Sidebar

20
Ned, Svi

Borussia Dortmund - od zvijezda do trnja i natrag

Typography

Korisnička ocjena: 5 / 5

Zvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivnaZvjezdica aktivna
 

Plasmanom u polufinale lige prvaka Borussia se vratila u europsku nogometnu elitu. A ne tako davno, klub je bio gotovo pred gašenjem...

14. ožujak 2005. godine dan je kada se Ballspielverein Borussia Dortmund 09 po drugi puta rodio. Toga dana su vjerovnici pristali na sanacijski program kluba i tako ga spasili insolventnosti, gubitka licencije i pada u (najmanje) treću ligu. Naslovi prvaka iz prošle i pretprošle sezone, garnirani kupom osvojenim protiv Bayerna na superioran način u svibnju 2012. već su bili senzacija, ali plasman u polufinale lige prvaka, među najbolje klubove kontinenta, to je čudo. Kao i sami način na koji su došli do tog polufinala. 

28. svibnja 1997. godine BVB se popeo na vrh Europe. Baš u dvorištu velikog rivala Bayerna, na njegovom Olympiastadionu, momčad vođena rukom fenomenalnog Ottmara Hitzfelda sa 3:1 je pomela Juventus, i legendarni kapetan Matthias Sammer je podigao "pehar sa velikim ušima" prema razdraganim navijačima. Kakve li ironije, tu je bio početak kraja Borussije. Odnosno, početak skoro kraja

U godinama prije tog uspjeha, do danas najvećeg u dugoj povijesti kluba, Borussia je već bila jedan od najboljih klubova Njemačke, što potvrđuju dva uzastopna naslova 1995. i 1996. godine, ali i finale kupa UEFA '93. ili polufinale tog natjecanja '95. godine. Unatoč tome, nisu bili svjesni svoje moći do tog osvajanja lige prvaka. Od tog momenta, tada vodeći ljudi kluba Gerd Niebaum (predsjednik) i Michael Meier čine pogrešku za pogreškom. 

Najprije je uslijedilo "prisilno" pomlađivanje momčadi. Zaslužni igrači kao što su Sousa, Lambert i Riedle napustili su klub već u ljeto '97. i to bez da je klub zaradio koliko je mogao na njihovoj prodaji. Godinu kasnije, odlaze i Steffen Freund, miljenik navijača, vratar Stefan Klos, Jörg Heinrich, a možda i najveći udarac bio je svršetak karijere Matthiasa Sammera zbog ozljede koljena, kao i umirovljenje Michaela Zorca, današnjeg sportskog direktora kluba. S druge strane, skupa (posebno što se plaća tiče) pojačanja nisu dostojno zamijenili one koji su otišli, pa su Harry Decheiver, Bachirou Salou, Thomas Häßler, Victor Ikpeba, Evanilson ili Fredi Bobic mnogo toga ostali dužni. 

I u odabiru trenera puno pogrešnih procjena. Uspješnog Hitzfelda na klupi je najprije zamijenio Nevio Scala, a europski prvak je tu sezonu okončao na tek 10. mjestu ljestvice. Sezonu potom iz omladinskog pogona unaprijeđen je Michael Skibbe, koji je ostao upamćen po izjavi da je Thomas Häßler, tada 32-godišnjak koji je u karijeri već bio svjetski i europski prvak - talentiran. Ipak, doveo je Borussiju do četvrtog mjesta u prvenstvu, pa je i u narednu sezonu krenuo kao trener kluba. Smijenjen je u veljači 2000. godine jer se momčad strmoglavila u borbu za ostanak. Zamijenio ga je nekadašnji igrač žuto-crnih Bernd Krauss i u jedanaest utakmica osvojio četiri boda, bez pobjede. Ponos Ruhra je pao na 13. poziciju na ljestvici, sa samo dva boda prednosti pred zonom ispadanja. Kao spasitelj iz mirovine je reaktiviran legendarni Udo Lattek, koji u suradnji sa Matthiasom Sammerom spašava klub ispadanja i dovodi ga na 11. mjesto. No, opet sezona bez prihoda iz Europskih utakmica, na platnom spisku čak tri trenera. Uz to skupa momčad, a i izgradnja stadiona je progutala mnogo više novca nego je kalkulirano. 

Međutim, sve to nije spriječilo vodstvo kluba na daljnje investicije u skupa pojačanja. Mi smo Borussia Dortmund, ne tako davno prvak Europe, mi pripadamo u vrh, uz bok Bayernu. Neka košta koliko košta. Tako je otprilike izgledala klupska politika tih godina. Mladi trener Sammer, sada bez učitelja Latteka, u novu sezonu uvodi momčad pojačanu Sundayem Olisehom i Jörgom Heinrichom, a te zime dolazi i Tomas Rosicky. Ukupno je na pojačanja potrošeno gotovo 30 milijuna Eura, dok je na strani prodaja stajalo tek oko 3 milijuna. 

Rezultatski se isplatilo, Sammer je vratio Borussiju u ligu prvaka, bundesligaška sezona završena je na trećem mjestu. I ponovno su povučeni pogrešni potezi (danas znamo), pa se u ionako skupu momčad uložilo gotovo 50 milijuna Eura (između ostalih došli su Koller, Ewerthon, Amoroso). Činilo se da je sve napravljeno kako treba, jer u toj sezoni BVB je ponovno prvak Njemačke! U ligi prvaka ne uspijevaju proći skupinu, ali zato u "utješnom" kupu UEFA dolaze do finala gdje je bolji Feyenoord. 

Koban za njemačkog velikana bio je Hrvat u dresu belgijskog Bruggea. Tomo Butina je u kvalifikacijama za ligu prvaka 2003/2004, nakon što su obje utakmice završile 2:1 pobjedama domaćina u raspucavanju obranio udarce Amorosa i Bergdölma i svom klubu pomogao da dođe do milijuna iz UEFA-ine kasice, a Borussiju gurnuo u siromašni kup UEFA u kojem su izdržali samo dva kola, što je s obzirom na ulaganja bio bolan udarac. 

Krajem te sezone odlazi trener Sammer, još uvijek razočaran ljetom u Europi, ali još više jer su u posljednjem kolu nakon remija u Kaiserslauternu ostali bez nastupa u njoj za sezonu 2004/05. I opet financije u središtu pažnje. Nije bilo velikog shoppinga, transfer period čak je donio 10-ak milijuna Eura plusa, ali prodan je samo Frings (Bayernu za nešto više od 9 milijuna Eura). Izdaci su i dalje bili preveliki, izdaci za plaće igrača iznosili su astronomskih 57 milijuna Eura godišnje!

U veljači 2005. godine, i to tek nakon što je u sportskom časopisu "Kicker" osvanuo članak o dugovima kluba, Borussia iznosi istinu na vidjelo i priznaje kako ukupna potraživanja vjerovnika iznose preko 100 milijuna Eura.

Ključni potez za ozdravljenje bilo je dovođenje Hans-Joachima Watzkea na mjesto direktora, iako on danas priznaje kako se ni u bunilu ne bi prihvatio posla da je znao kakvo stanje zaista jest. Prvi korak koji je napravio bio je vjerojatno i najbitniji da bi kreditori, ali posebno navijači ponovno počeli vjerovati klubu, a to je da je iznio sve financijske podatke u javnost. Zalagao se za transparentnost u svakom pogledu, a upravo on je osmislio veći dio sanacijskog plana koji je kasnije i prihvaćen te klubu zajamčio mirniju budućnost.

Naravno da je veličina i značaj Borussije u Njemačkoj, ali i privrženost navijača koji su i u toj sezoni redovito punili Westfalenstadion (78.000 gledatelja po utakmici) doprinijela da glasovanje vjerovnika završi sa pobjedom za BVB - 94 % njih je vjerovalo da se klub može izvući iz naizgled bezizlazne situacije.

Uslijedilo je kresanje ugovora, a neki igrači su napustili klub - makar bez odštete, da bi se smanjili rashodi. Watzke i često osporavani sportski direktor Zorc prihvatili su se posla, dovođeni su igrači koji su pristali na uvjete koje je Borussia mogla ispuniti, ali i mladi igrači koji će kasnije (tj. danas) biti glavna snaga kluba.

Dvije sezone rezultat je patio (7. i 13. mjesto u prvenstvu), a krucijalan potez bilo je dovođenje trenera Kloppa, dotadašnjeg trenera Mainza, pred sezonu 2008./09. Interesantno je da su i u redovima Bayerna u isto vrijeme tražili novog šefa stručnog stožera, a među kandidatima je bio i Jürgen Klopp. Tamo su se odlučili za drugog Jürgena, Klinsmanna. Na tome su u Ruhru i danas zahvalni svojim velikim rivalima. 


Kako se ono kaže - ostalo je povijest. Klopp je konstantno napredovao, a momčad s njim. Šesto pa peto mjesto, i onda dva naslova prvaka za redom, plus DFB Pokal. Pametna ulaganja, transferi gotovo bez greške (Subotić, Santana, Hummels, Lewandowski, Barrios...) i oslanjanje na dečke iz omladinskog pogona (Schmelzer, Großkreutz, Reus - iako su dva potonja privremeno bili napustili klub) katapultirali su Borussiju tamo gdje joj i jest mjesto - među najbolje klubove starog kontinenta.

Zato što je kao Feniks ustala iz pepela, zato što je uz nju i u najtežim trenucima bila vojska navijača, zato što je danas klub bez dugova koji troši samo onoliko koliko prihodi, u polufinalu lige prvaka moje simpatije bit će uz trenera Kloppa i njegove dečke. Neka se ponovi 1997. godine i BVB opet uđe u finale. 

Makar sa dva gola u sudačkoj nadoknadi!