Sidebar

14
Sri, Stu

A tko postavlja trenere?

Typography

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Ništa neočekivano. Dinamovom treneru trese se stolica, a po medijima se naveliko priča o nasljednicima...

Kao što sam nakon utakmice Dinamo - Ludogorets i pretpostavio, Ante Čačić pleše na tankom ledu, i već neriješen rezultat u večerašnjem susretu HNL protiv Cibalije mogao bi ga koštati radnog mjesta. Dovoljno je da pratiš maksimirski klub par mjeseci da bi shvatio kako dišu glavešine unutar zidina u uredima ispod zapadne tribine.

Dinamo na startu nove sezone nema igru. To je očito, i nitko, pa ni trener modre momčadi, ne može to negirati. U oba susreta protiv Bugara, Dinamo je pratila sreća. U obje utakmice, protivnik je bio bolji, i samo fortuni, Marcelinhu i njemačkom sucu možemo zahvaliti što Hrvatska u trećem pretkolu lige prvaka ipak ima svog predstavnika.

Ali, meni osobno nije baš normalno da se naveliko raspravlja o smjeni trenera koji na klupi Dinama nije izgubio niti jednu jedinu utakmicu. Ruku na srce i - nažalost, otkako je zasjeo na klupu Dinama, Ante Čačić je imao dvije ozbiljne utakmice, ove protiv Bugarskog prvaka. One proljetne u Hrvatskoj ligi, pa čak i u kupu, nisu bile previše zahtjevne. Dinamo je praktički već bio prvak, cijela liga u rasulu, uključujući i tobožnjeg najvećeg konkurenta Hajduka, a već u kupu se Dinamo namučio, pa je tako Istru u četvrtfinalu izbacio tek nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca.

Međutim, sve to na stranu. Recimo da se svi slažemo da bi igra našeg prvaka morala biti na višoj razini, da je opravdano da u klubu razmišljaju o alternativnim rješenjima, sve zbog brige za budućnost. Recimo da Ante Čačić stvarno nije dorastao Dinamu, i da je zaslužio da ga se makne. Da li će netko od onih koji su ga postavili odgovarati zbog toga?  

Od 2007. godine, od kada je sportski direktor Zoran Mamić, Ante Čačić je deveti trener! Nešto više od pet godina - devet trenera! S tim da su Branko Ivanković i Krunoslav Jurčić tu bili po dva puta. Brojke su to koje odaju da se, unatoč mnogim uspjesima u tom razdoblju, nije uvijek pogodilo sa izborom šefa stručnog stožera. A odgovarao je - nitko! 

U normalnom svijetu, za izbor trenera je prvi odgovoran sportski direktor, u suradnji sa predsjednikom i upravom kluba. Prema tome, sportski direktor je prvi koji bi trebao biti na vjetrometini. Jesmo li iz Maksimirske 128. ikada čuli i jednu negativnu opasku na rad sportskog direktora, bilo da se radi o izboru trenera, ili o promašenim igračkim investicijama? Naravno da nismo. 

Da se razumijemo, tko radi taj i griješi, pa se niti od vodstva zagrebačkog kluba ne može očekivati da bezgrešno obavljaju svoj posao, i da svaki kupljeni igrač nakon tri godine napusti klub uz 300 % zarade. Ali, devet trenera i najmanje dvadesetak promašenih transfera u pet godina odaju da nije svaki potez promišljen i napravljen čiste savjesti, za dobrobit kluba. 

Uostalom, pogledajmo imena koja su se u tih pet godina okušala na Dinamovoj klupi: 

  • Branko Ivanković - polukontra i kontra. Čovjek pod kojim je Dinamo igrao možda i ponajbolje u zadnjih nekoliko godina. Otišao nakon salvi psovki od strane Zdravka Mamića na dvoranskom prvenstvu Hrvatske. 
  • Zvonimir Soldo - disciplina, defenziva. Vodio Dinamo nešto više od pola godine, dovršio što je Ivanković započeo. Otišao kada je shvatio da trener u Maksimiru baš i nije samostalan.
  • Branko Ivanković - polukontra i kontra. Vratio se nakon isprike Mamića, opet napravio solidan posao prolaskom Sparte, iako je Dinamo uoči te sezone ostao bez nekoliko igrača. Najuren, iako je imao realnu šansu da ostvari stoljetni san - proljeće u Europi. 
  • Marijan Vlak - napad i atrakcija. Vlak je sredinom devedesetih ostavio dobar trag forsirajući atraktivnu i napadačku igru. Ovaj put se na klupi zadržao tek par mjeseci. Između 24.11.2008 i 5.3.2009 vodio momčad na točno osam natjecateljskih utakmica. 
  • Krunoslav Jurčić - kontrolirani nogomet, defenziva. Svidio se vodeći Istru i Slaven Belupo. Sustigao Hajduk, tada vodećeg na skupini, i osvojio prvenstvo. Osvojio i kup, iako je nakon zagrebačkih 3:0 u uzvratu napravio nemoguće i izgubio istim rezultatom. Pobjeda nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca. Ostao i cijelu narednu sezonu, Dinamo je opet postao prvak, ali ispao u polufinalu kupa od Hajduka. Loš dojam koji se vukao tokom cijele sezone, dodatno je pokvaren u finišu sezone i pet uzastopnih utakmica bez pobjede. 
  • Velimir Zajec - ofenziva i kombinatorika. Doveden više zbog svojevrsnog pritiska javnosti, manje zbog nekih uvjerljivih referenci. Serija neuvjerljivih rezultata, ispadanje u ligi prvaka od Sheriffa, četiri utakmice u nizu bez pobjede, i otkaz. Još jedan koji je vodio momčad na samo osam utakmica. 
  • Vahid Halilhodžić - kako kažem ja, red, rad i disciplina. Uveo u Dinamo neke nove, dotad neuobičajene metode. Primjerice, da je trener u klubu 10-ak sati dnevno. Da, zbilja smiješan čovjek taj Vaha, shvatio svoj posao ozbiljno. Svidio se pristupom, pod njegovim vodstvom je neki naš klub napokon opet pobjedio nekog od velikih protivnika (Villarreal). Ipak je izostao europski iskorak. Smijenjen (ili natjeran na odlazak) nakon uvreda od strane... Zar je potrebno pisati od koga? Ni prvi ni zadnji... 
  • Krunoslav Jurčić - kontrolirani nogomet, defenziva. Nakon otkaza u Maksimiru, iskazao se u Lokomotivi s kojom je ispao iz lige (ostala prvoligaš samo zbog toga što iz druge lige nije bilo kluba sa valjanom licencijom), te na taj način zaslužio još jedan mandat u Dinamu. Nakon dugo godina, uveo klub u ligu prvaka, iako je Dinamo u uzvratnoj utakmici play-offa u Malmöu opasno visio. U ligi prvaka, Dinamo je oborio nekoliko negativnih rekorda. Smijenjen nakon 1:7 protiv Lyona u posljednjoj utakmici godine. 
  • Ante Čačić - ofenziva. Još jedan koji je u Dinamo došao iz Dinama 2, NK Lokomotiva. U karijeri nikad nije vodio neki veći klub. 

 

Dakle, pet godina, devet trenera, četiri različita profila i načina rada te postavljanja igre i taktike. Šta su u klubu uopće htjeli dobiti? Znaju li kakvog trenera traže? Koliko igrača poput Sammira, koji je cijelo to vrijeme u klubu, zbunjuje kada u prosjeku svakih par mjeseci dobije novog šefa, i od njega se traže nove stvari? 

Koja je pozadina vraćanja Jurčića na klupu, nakon što je godinu dana ranije najuren jer je bilo očito da pod njegovim vodstvom igrači ne napreduju? Osim što su u međuvremenu shvatili kako je kada za trenera imate čovjeka koji ima svoje ja, poput Vahida Halilhodžića. 

S kojim ciljem su doveli Antu Čačića, šta su od njega očekivali? On nije u ovom poslu od jučer, zna se njegov način rada i nogometna filozofija. Da li je netko pratio njegove treninge i na licu mjesta se uvjerio kako on to radi? Ili nogometno znanje onih koji mu sada rade o glavi nije dovoljno veliko da bi na osnovu rada na treningu spoznali kvalitetu trenera? Očito ne. Jer, ako Ante Čačić nije dovoljno dobar za Dinamo, on to nije bio ni prije šest, tri ili dva mjeseca, i to je netko morao primjetiti. A ne odlučivati na osnovu dvije neuvjerljive partije. 

I konačno pitanje, šta bi smjena trenera uopće donijela? Svaki trener koji dođe u Dinamo (ništa bolje nije ni u drugim našim klubovima), dugoročno je rješenje i ima punu podršku vodstva kluba. U Dinamu je to u pravilu do prvog poraza, ili po najnovijem - do prvog lošijeg nastupa. Trener je uvijek taj koji će biti kriv ako bilo šta krene po zlu, dok bi jadnici iz ureda i rođenu majku prodali za Dinamo. 

Kada je prije nekoliko godina Juande Ramos zbog loših rezultata i nekoliko neuspješnih transfera dobio otkaz u Tottenhamu, morao je otići i sportski direktor Damien Comolli, kao najodgovorniji  za dolazak Ramosa i amenovanje spomenutih transfera. U Bayernu su prije par tjedana dužnosti razriješili Christiana Nerlingera, također nezadovoljni nekim transferima, ali ponajprije zbog dvije sezone bez trofeja. 

Kada ćemo dočekati da u Dinamu netko odgovara, bilo zbog lošeg odabira trenera, ili zbog neuspjelih kupovina igrača?