Sidebar

20
Ned, Svi

Zdravko Mamić - This is the end?

Typography
"This is the end my only friend" napisao je i pjevao Jim Morrison davne 1967. godine. 48 godina kasnije hit Doorsa mogli bi čuti u Zagrebu... Je li ovo kraj Zdravka Mamića?

Još kada je prije nekoliko tjedana Srečko Katanec putem medija poručio kako je "Mamić u zadnjih 10 godina u Dinamu stvorio igrače za 200 milijuna Eura" osjetio sam želju da mu odgovorim. Hrpa posla koju nisam mogao odlagati u ladice, daleko od očiju, a onda i lijepo vrijeme koje je mamilo na druge aktivnosti u tome me spriječilo. Vjerujte mi na riječ, tekst je planiran davno prije nego li je Mamić dospio na naslovnice svih mogućih tiskovina. Za promjenu, ovaj put ne zbog nekog javnog ispada ili monologa na nekoj od presica u stilu Fidela Castra... makar bi njemu takav scenarij bio kudikamo draži.

Samo o Zdravku, u ove dvije godine otkako zabavljam sebe i vas "bloganjem" na Lopti, nisam pisao niti jednom, tj. nisam mu posvetio poseban članak kao danas. Ali, spominjao sam ga često, što u pregledima kola i tjednih zbivanja u HNL, što kroz razne komentare, poput "Pomirili se Izrael i Iran". Moj stav je prema njemu jasan, i nije se mijenjao u proteklih 10-ak godina: Zdravko Mamić je karcinom hrvatskog nogometa! Jedina razlika je u tome što Maminjo, za razliku od tumora, ima i svojih dobrih strana.

Lopta je portal/blog koji svima da poštenu šansu. Dobio ju je čak i Igor Štimac, makar sam od prvog dana slutio da njegovo imenovanje za izbornika vodi reprezentaciju u propast. Dobije je svaki reprezentativac, trener u svakom klubu, pa evo - dobit će je i Zdravkec!

Da li je činjenica da je, opet ću citirati slovenskog izbornika, Dinamo (ne Mamić, dragi Srečko) stvorio čitav niz sjajnih nogometaša otkako je "tata" na vlasti? Činjenica je! Da li na tome bar dio zasluga pripada i njemu? Naravno da pripada! Dakle, nogometna škola, "scouting" i izobrazba mladih igrača (bar do neke određene razine) funkcioniraju gotovo savršeno. Bod za Mamića.

Da li je isto tako činjenica da je Dinamo financijski najstabilinij nogometni klub u zemlji? Trenutno jest. Plaće su redovne - kako prema igračima, tako i prema ostalom osoblju i zaposlenicima u klupskim uredima. Nećemo sada ulaziti u načine na koji se društvo iz Maksimirske financiralo, gradsku potporu itd. nego samo konstatirati da "veliki gazda" uživa veliku podršku onih kojima se u GNK okružio.

Isto tako stoji da su Modri osvojili jedanaest naslova prvaka države, od čega deset u posljednjih deset godina, otkako je ZM u klubu, prvo kao (formalno) dopredsjednik, pa onda kao izvršni predsjednik. U istom razdoblju Dinamo je dva puta igrao u ligi prvaka, nebitno sa kakvim uspjehom, i nekoliko puta u skupinama kupa UEFA / Europa lige. Pa ako je kriv za sve loše što se u zagrebačkom klubu događalo posljednjih 15-ak godina, onda je valjda zaslužan i za ono dobro. 

Šta onda imam protiv tog čovjeka, pogotovo ako sam od rođenja navijač Dinama!?

Maknimo na stranu što je primitivac čijih se ispada sramim i kao Dinamovac, i kao Hrvat, i kao ljudsko biće. Trpimo mi necivilizirane pojedince i na puno bitnijim funkcijama od onih koje obnaša Mamić, uz neznatnu razliku što su ti ljudi uslijed kvalitetnijeg obrazovanja u stanju bolje kamuflirati taj svoj primitivizam. 

Idemo najprije odgovoriti gospodinu Katanecu i njegovim istomišljenicima. Istina jest da je Dinamo "stvorio" vrhunske igrače. Možda ne za 200 milijuna Eura, jer cifre kojima se preko odanih medija hvale u klubu gotovo nikada ne odgovaraju pravoj cijeni postignutoj prilikom prodaje igrača, ali u svakom slučaju nogometaše koji su u svojim klubovima u inozemstvu, a velikim dijelom i u reprezentaciji Hrvatske, jako bitne karike. No zašto je onda u posljednoj utakmici prvenstva na terenu među prvih jedanaest bilo šest stranaca + Arijan Ademi, "naš čovjek", ali reprezentativac Makedonije? 

Sjajno je kada "odgojiš" igrača, on klubu i navijačima podari 3-4 sezone u kojima ostavi duboki trag, i onda ga transferiraš u neki bogatiji klub. Shvaćam da je klubu poput Dinama gotovo nemoguće zadržati klasu poput Luke Modrića duže od tog perioda. Ali, igrači su sa Maksimira bježali kao maloljetnici, nakon jedne odrađene polusezone (!) kao prvotimci (Jedvaj), ili nakon 40-ak odigranih utakmica u HNL (Kovačić). Tko dakle ima koristi od toga što je "Mamić stvorio igrače za 200 milijuna Eura"? Vjerujem da će ova istraga pokazati - isključivo braća Mamić! Primjeri Jedvaja, Kovačića, Ćorluke, Halilovića ili Lovrena dokaz su da je jedina svrha postojanja kluba u eri Zdravka Mamića prodaja igrača. 

Financije? Vrijeme će, vjerojatno vrlo skoro, pokazati kakva je zaista financijska slika Dinama. Bojim se da će nakon odlaska ZM doći do raspada! Ne zato što će izvršni predsjednik toliko nedostajati, nego zato što će klub ostaviti u kaosu, neredu u kojem je moguće bilo funkcionirati samo po njegovim uvjetima i zamislima, a uz blagoslov gradskih vlasti i, također sam siguran da će istraga potvrditi, korumpiranih službenika u poreznim službama. Uostalom, mada sam svjestan u kakvim vremenima i kakvoj državi živimo, ako ćemo se hvaliti time da redovno isplaćujemo dogovorene plaće zaposlenicima, onda tu nešto ne štima...

Naslovi? Neću davati alibi prije svih Hajduku, a onda ni ostalim konkurentima, ali kada prvi čovjek nekog kluba otvoreno priča o kupovini sudaca i namještanju rezultata, kao što je tada kao predsjednik Croatije Sesvete pričao Mamić, tada je teško vjerovati da je kasnije postao čedan i pošten djelatnik. Još manje ako se sjetimo da su Dinamove naslove skupa s njim slavili tada suci Svilokos i Širić, koji je kasnije bio predsjednik sudačke komisije i dopredsjenik nogometnog saveza, a danas izdržava kaznu zbog primanja mita od strane tadašnjeg Hajdukova predsjednika Hrvoja Maleša, koji mu je "smjestio" u suradnji sa USKOK-om.

I tada je Zdravko Mamić pokazao koliko mu je stalo do čistih odnosa u hrvatskom nogometu. U trenutku kada su tako bitni čimbenici kao što su bili Djedović i Širić uhvaćeni na djelu, afera  "Offside" iza rešetaka odvela 15 prvoligaških nogometaša, Mamić ne samo da nije čestitao Malešu na hrabrosti, ponudio svaku moguću pomoć u razotkrivanju svih krivaca, nego je znakovito poručio: "Zna se kako završavaju cinkeri!" Maleša i danas čuva policija...

Europski rezultati također su ogledalo rada i mogu dati puno bolju ocjenu od dominacije u okvirima HNL. A znamo da se Dinamo tamo nema baš sa čime pohvaliti! Da, jednog dana možda više ne bude plasmana u skupine europske lige, da i ne govorimo o ligi prvaka. Ali, u deset godina otkako je počeo drmati HR-nogometom Dinamo nije napravio niti jedan korak naprijed kada su u pitanju europski nastupi. Štoviše, nekada su bar do posljednjeg kola bili u igri za prolazak u drugi krug, u zadnje tri-četiri sezone protivnicima služe za popravljanje gol razlike. Kako onda govoriti o dobrom radu i napretku?

Njegovi fanovi reći će da je Mamić sjajan trgovac, odličan menadžer, i da bi Dinamo bio tamo gdje je danas Hajduk kada ne bi bilo Zdravka. Kao prvo, da njega nije, pitanje je da li bi Hajduk pao tako nisko. I kao drugo, način vođenja kluba i lopovluci poput ovih koji se stavljaju na teret "triu gušti" doveli su splitski klub u ovu situaciju. Dovoljno je samo sjetiti se Vidoševića i Rožića.

Trgovac? Po definiciji trgovac je onaj koji se bavi trgovinom, kupuje i prodaje na veliko. Nije sporno da je "presidente" imao nekoliko dobro obavljenih poslova. Prodaje Modrića, Eduarda, Ćorluke ili Kovačića i iznosi koji su za njih ostvareni svakako su vrijedni pohvale. Maknemo li u stranu da bi se u nekim drugim okolnostima Ćorluku i Kovačića moralo moći zadržati još godinu-dvije u klubu. No Dinamo je i prije Mamića skupo prodavao igrače u inozemstvo. Primjerice Šimića 1999. godine, Bišćana 2001., a za nešto manju lovu Viduku. Neću reći da je lako, ali nije teško prodati igračinu. Teško je prodati škart robu, ma koliko je preko medija gurao i na kraju ugurao u reprezentaciju, takva roba na kraju odleprša bez odštete i u najboljim nogometnim godinama završi u Kini. Osim toga, kada u pregovore ulaziš svjestan da ti od te prodaje ne ovisi stabilnost, znaš da iza leđa imaš gradske milijune, onda lakše tražiš milijun više. Sam je Mamić priznao kako je svojevremeno Danijela Pranjića prodao za "sitniš" (500 tisuća Eura) jer je taj novac bio prijeko potreban za opstojnost kluba. 

Menadžer? Znate li tko su dobri menadžeri? Otac i sin Naletilić, ljudi koji su desetljećima u tom biznisu, a da im se u životopisu ne može pronaći niti jedna mrlja! Surađuju sa velikim klubovima, fenomenalnim igračima sa svih strana svijeta, i za svoj posao kasiraju provizije. Da se Zdravko Mamić bavi takvom vrstom posla, bogati se kao savjetnik nogometaša i raznih klubova, nitko mu ne bi mogao reći niti "a". Ali ne, njemu je taj posao bio previše riskantan. Lakše je bilo kao funkcioner u Dinamu gurati svoje igrače u taj klub, a kako je rastao utjecaj u savezu i u reprezentaciju, pa ih je kao igrače Dinama i reprezentativce bilo puno lakše skupo prodati.

Naposljetku, ako je tako sposoban, snalažljiv i uspješan, zašto nije uspio od Croatije Sesvete stvoriti moćan klub, nego ga je ostavio u drugoj ligi? Zašto se nije zadržao kao dužnosnik u Osijeku ili Segesti? "Uspio" je samo u jednom od dva najveća kluba u zemlji, uz pomoć gradonačelnika i saveza čiji je tadašnji predsjednik ostao zapamćen po izjavi kako je naslov 1999. godine osvojio "najkatoličkiji" klub.  

Zdravko Mamić danas je prva violina kompanije koja proizvodi produkt koji nitko živ ne želi kupiti! Gledatelja nema, sponzora također, a ipak će on i njegovi istomišljenici tvrditi kako je uspješan i radi sjajan posao. Zamislite da Kraš proizvodi čokolade, bajadere, bombonice i kekse koji mjesecima stoje na policama i kupuju ih tek slučajni prolaznici, ali direktor te tvornice priča o uspjehu jer svake godine proda svoje najbolje zaposlenike Ferreru ili Nestleu, i - zamislite - redovno isplaćuje plaće zaposlenicima. Upravo to je danas, zapravo već godinama, NK Dinamo.    

Ako je predsjednik tako sposoban i uspješan, a klub vrhunski vođen, kako je moguće da je naš prvak bio jedini koji je igrao ligu prvaka 2012/13, a da nije imao glavnog sponzora čije ime bi za prigodnu novčanu donaciju prlijepio na prsa dresa? Nema ga ni dan danas... Kako je moguće da je prosjek gledanosti u sezoni 2001/02. koju je Dinamo okončao na trećem mjestu, bez prave šanse da se umješa u borbu za naslov pored gradskog rivala Zagreba i Hajduka, a ligu krasili "magneti za publiku" poput TŠK ili Pomorca, bio mnogo veći nego u minuloj sezoni kada su dva puta gostovali Hajduk, Rijeka, Osijek ili Zagreb? 

Nećemo o Lokomotivi sa kojom sve nas pravi budalama već godinama, postavljanju izbornika sa kojim se samo godinu dana ranije gledao preko nišana i urlao "nećeš razbojniče" samo kako bi ovaj progurao još ponekog njegova štićenika na popis reprezentativaca, smjenama trenera i tjeranjem igrača koji bi postali preopasni jer su ih navijači voljeli (Kuže, Koch, Cufre), općem lutanju u stručnoj politici kluba dovođenjem, otpuštanjem i ponovnim vraćanjem različitih profila trenera koji su zapravo imali samo jednu zadaću - biti poslušni, ispadima ove i one vrste, nabijanjem na onu stvar svega i svačega, crnim listama kojima su se sa stadiona odstraljivali nepodobni kojima je jedini grijeh bio skandiranje protiv njega... Mislim da je već dovoljno rečeno. Vrijedi pak napomenuti kako je pod njegovim vodstvom Dinamo imao više trenera nego, primjerice, West Ham u svojoj 120-godišnjoj povijesti, a nešto duže zadržao se tek njegov braco, ništa (ne)uspješniji nego većina prethodnika. 

Da je trenutak "progona" braće Mamić i dugogodišnjeg bliskog suradnika Vrbanovića, inače izvršnog predsjednika saveza (toliko o važnosti Davora Šukera koji je "samo" predsjednik), motiviran i skupljanjem političkih poena aktualne vlasti u izbornoj godini, to nije sporno. U Hrvatskoj je ionako sve politika. Ali spominjanje UDB-e, komunističke partije, i to na sebi svojstven i vulgaran način, kao i prosipanje domoljubnih fraza samo su davno pročitana demagogija na koju rijetki padaju. Da mu je potrebno i ako bi od toga imao koristi, Mamić bi sklopio pakt i sa afganistanskim talibanima, kao što ga je sklopio sa Milanom Bandićem, tada članom iste te partije koju danas pljuje. 

Kada je u Beogradu, onda će pričati kako je Jugoslavija bila krasna zemlja, u Hrvatskoj će zaigrati na kartu domoljublja i pričati bajke o sudjelovanju u domovinskom ratu, a da se nađe u Gornjoj Maoči bomboni bi mu ispadali iz usta na temu džihada i vehabitizma. Pričat će ono što misli da ljudi žele čuti. Pa tko spiku "popuši"... Nekoliko puta se zaklinjao u vlastitu djecu ne bi li potkrijepio svoje argumente, što je samo po sebi dno dna, pogotovo što je nekoliko puta u takvim prilikama uhvaćen u laži. 

Svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno, pa to vrijedi i za braću Mamić i Damira Vrbanovića. Ali teško je povjerovati u scenarij po kojem im se neće dokazati krivnja bar za dio onoga za što ih se tereti. S tim da osobno vjerujem da su krivi za mnogo više... 

Tekst sam započeo sa Doorsima i njihovim stihovima iz pjesme "The End", a završit ću ga sa Mamiću vjerojatno poznatijim uratkom: 

"Poštedi me patetike, loše glume molim te, odlazi i ne vraćaj se više..."