da bar dva-tri pojedinca učini boljim igračima u odnosu na trenutak kada su mu došli u ruke. Realno, niti jednu od tih stavki nije ispunio. Stalno sam spominjao da nisu porazi u ligi prvaka ono najgore, nego što se ne vidi niti milimetar pomaka u odnosu na prezentacije od prošle sezone. Već i prije prodaje Badelja, tokom cijelog proljeća i ljeta ove godine pomak se nije vidio. A upravo na prodaju Badelja se često vade u Maksimirskoj. Uostalom, da će Badelj napustiti klub znalo se još prošlog Božića, pa je i tu bilo dovoljno vremena da se reagira. 

Anti hvala, bilo je i sa njim lijepih trenutaka. Rijetki su, ali ih je bilo. Nije kriv što je ni kriv ni dužan dobio ugovor koji mu je nedavno i produžen. 

Kruno Jurčić? U biti ni njemu ne možemo puno toga predbaciti, makar ne mogu shvatiti zbog čega čovjek propušta priliku da sa reprezentacijom ode na svjetsko prvenstvo u Brazil da bi par mjeseci samostalno trenirao klub u kojem je već bio dva puta. Ili mu se ne sviđa uloga pomoćnika, ili Mamić tako dobro plaća da se isplati. Neki mu spočitavaju da je beskičmenjak, što vjerojatno također stoji. Jer, prije manje od godinu dana iz kluba je otjeran uz komentar "Sram me svega ovoga" iz usta izvršnog predsjednika. Na engleskom se veli: Fool me once, shame on you, fool me twice, shame on me. Slobodno prevedeno: prevari me jednom, tvoja sramota, prevari me dva puta, moja sramota. Za treći put nisu još ništa smislili, ne očekivajući da netko može biti toliko glup. 

Opet malo o strategiji razvoja kluba: Na vitalnu funkciju vraća se čovjek koji je tu bio već dva puta. Ne u 30 godina, nego u zadnje tri godine. Nije ni prvi ni drugi put otišao zbog bolje ponude, iz zdravstvenih razloga ili isteka ugovora kojeg nije želio produžiti, nego iz jednog jedinog razloga - nije valjao. Da je prošlo bar pet godina od zadnjeg mandata, mogli bi razglabati o tome da je napredovao, da je bio tamo i ovamo, učio... Ali prošlo je tek nešto više od 11 mjeseci, a u međuvremenu Jurčić nije radio u klubu, nego je zadnjih četiri mjeseca pomoćnik u reprezentaciji. Valjda odgovorni u Dinamu smatraju da je u tih četiri mjeseca toliko naučio od Štimca da zaslužuje novu šansu. 

Kada smo ga se riješili po drugi put častio sam od sreće, rekao sam - poslije njega bilo tko je bolji izbor. I dalje stojim iza toga. Krunoslav Jurčić može osvojiti ligu prvaka, ali za mene nikad neće biti znalac. Već zbog izjava koje su ga proslavile, poput one kako on gleda nogomet na drugoj razini od navijača koji su ga izviždali. Laprdanje o kontroliranom nogometu da i ne spominjem. Nešto tako lijepo kao što je nogomet ne smije biti kontrolirano, nego baš suprotno - što više slobodno, kreativno. Na svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi svi smo se divili nogometu koji je igrala Njemačka, samo je Kruno Jurčić u emisiji na HTV izjavio kako njega to baš ne oduševljava, uz argumentaciju kako ne želi ići sa većinom i da mu se sviđa ono što se sviđa svima. Kranje stručno. 

Ja nisam bio profesionalni nogometaš, nisam osvojio broncu na nekom mundijalu, nisam trenirao nikog osim 13-godišnjih klinaca u lokalnom klubu, pa u neku ruku nije u redu da na ovakav način pišem o čovjeku koji je bio profesionalac, koji je osvojio broncu i koji je trenirao nekoliko prvoligaških klubova. Složit ćete se, pored zdravih očiju, poučen iskustvom iz prva dva pokušaja Jurčića na Dinamovoj klupi - imam pravo na to. Ipak, ponovit ću, kao što Ante Čačić nije kriv što je dobio ugovor, nije ni Krunoslav Jurčić. 

To sa ugovorima je svakako farsa. I Kruno ga je dobio na dvije godine, a ja se pored najbolje volje ne mogu sjetiti kada je neki Dinamov trener proveo dvije godine na klupi. S kojim razlogom se oni potpisuju na tako dugo razdoblje nije mi poznato. Valjda klub ima višak novaca, pa si može priuštiti odštete. 

Koliko je povjerenje prema novom treneru jasno govore i izjave Zdravka Mamića kako su Tomislav Ivković i Dinko Jeličić predviđeni za trenere Dinama u perspektivi. Znači, imamo već dva nasljednika aktualnog učitelja. A nakon njih ćemo opet vratiti Jurčića. Ili Čačića. 

Interesantna mi je i izjava Zorana Mamića: "Čovjek kao Kruno se negativno predstavlja, a neki drugi koji imaju poroke su poželjni." Jasna je, bar meni, aluzija na Josipa Kužea kojeg bi navijači Dinama većim dijelom oduševljeno prihvatili. Podsjećam Zokija samo da je taj čovjek sa porocima već jednom bio trener Dinama u vrijeme dok su isti ljudi odlučivali o sudbini kluba, te da je upravo njemu omogućio da se titulom prvaka i sa kapetanskom trakom oko ruke oprosti od aktivnog igranja. 

Jedini logičan razlog zbog kojeg su čelni ljudi Dinama vratili Jurčića, nekoliko puta napisan na raznim forumima i komentarima članaka, jeste taj da im smeta još onih par stotina budala koji još uvijek i unatoč svemu dolaze na stadion, pa ovim potezom žele da se i njih riješe. Još su nam jednom jasno dali do znanja koliko drže do navijača i njihovog mišljenja.

Nije tu bitan Krunoslav Jurčić, makar da imaju i zrno karaktera ne bi ni došli na ideju da ga vrate, kao što bi se ovaj samo nasmiješio na ponudu, bitan je još jedan dokaz da ne postoji baš nikakva vizija i da se klub vodi stihijski i za vlastitu korist. 

Nakon sramotne akcije "navijač od milijun Kuna" mislio sam da smo dotakli dno dna. Uz ovaj klub, brzo naučimo da uvijek može niže. 

Obrišimo pljuvačku sa lica, preživjet ćemo i ovo, i krenuti dalje. Idemo izgubiti još jednu godinu, pa će onda biti bolje. Možda vrate Čačića...