Sidebar

16
Ned, Pro

Alen Halilović

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Čuli ste za Alena Halilovića? Kako i ne bi kada taj plavokosi dječak posljednjih dana iskače i iz paštete... 

Nedvojbeno je, uostalom i ja sam to napisao nakon utakmica protiv Hajduka i Slaven Belupa, pod južnom tribinom Maksimirskog stadiona stanuje neobrušeni dijamant, talent kakvih je u njegovoj dobi malo. Ne samo u Hrvatskoj, nego na svijetu! Još od Roberta Prosinečkog 1986. godine, ni jedan igrač me nije oduševio već u svom prvom seniorskom nastupu kao Alen Halilović. Žutoga smo otjerali iz Hrvatske, Ćiro svoju diplomu (srećom) nije pojeo, a gotovo 26 godina kasnije Dinamo opet ima nevjerojatno talentiranog fantazistu. Čak je i plavokos, kao i Robi. 

Navesti podatak da je najmlađi strijelac u povijesti HNL, to je logično. Pohvaliti ga za vrlo dobrih 15-ak seniorskih minuta je također normalno. Ali da njegovo mladoliko lice svakodnevno krasi naslovnice tiskovina i internetskih portala, da se već vode "ratovi" za koju reprezentaciju će Halilović nastupiti, to graniči sa zdravim razumom. Usporedbe sa Messijem da i ne spominjem. 

Imali smo mi kroz svoju mladu povijest već svoga Owena, nekoliko Dražena Petrovića, novog Šukera... Neki od tih mladića su napravili solidne karijere, neki čak odigrali ponešto i za reprezentaciju, ali niti je Deranja postao Owen kao ni Mikić, Sesar ili Giriček nisu došli ni blizu Dražena Petrovića, a Davor Šuker je i danas daleko najbolji strijelac Hrvatske reprezentacije u povijesti. Čemu onda usporedbe Halilovića i Messija? Da bi se prodala tri primjerka više? 

U trenutku dok ovo pišem, Alenu je 16 godina i 115 dana. Čak teško da može navući  i reći šesnaest i pol. Još je u pubertetu, teoretski se može dogoditi da u idućih pola godine naglo izraste, i šta onda? Na to pitanje na jednom forumu netko mi je odgovorio otprilike: ništa, onda će biti stoper. Duhovito, ali u sportu to ne ide tako lako. Izgubi se koordinacija tijela, noge više ne slušaju kako su slušale, od izvrsnog tehničara postaneš panj. Šanse za to su objektivno male, ali da li su veće one da će Halilović zbilja dostići slavnog Argentinca?

Još degutantnije su svađe koje su rasplamsali mediji u obje države, a objeručke prihvatili navijači, i to zbog pitanja za koju će reprezentaciju nastupati Alen Halilović. Kao da sutra počinje svjetsko prvenstvo, a Štimac i Sušić čuvaju jedno mjesto za Dinamovog wunderkinda i čekaju samo njegovu odluku. Tema izabrane vrste nakon 15-ak minuta pravog nogometa ionako je preuranjena, a na odluku pod kojim stijegom će nastupati ovaj mladić jednog dana kada zasluži poziv neće utjecati niti članak nekakvog D.O. iz SN ili F.K. iz Dnevnog Avaza, kao ni komentari čitatelja. 

Prvi korak je da Alen odigra nekoliko utakmica, po mogućnosti i u ligi prvaka dok ima šansu. Drugi korak je da te prilike iskoristi na najbolji način, ustali se u sastavu, možda u dogledno vrijeme izbori status prvotimca u klubu. Treći korak je kontinuitet, dakle nekoliko dobrih predstava u nizu. I tek onda na red dolazi poziv u reprezentaciju. Igor Štimac je na primjeru Radoševića pokazao da ima hrabrosti pozvati mladog igrača i gurnuti ga u vatru, i na toj hrabrosti mu svakako treba čestitati. Ne trebamo se dakle bojati da će nam Halilović odlepršati, da će ga Safet Sušić pozvati prije. 

A kada taj poziv dođe, bilo iz Rusanove 13 ili Ferhadija 30, odlučit će Alen Halilović i njegova obitelj. Nekadašnji nogometaš Dinama, Cibalije, Osijeka i Rijeke, tata Sejad, bio je svojevremeno reprezentativac Bosne i Hercegovine, iako je prethodno odigrao i jednu utakmicu za Hrvatsku. On je rođen i odrastao u okolici Doboja, tako da je jasna povezanost sa BiH. Bilo bi licemjerno od nas pozivati se na mjesto rođenja Halilovića mlađeg, na klub gdje je stasao u profesionalnog nogometaša, grad u kojem je odrastao. Neki od najboljih Hrvatskih nogometaša u našoj mladoj povijesti su, slično kao Alen, rođeni i prve nogometne korake pravili u inozemstvu, da bi ipak obukli kockasti dres. 

Na nama je da podržimo razvoj ovog mladića, da mu ne stavljamo na leđa teret usporedba sa Messijem ili teret odluke za koju selekciju će jednog dana igrati. 

Tko zna kako bi izgledale karijere Deranje, Carevića, Abramovića i mnogih drugih, da ih već na početku karijera nisu pritisnula prevelika očekivanja javnosti, prije svih medija.

I to zbog tri primjerka više...